Na okupiranoj Zapadnoj obali, Izrael je mobilizirao sva vojna i kolonijalna sredstva kako bi palestinski život učinio nemogućim
Autor: Al Jazeera
Dok Sjedinjene Američke Države usmjeravaju napore na produžavanje izraelske agresije na Gazu kroz teatralnost primirja, još jedan rat se odvija i na Zapadnoj obali.
U posljednje dvije godine, Izrael je pojačao svoje “operacije protiv pobunjenika” na Zapadnoj obali kako bi “osujetio palestinski terorizam”. Korištenje termina poput “operacije protiv pobunjenika” nije slučajno.
Izrael instrumentalizira vojne termine kako bi prikrio namjeru i izmislio stvarnost. Od Operacije Gvozdeni zid, preko Operacije Ljetni kampovi i Operacije Pet kamenja, do, najnovije, “operacije protiv terorizma” u al-Khalilu (Hebron), ove operacije se predstavljaju i izvještavaju kao privremene, ciljane i reaktivne, piše Mariam Barghouti za portal Al Jazeera.
Bitka za dječije igralište u hladu izraelskog zida: “Ako nam sruše teren, srušit će i naše snove”
Ali nisu. Intenzivirana vojna agresija – zajedno s nasiljem doseljeničke milicije, uništavanjem infrastrukture, rušenjem kuća i sve većim blokadama puteva i kontrolnim punktovima – imaju za cilj stvoriti činjenice na terenu koje čine život Palestincima nemogućim – slično kao u Gazi.
Prošle godine izraelski vojni napad na Zapadnu obalu rezultirao je najvećom kampanjom masovnog raseljavanja s kojom su se Palestinci suočili od 1967. pri čemu je gotovo 50.000 Palestinaca nasilno izbačeno iz svojih domova.
Izraelska vojska uništila je izbjegličke kampove u Jeninu i Tulkaremu i uskratila njihovim stanovnicima pravo na povratak. Sada je efektivno transformirala ta dva kampa u svoja vojna sjedišta na sjeveru.
Izraelske trupe su također poduzele gotovo potpuno uništenje infrastrukture, uključujući puteve, sanitarne sisteme i električnu mrežu. Najmanje 70 posto puteva u gradu Jeninu je sravnjeno buldožerima, a većina vodovodnih i kanalizacionih mreža uništena je u Jeninu i Tulkaremu u roku od nekoliko sedmica, što je prouzrokovalo ekonomske gubitke od više miliona dolara.
Hiljade domaćinstava je isključeno i sa vode i sa struje širom okruga. I danas, raseljene porodice žive u teško dostupnim područjima gdje gotovo da nema civilne infrastrukture.
Paralelno s tim, izraelska vojska je proširila geografiju svog nasilja. Izraelske trupe sada redovno vrše racije u gradovima u centru Zapadne obale, uključujući Ramallah i Arihu (Jericho), te na jugu poput al-Khalila (Hebron) i Betlehema. U ovim napadima, Palestinci su pod opsadom, terorizirani, a ponekad i pogubljeni od strane izraelskih vojnika koji djeluju nekažnjeno.
Ove sedmice, izraelska vojska je pokrenula veliku operaciju u al-Khalilu (Hebron) pod krinkom uspostavljanja zakona i reda. Cijeli grad je stavljen pod blokadu, a izraelski tenkovi patroliraju ulicama, dok se muškarci i dječaci pritvaraju, podvrgavaju ispitivanju na terenu i drže u brutalnim uslovima.
Ali izraelsko nasilje nije ograničeno samo na vojne racije i operacije. Gdje god ide vojska, slijede je i doseljenici. U pravom doseljeničko-kolonijalnom duhu, vojska djeluje kao pionir u pokretanju napada izraelskih doseljeničkih milicija na palestinski narod i imovinu, te kao pastir u aneksiji zemlje. U posljednje dvije godine, Izraelci koji ilegalno žive na Zapadnoj obali naoružani su oružjem vojnog kvaliteta, od američkih M16 do pištolja i dronova, i koriste ih po volji.
Zašto izraelski doseljenici uništavaju palestinski urod maslina?
Sada je jasno da izraelske “protivpobunjeničke” operacije nisu usmjerene na postizanje pobjede “na bojnom polju”. One predstavljaju koordinirani napor s doseljenicima da se preoblikuje prostorno i društveno okruženje na Zapadnoj obali kako ne bi bilo neslaganja ili otpora.
Kada se logika protivpobune primijeni na okupirano civilno stanovništvo, ona pretvara domove, ulice i dnevne rutine u instrumente kontrole. Prošlog januara, izraelski doseljenici su postavili bilborde na glavne puteve na Zapadnoj obali. Velikim, podebljanim slovima napisali su: “nema budućnosti u Palestini”. Palestinci su to shvatili onako kako jeste: objava rata. Sada smo usred toga.
Svake sedmice u prosjeku se ubije devet Palestinaca, 88 ih je povrijeđeno, 180 uhapšeno, desetak ih je mučeno na terenskim ispitivanjima, uz prosječno 100 napada izraelskih doseljenika, 300 vojnih racija i napada i 10 rušenja palestinskih domova i imovine. Sve je to posao od samo jedne sedmice.
Ove brojke ne odražavaju samo povišen nivo nasilja, već i njegovu učestalost. Cilj ovog intenziviranja je narušavanje svakog osjećaja normalnosti za Palestince.
Hiljade racija tokom godine, zajedno sa širenjem naselja, novim obilaznim putevima, stotinama novih vojnih kontrolnih punktova i sistemskim nadzorom, nisu epizodne; one su transformisale nasilje od izuzetka do rutine, normalizujući poremećaje kao uslov upravljanja.
Nasilje doseljenika i kolonija diktira palestinske živote; oblikuje kada ljudi spavaju, gdje se djeca igraju, kada mogu ići u školu, da li se preduzeća otvaraju i kako se zamišlja budućnost. Nameće potrebu za stalnim rekalibriranjem. Iscrpljuje i iscrpljuje.
Širom Zapadne obale, palestinski svakodnevni život je strukturiran oko nasilnih prekida. Izrael ne samo da prekraja kartu kroz de facto aneksiju, već koristi strah kao infrastrukturu za prekrajanje granica gdje je sigurno za Palestince da postoje.
Ovo utječe na svaki aspekt života. Kao palestinski novinar, svaki put kada krenem na put, susrećem se sa poznatom, paralizirajućom anksioznošću zbog onoga što bi se moglo dogoditi.
Rijetko idem istom rutom dva puta. Jednog dana je to zatvoreno selo; sljedećeg, cijeli grad. Vožnja od sat vremena pretvara se u tročasovnu, ponekad i četverosatnu. Preusmjeravam se kroz planine, iznova i iznova, dok se izraelske kapije i kontrolni punktovi pojavljuju na svakom ulazu i izlazu iz svakog palestinskog sela i grada.
Naš život na Zapadnoj obali mjeri se obilaznicama. One ne samo da ističu izraelsku sistemsku i ubrzanu krađu teritorije i resursa potrebnih za održavanje života, već služe i za krađu vremena i iscrpljivanje socioekonomskih kapaciteta. Izrael nije samo prekinuo teritorijalni kontinuitet na Zapadnoj obali, već je uništio društveni život, psihološko utemeljenje i političke mogućnosti.
I tako, dok se neki Palestinci protjeruju uz prijetnju oružjem, ostali se protjeruju kroz infrastrukturu straha. Izrael je uspješno stvorio neprijateljsko okruženje u kojem čak i domovi mogu postati bojna polja u roku od nekoliko minuta. Istovremeno, nasilje naoružanih izraelskih milicija i širenje ispostava guše urbana područja poput Nablusa, Ramale, Betlehema i al-Khalila (Hebrona).
Izraelska vojska je čak počela sistematski pljačkati mjenjačnice i krađom dragocjenosti, poput zlata i srebra, iz domaćinstava. Ovo je jednako važno kao i svakodnevni teror jer Izrael ne samo da uništava fizičku infrastrukturu, već istovremeno onemogućava oporavak i obnovu.
Nepovezana zemlja je nepovezan narod. Palestinski gradovi na Zapadnoj obali se smanjuju i guta ih sve veća izraelska kolonijalna država. Prošle godine, Izrael je formalizirao planove za razvoj ilegalnog projekta naselja E1, a ove godine se očekuje da će ubrzati plan proširenja naselja u blizini Jerusalema, doline Jordana i širom Ramale.
Ovi razvoji bi efektivno odvojili okupirani istočni Jerusalem od Zapadne obale i sjever od juga. Izraelski doseljenici sada podižu izraelske zastave na palestinskim putevima i domovima kao simbol osvajanja.
Šta će biti s Palestincima: Izrael izdvojio dodatnih 274 miliona dolara za aneksiju Zapadne obale
Zapadna obala je ključna za razumijevanje da rat ne dolazi samo s bombama; ponekad dolazi s kontrolnim punktovima, dozvolama, ograničenjima zoniranja, nasiljem koje sponzorira država i preusmjeravanjem resursa potrebnih za održavanje života dalje od Palestinaca i prema naseljima.
Ne radi se samo o fragmentaciji zemlje u pripremi za kolonizaciju, već o sporoj degradaciji sposobnosti domaćeg stanovništva da postoji kolektivno.
Zapadna obala je mjesto gdje se rat odvija ispod praga naslovnica, bez ikakvih linija fronta.
