Od Iraka do Ukrajine: Osvrt na imperijalnu oholost

Rusija i SAD nastavljaju ponavljati iste užasne greške, sijući smrt, razaranje i nestabilnost.

25 Mar 2023

Ruski predsjednik Putin i tadašnji američki čelnik Bush u Sočiju 6. aprila 2008. (Reuters)

Prije 20 godina, kada su se Sjedinjene Američke Države pripremale za rat u Iraku, tadašnji senator iz reda demokrata Joe Biden glasao je za nesmotrenu avanturu Georgea Busha. Sa druge strane svijeta, u Moskvi, protiv je bio ruski predsjednik Vladimir Putin, govoreći kako je to greška i velika eskalacija koja će destabilizirati međunarodni sistem.

Danas, vještiji i stariji Putin vodi imperijalni rat u Ukrajini – ludost na koju je nasrnuo sadašnji predsjednik Biden govoreći kako će destabilizirati situaciju u svijetu.

Tokom ove dvije decenije, obimno sam pisao o zvjerskim, arogantnim i nesmotrenim ratovima koje vode Kremlj i Bijela kuća u prikazu imperijalne oholosti, bilo da je riječ o Ukrajini, Iraku, Afganistanu ili drugdje.

Ukazivao sam na izgovore za irački rat i često upozoravao na opasnosti vašingtonskih bliskoistočnih avantura dosta prije i dosta poslije invazije, kao što sam kasnije radio i o moskovskom napadu na Ukrajinu.

U vrijeme dok obilježavamo 20. godišnjicu rata u Iraku, umjesto da pišemo retrospektivu ili introspektivu, kao što su mnogi radili posljednjih dana, želio bih se vratiti na neke osnovne ideje o kojima sam pisao prije mnogo godina i tokom protekle godine. To će ukazati kako su ovi izabrani imperijalni ratovi osuđeni na propast i zašto donose razaranje, a ne demokratiju, haos umjesto stabilnosti i poniženje umjesto pobjede.

Slijede isječci iz tri članka koja sam pisao za International New York Times (ranije poznat kao International Herald Tribune) o invaziji u Iraku i tri koja sam napisao za Al Jazeera English o invaziji u Ukrajini.

Napad na Irak: Ratovi rijetko donose trajni mir
18. septembar 2002.

Oni koji se zalažu za napad na Irak imaju kratko pamćenje. Od Drugog svjetskog rata, korištenje sile od strane SAD-a nikada nije uspijevalo neutralizirati njihove neprijatelje na duže staze. A na Bliskom istoku, ratovi i prikrivene operacije donose samo dalje sukobe.

[…]

Logika i sila Washingtona propali su i na Bliskom istoku i drugdje. Sva tri velika američka rata u drugoj polovini stoljeća – u Koreji, Vijetnamu i Zaljevu – završeni su neriješeno ili porazom.

Globalni odgovor na 11. septembar može donijeti novu eru multilateralne saradnje i osnažiti međunarodno pravo da se nosi sa novim transnacionalnim prijetnjama. Napad na Irak će uraditi upravo suprotno. Neposredna prijetnja svjetskoj stabilnosti ne dolazi od iračkog diktatora već od demokratski izabrane vlasti svjetske supersile. Amerikanci, lopta je u vašem posjedu.

Rat i arapski svijet: Ne u ime demokratije
27. februar 2003.

Busheva administracija treba biti oprezna kada govori o demokratiji na Bliskom istoku. Pojam je previše vrijedan i previše vitalan da bi se koristio kao cinična kamuflaža za druge agende, bilo da su one o naftnim interesima, o Izraelu ili o želi da se ima čvrst vojni mostobran u nemirnoj regiji

[…]

Vrijeme je da se demokrate – Zapadnjaci, Arapi i drugi – suoče sa ratnohuškačkim političarima geo-etikom, da se protive ratu istim, nesmanjenim protivljenjem kao što se protive diktatorima. Demokrate širom svijeta, u prvom redu američke demokrate, moraju staviti te vrijednosti iznad svojih interesa, ljudskost iznad svojih strahova, kako bi stvorili koalicije širom kontinenata i religija kako bi demokratija i mir bili mogući za sve.

Vatrom protiv vatre: Izraelizacija američke politike
27. juni 2003.

Posljednjih mjeseci sam sa nevjericom pratio kako Amerika usvaja pogrešnu izraelsku strategiju za Bliski istok. Da li će Americi trebati koliko je trebalo Izraelu da shvati kako je započeti rat daleko drugačije nego li ga završiti, te kako vojna okupacija ne pridonosi miru i sigurnosti?

[…]

Postizanje nacionalne sigurnosti u transnacionalnom svijetu znači prihvatiti i poštovati međuovisnost. Jednom kada se sigurnost prihvati kao univerzalno pravo, međuovisnost postaje znak mudrosti, a ne slabosti.

Ako Amerika mora učiti od nekog, zašto ne pogleda dugu historiju jevrejske tolerancije i preživljavanja – ili američku vlastitu ustavnu tradiciju? Vrijeme je da se skine prašina sa onih velikih dokumenata koji leže na policama Bijele kuće.

Ukrajina: Ratovati ili ne ratovati?
27. januar 2022.

Mnogo očekivani rat u Ukrajini možda još nije počeo, ali je već ispunio mnogo svojih ciljeva. Što dovodi do narednog pitanja: Zašto ustrajati na ratnom pohodu, krvavom ratnom razaranju sa osiguranim uzvratnim udarima, kada diplomatija može odraditi posao?

Glavni protagonisti, Rusija i SAD, cinično koriste stara hladnoratovska pravila kako bi ispunjavali svoje nacionalne interese na uštrb ukrajinske, pa i europske, te međunarodne sigurnosti.

[…]

Bidenova administracija bi svakako mogla ispuniti ruski zahtjev pošto Ukrajina nije ni na putu ka članstvu u NATO-u. Zauzvrat, Rusija bi mogla dati neophodna osiguranja i posvećenost nezavisnoj i slobodnoj Ukrajini.

Predsjednici Putin i Biden su demonstrirali mudro balansiranje na ivici rata i ne bi smjeli dopustiti da im to izmakne kontroli zbog ličnog i nacionalnog ponosa. Krajnje je vrijeme da se odbaci huškanje na rat i prihvati umirivanje; tako je, umirivanje, obostrano strateško umirivanje kako bi se izbjegao novi razarajući rat u Europi i velika svjetska kriza.

Putinovih pet fatalnih grešaka u Ukrajini
6. oktobar 2022.

Rusko pravdanje njene invazije na Ukrajinu, poput izlika Sjedinjenih Američkih Država za invaziju u Iraku dvije decenije ranije, dokazuje kako svjetske sile nisu ništa naučile iz lekcija o imperijalnoj oholosti – svojoj i tuđoj. Od starih Grka i Rimljana, preko nešto novijih francuskih, njemačkihi i britanskih sila, geopolitička arogancija je zloglasna po rađanju fatalne političke gluposti.

[…]

Pa zašto onda svjetske sile nastavljaju praviti iste, skupe greške i očekuju različite ishode? Da li arogancija rađa i ludilo?

Zapamtite, pametan uči iz svojih grešaka, mudar uči iz grešaka drugih, a budala ne uči nikako, što se sve vidi u današnjoj Ukrajini.

Svijet nakon ukrajinskog rata
20. februar 2023.

Ruska otvorena invazija na Ukrajina se pokazala katastrofom. Dovela je do gubitaka desetaka hiljada neprocjenjivih života, raseljavanja miliona ljudi i razaranja nebrojeno mnogo domova, civilnih građevina i infrastrukture.

Također je otkrila ruski moralni i strateški status u svijetu jer je postalo jasno kako je zaista loše pripremljena ruska armija i koliko je prenapuhana priča o ruskoj ekonomiji.

Rat je bio užasan i za ostatak svijeta. Ne samo da je destabilizirao energetska tržišta, potpalio inflaciju i poremetio lance dostave ishrane i drugih potrepština, već je razotkrio i pogoršao loše stanje u svjetskim odnosima, ubrzao nuklearnu proliferaciju, potpalio utrku u naoružavanju, osakatio UN i potkopao međunarodno pravo, multilateralnu saradnju i humanitarnu pomoć.

[…]

Iako smo imali ogromne skokove kao ljudska civilizacija, što je kulminiralo zdravijim, bogatijim i obrazovanijim generacijama, privlačili su nas (možda smo i ovisni o njima) destruktivni sukobi koji nas mogu vratiti unazad generacijama.

Historija nas uči kako velike sile padaju ili nestaju zbog nesmotrenih ratova, ali uzalud. Decenijama Rusija i Amerika idu stopama jedna druge, vodeći ratove koje ne mogu završiti osim poniženjem i masovnim razaranjem.

I onda je došla Ukrajina, nažalost. Glupo, zaista.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.IZVOR: AL JAZEERA


  • Marwan BisharaMarwan Bishara je politički analitičar Al Jazeere. Bio je profesor međunarodnih odnosa na Američkom univerzitetu u Parizu. Piše o svjetskoj politici i važi za vodećeg eksperta o temi Blistog istoka i međunarodnih odnosa.

POVEZANE

VIŠE IZ RUBRIKE MIŠLJENJA PIŠE

Komentariši