Jedna država koja decenijama institucionalno i društveno negira genocid, glorificira ratne zločince, čuva ih i čija je strategija revizionizam, država čiji su zvaničnici zagrnuti zastavom Srbije u UN-u pokušavali da sruše Rezoluciju o Srebrenici nema ni moralno ni institucionalno pravo da bilo kome u svijetu drži lekcije, a posebno ne Bosni i Hercegovini.
Autor: E. L.

Za šta to Srbija traži da im se izvini Bosna i Hercegovina? Ni minimum stida, srama ni morala Ministarstvo vanjskih poslova Srbije nije iskazalo u svom saopćenju zbog, kako su to definirali, “sramnog navijanja dijela poblike na košarkaškoj utakmici između Bosne i Hercegovine i Republike Srbije”.
Jedna država koja decenijama institucionalno i društveno negira genocid, glorificira ratne zločince, čuva ih i čija je strategija revizionizam, država čiji su zvaničnici zagrnuti zastavom Srbije u UN-u pokušavali da sruše Rezoluciju o Srebrenici, država koja i danas teži stvaranju “Velike Srbije” nema ni moralno ni institucionalno pravo da bilo kome u svijetu drži lekcije, a posebno ne Bosni i Hercegovini.
Za šta da im se izvini država Bosna i Hercegovina? Za skandiranje navijača u Skenderiji, gdje se i danas vide tragovi bjesomučnog razaranja i uništavanja Sarajeva sa okolnih brda? Za istinu koju su navijači izrekli i koja je samo posljedica svega što se dešavalo od 1992. do 1995., i onoga što se dobro izrežirano može gledati na svim mogućim utakmicama (fudbal, košarka, rukomet) gdje je obavezni navijački rekvizit transparent sa likom ratnog zločinca Ratka Mladića ili monstruozna poruka “Nož, žica, Srebrenica”?
Možda Vučićev potrčko – šef srbijanske diplomatije koji se odaziva na ime Marko Đurić – smatra da bi se BiH trebala izviniti za to što je zbog genocida u Srebrenici naš istočni susjed, prva i jedina država na svijetu koja je pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu osuđena zbog kršenja Konvencije o genocidu?
Možda se BiH treba izviniti za izjave predsjednika Aleksandra Vučića koji je prije tri decenije poručivao “100 muslimana za jednog ubijenog Srbina”?
Možda za “linč” Vučića u Srebrenici koji je izrežirala BIA? Možda za 11.541 ubijenog Sarajliju, među kojima 1.601 dijete? Možda za etničko čišćenje Foče, Višegrada, Čajniča, Rogatice, Prijedora, Banje Luke.. za masovne grobnice, za silovanja Bošnjakinja?
Možda za to što je Vučić tokom opsade Sarajeva bio na Jevrejskom groblju i držao “snajper – kišobran – stativ”?
Ili da im se BiH izvini što i danas kriju širom Srbije ratne zločince, osuđene, optužene, osumnjičene? A možda i za to što je sve do 2001. godine Beograd plaćao oficire VRS-a?
Ili Deklaracije Svesrpskog sabora, možda čak i za Memorandum SANU 2?
Kažu iz MVP-a Srbije da neće dozvoliti da ih se “vrijeđa i omalovažava”?
Pozdravljamo svakako ovakav stav, jer kad se štiti vlastita država, njen suverentitet, onda se takvo što nikome ne smije dopustiti.
Šta ćemo onda sa Vučićevim ministrom odbrane Bratislavom Gašićem koji je ponizio i uvrijedio državu Bosnu i Hercegovinu i sve njene građane kada je u maju ove godine u kasarni Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Banjoj Luci sjedio tokom intoniranja himne naše države?
Ministar odbrane BiH Zukan Helez odmah je reagirao, najavio prekid vojne saradnje sa Srbijom dok se Gašić, odnosno Srbija ne izvini. MVP BiH je uputilo protestnu notu.
I? I? I? Izvinjenja nikad nismo dobili. Nije tada MVP Srbije se oglasio, a ni Vučić. Šta bi tada sa dobrosusjedskim odnosima i prijateljstvom dvije države?
Znači, potpuno je normalno (podrazumijeva se valjda), da visoki srbijanski zvaničnik dođe u BiH i svoje nepoštovanje prema, kako nas nazivaju prijateljskoj zemlji, iskaže sjedenjem dok se intonira državna himna i ponižava nas. I da se nakon toga niko ne izvini.
Ali navijači zaboga milog! Ima da se izvinite zbog transparenta posvećenog Vučiću, ima da se zahvaljujete što je Vučić bio u Potočarima (jedva živu glavu izvukao jer je ove iz BIA-e koji su ga kamenovali malo više ponijela uloga)…ima da se izvinite što ste preživjeli…i da dalje ne nižemo, je ima toga ne za nekoliko knjiga, već čitavu biblioteku.
Vratimo se sramotnom saopćenju MVP-a. Beograd ne odustaje od negiranja genocida, te odjednom sa sportskog terena pređoše na Nasera Orića, slavnog komandanta Srebrenice.
“Kada govori o zločinima i patnjama Bošnjaka, Konaković svjesno zaboravlja da je njegov sunarodnik Naser Orić, komandant muslimanskih jedinica tokom sukoba u BiH, oslobođen odgovornosti za stravična ubistva gotovo 3.700 Srba u široj okolini Srebrenice i etnička čišćenja, kao što zaboravlja da su zaslužene kazne izbegli i mudžahedini u redovima vojske BiH, koji su također vršili jezive masakre nad srpskim civilima. Zar je to pravda? Nabrajanje nekažnjenih zločina bošnjačko-muslimanske strane nad Srbima, kada je riječ o sukobu između 1992-1995. godine, oduzelo bi puno prostora, a još više, ako bismo se vratili nekoliko decenija unazad, u godine Drugog svjetskog rata”- navodi se u saopćenju MVP-a Srbije.
Beograd ne samo da je sada uvećao broj (zvanično 3.276) poginulih Srba na 3.700 za četiri na prostoru Srebrenice, Bratunca, Srednjeg Podrinja i općina regije Birač, nego sve njih smišljeno, starteški pripisuju Oriću i braniteljima Srebrenice.
Orić je i u Hagu i pred Sudom BiH pravosnažno oslobođen i ni u jednoj od optužnica mu se nije stavljalo na teret “3.700” Srba.
No, nije to bitno Beogradu, koji je od navijanja na košarkaškoj utakmici koji uopće nije bilo niti sramotno niti skandalozno, došao i do napada BIA-e na Vučića, ali neizbježno i do Orića.
Ovom saopćenju MVP-a Srbije, bez imalo dvojbe, zapljeskao bi Ilija Garašanin. Ni on ga ne bi bolje sročio 1844. kada je napravio tajni, nacionalistički i ekspanzionistički plan Načertanije za potrebe srpske vlade – ideološki osnov pokušajima stvaranja “Velike Srbije” – kako onda tako i danas.