06 Nov 2014
Lord Balfour u Jerusalemu 1925. (Getty Images)
Piše: Sharif Nashashibi
Početkom mjeseca obilježena je 97. godišnjica zloglasne Balfourove deklaracije. Riječ je o pismu koje je 1917. godine napisao lord Balfour, tadašnji biritanski ministar vanjskih poslova, baronu Rothschildu, vođi cionističkog pokreta. U pismu, Balfour je rekao da Vlada gleda „sa blagonaklonošću na stvaranje nacionalnog ognjišta u Palestini za jevrejski narod“, te da će „uložiti najveće napore kako bi olakšala postizanje tog cilja“.
Rezultat ove deklaracije najbolje je sažeo pokojni britanski autor i novinar Arthur Koestler: „Jedan narod svečano je obećao drugom narodu zemlju trećeg naroda“.
Velika Britanija nije imala nikakvo moralno ili zakonsko pravo da to uradi.
Deklaracija je poništila prethodno obećanje Britanaca za „potpuno i konačno osobođenje“ Arapa, ukoliko se suprotstave osmanskoj vlasti. Njihova kasnija pobuna je bila ključna za slabljenje Osmanskog carstva, a prema tome i za ishod Prvog svjetskog rata.
Balfour je pogazio svoje obećanje u pismu Rothschildu, u kojem je napisao da „da neće biti učinjeno ništa što bi moglo ugroziti građanska i vjerska prava postojećih nejevrejskih zajednica u Palestini“.
On je 1919. godine napisao u memorandumu: „Mi ne namjeravamo da uopšte uzmemo u obzir želje sadašnjih stanovnika Palestine….Cionizam, bilo da je on ispravan ili ne, je bitniji od želja 700.000 Arapa“, koji su u to vrijeme sačinjavali gotovo 94 posto stanovništva.
Nastanak Izraela
Balfourova deklaracija i njena provedba za vrijeme britanskog mandata u Palestini od 1920. godine, kulminirala je stvaranjem Izraela 1948. godine i masovnim progonom Palestinaca.
Agresivnost Londona je u raskoraku sa mišljenjem ostatka svijeta.
Kao takva, svaka godišnjica deklaracije bi se trebala iskoristiti da se istakne odgovornost Velike Britanije za položaj Palestinaca i njihovo stalno odbijanje da isprave ovu veliku nepravdu.
Laburistički zastupnik u Parlamentu, Grahame Morris, koji je nedavno predložio usvajanje zakona pozivajući Vladu da prizna Palestinu kao državu, podsjetio je zastupnike na njihovu odgovornost za vrijeme parlamentarne rasprave. „Sveto povjerenje…da vodimo Palestince ka državnosti i nezavisnosti…predugo je bilo zanemareno“, rekao je Morris.
Zastupnici su se većinom složili, sa 274 glasa za, a samo 12 protiv. Odgovor premijera Davida Camerona na ovaj neobavezujući prijedlog je bio sramotan; njegov glasnogovornik je potvrdio da se stav Vlade „neće promijeniti“.
Cameron se ne suprotstavlja samo jasnoj volji Parlamenta, nego i volji britanske javnosti. Prema anketi koju je u augustu provela kompanija YouGov, istraživanja javnog mnijenja posljednjih godina pokazuju da dva i po puta više Britanaca suosjeća sa Palestincima, a ne Izraelom. Suosjećanje sa Palestincima „se može vidjeti i u stranačkim redovima“, navodi YouGov. U julu, anketa koju je proveo The Sunday Times, pokazala je da je duplo više Britanaca na strani Palestinaca nego na strani Izraela.
Agresivnost Londona je također u raskoraku sa mišljenjem ostatka svijeta. O tome govori i činjenica da je Velika Britanija za vrijeme glasanja Generalne skupštine UN-a bila suzdržana, dok je ishod glasanja bio 138 naprema devet za unapređenje statusa Palestine iz „ posmatrača“ u „zemlju nečlanicu posmatrača“. Gotovo tri četvrtine zemalja članica UN-a su glasale za, uključujući i većinu zemalja Evropske unije.
Unaprijeđeni status omogućuje Palestincima da se pridruže Međunarodnom krivičnom sudu. Ovoj odluci se Velika Britanija žestoko protivila iako je ona jedna od zemalja osnivača ICC-a, i uprkos iskazanoj posvećenosti da se proširi nadležnost Suda na univerzalnu nadležnost. U strateškom dokumentu Ministarstva za vanjske poslove, prošle godine, je pisalo da će ovo „povećati odgovornost i pomoći pri suzbijanju nekažnjivosti“, koja je „temeljni element naše vanjske politike“.
Dvostruki standardi
Nekoliko mjeseci prije nego što je odbio članstvo Palestine u ICC-u, ministar vanjskih poslova William Hague je rekao: „Naučili smo iz historije da ne možemo imati dugoročni mir bez pravde, odgovornosti i pomirenja“, i da „institucije međunarodne pravde nisu alati vanjske politike koji se pale i gase po volji“.
Očigledno je da su to dvostruki standardi koji imaju globalne implikacije. „Takva jasna nedosljednost jednog od najvećih pristalica ICC-a je poklon neprijateljima Suda i međunarodne pravde širom svijeta“, napisao je Clive Baldwin, viši pravni savjetnik u Human Rights Watchu.
Tobias Ellwood, britanski diplomata zadužen za Bliski istok, ima pravo kada tvrdi da se ‘samo prekidom okupacije može osigurati da državnost Palestine postane stvarnost’.
Britanska vlada neće se moći unedogled surpotstavljati domaćim i međunarodnim strujama. Od tri vodeće političke stranke, laburisti i liberalni demokrati podržavaju priznavanje palestinske države. Lider laburista Ed Miliband, koji je rekao da želi postati prvi Jevrej na čelu britanske Vlade, podržao je prijedlog Parlamenta i pozvao zastupnike iz svoje stranke da učine isto.
Sve je više neslaganja unutar tradicionalno proizraelske Konzervativne stranke. Deseci zastupnika ove stranke glasali su za priznavanje Palestine i sve veći broj važnih stranačkih ličnosti govori protiv politike Izraela.
Među njima su i bivši državni sekretar za međunarodni razvoj Alan Duncan, Richard Ottaway (predsjednik utjecajnog parlamentarnog Odbora za vanjsku politku) i bivši ministar odbrane Nicholas Soames. Baronesa Warsi je podnijela ostavku na mjesto viša ministrica u Ministarstvu vanjskih poslova u augustu zbog Vladinog „moralno neodrživog“ stava po pitanju izraelsko-palestinskog sukoba.
Sve to upućuje na to da bi buduća britanska vlada mogla priznati Palestinu. A pošto su izbori slijedeće godine, ta opcija možda i nije nedostižna.
Tobias Ellwood, britanski diplomata zadužen za Bliski istok, ima pravo kada tvrdi da se „samo prekidom okupacije može osigurati da državnost Palestine postane stvarnost“.
Krajnje je vrijeme da se Velika Britanija iskupi za iskonski grijeh što je Balfourova deklaracija, a to će postići tako što će ozbiljno doprinijeti okončanju okupacije, a ne pomaganjem i poticanjem okupatora vojno, politički i ekonomski.
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Izvor: Al Jazeera
- Sharif NashashibiSharif Nashashibi je nagrađivani novinar i analitičar za arapska pitanja. Redovni je dopisnik Al Jazeere English, Al Arabiya Newsa, The Nationala, magazina The Middle East i web portala Middle East Eye.
