Stoljeće SSSR-a i Rusije: Od boljševičke revolucije do invazije na Ukrajinu

Car Nikolaj II je svrgnut, formira se Sovjetski savez, vode se građanski, svjetski i Hladni rat, ugnjetava se vlastiti narod i vrši invazija na susjeda.

Po završetku građanskog rata, decembra 1922. godine, formiran je SSSR (Reuters)Ibrahim SofićPublished On 28 Jan 202328 Jan 2023

Nakon višestoljetne uprave kneževa, prinčeva, careva, Rusija je prije stotinjak godina zaokrenula tok svoje historije i naličja svoje uprave i politike, no ostala je kolonijalna sila samo kroz drugu formulaciju.

Krajem februara 1917. godine izbija štrajk u tvornici u glavnom gradu Petrogradu (što je novo ime za Sankt Petersburg), hiljade radnica napušta pogone zbog manjka hrane i pozivaju druge radnike da im se pridruže.

Za nekoliko dana, svi radnici su odustali od posla, izbijaju ulične borbe, car Nikolaj II naređuje raspuštanje Dume i zahtjeva od radnika da se vrate na posao, a vojsci da pucaju na učesnike protesta.

Građanski rat

Njegove naredbe izazivaju Februarsku revoluciju, vojnici otvoreno staju na stranu radnika i dolazi do abdikacije cara i pada aristokracije 2. marta. Formira se privremena vlada, ali za nekoliko mjeseci daju ostavke zbog kriza i neuspjeha, pa vlast preuzima Aleksander Kerenski. On nije bio dovoljno radikalan za boljševike i druge nezadovoljnike, pa je prognan u novembru iste godine u egzil.

Ovome je prethodio povratak Vladimira Iljiča Uljanova, poznatijeg kao Lenjin, u Rusiju iz Švicarske gdje se nalazio u egzilu. Njega je specijalnim vozom vratila Njemačka koja je sa 40 miliona zlatnih maraka finansirala boljševičke akcije. Sovjeti u novembru preuzimaju vlast, protjeruju Kerenskog, a sve je to poznato kao Oktobarska revolucija (nosi naziv ‘oktobarska’, jer se dogodila u oktobru po julijanskom kalendaru kojeg se tada službena Moskva držala).Njemačka pomaže Boljševike zlatom, specijalnim vozom vraća Lenjina iz egzila (Reuters)

Lenjinove snage raspuštaju tek izabranu skupštinu (koja je odbila biti boljševički instrument) i uklanjaju sve elemente demokratije, ostaju bez opozicije i rješavaju problem rata sa Njemačkom Sporazumom u Brest-Litovsku 1918. godine.

Uprkos svemu, boljševička vlast je bila daleko od sigurne i slijede duge borbe, odnosno građanski rat između režima i njegovih protivnika koji čine socijalistički revolucionari, antiboljševički Bijeli pokret i veliki broj seljaka. Također, javljaju se i brojni pokreti za nacionalnu nezavisnost raznih dijelova bivšeg Ruskog carstva…

Do 1921. su boljševici riješili gotovo sve unutrašnje probleme, vraćaju pod kontrolu gotovo sve novonezavisne države, osim Finske, baltičkih država, Moldavske demokratske republike (koju anektira Rumunija) i Poljske. Finska anektira i regiju Pečenga, ustupaju se teritorije Estoniji, Latviji, Turskoj, dok Poljaci preuzimaju sporne teritorije zapadne Bjelorusije i zapadne Ukrajine.

Stvaranje SSSR-a

Po završetku građanskog rata, decembra 1922. godine, dolazi do formiranja Saveza sovjetskih socijalističkih republika (Sovjetski savez, SSSR). Ideološki zasnovana unija, uspostavljena posljednjeg mjeseca 1922. godine, sadržavala je tada četiri konstitutivne republike: Rusku sovjetsku federativnu socijalističku republiku (RSFSR), Ukrajinsku SFSR, Bjelorusku SFSR i Transkavkasku SFSR (današnji Armenija, Azerbejdžan i Gruzija).

Kako bi se riješio „ratnog komunizma“ (nakon građanskog rata), Lenjin je Novom ekonomskom politikom (NEP) dao povlastite seljacima, stimulirao trgovinu, a država je zadržala kontrolu nad bankarstvom, saobraćajem, teškom industrijom i javnom upravom. Lijeva strana komunista je kritizirala NEP da pogoduje bogatim seljacima, kulacima, no program je dao rezultate. Na udaru se našao nakon smrti Lenjina početkom 1924. godine.

Burna decenija sovjetske historije zbiva se od 1929. do 1939. uz masovnu industrijalizaciju i unutrašnje borbe jer Josif Visarjonovič Džugašvili – Staljin pokušava uspostaviti potpunu kontrolu nad sovjetskim društvom nakon Lenjinove smrti. Uvodi prvi petogodišnji plan, nakon što se riješio Lava Trockog i Politbiroa, odbacuje NEP i nastoji brzo akumulirati resurse kolektivizacijom poljoprivrede, jačanjem teške industrije i ograničenjem proizvodnje potrošačkih dobara.Spomenik Holodomoru u Ukrajini (Reuters)

Sovjetski savez postaje industrijska država, milion seljaka ostaje bez zemlje, a oni koji se protive masovno ubijaju svoja stada i dolazi do nemira. Veliki broj kulaka je smaknut, loše vrijeme i otimanje imovine i hrane izazivaju masovnu glad, najviše u Ukrajini (Holodomor, mnogi ga prepoznaju kao genocid), Kazahstanu i na jugozapadu Rusije.

Narodni komesarijat za unutrašnje poslove (NKVD) je na desetke hiljada ljudi priveo, deportirao ili smaknuo. Svih šest članova Politbiroa koji su nadživjeli Lenjina su pobijeni, kao i brojni stari boljševici, oficiri vojske i direktori – sve u sklopu „velikih čistki“. Navodno je više od 700.000 osoba ubijeno u ovom procesu, a uvedene su i kazne zbog izmišljenih zavjera i sabotaža. Kroz sistem logora (Gulaga) prošlo je 18 miliona ljudi.

Treba se prisjetiti i Katinskog masakra iz 1939. godine, u kojem je NKVD smaknuo 20.000 zarobljenih poljskih oficira i vojnika nakon razlaza sa Poljskom. Tokom ovih decenija, 1930-ih i 1940-ih staljinistička vlast vršila je masovne deportacije etničkih manjina prema Centralnoj Aziji.

Drugi svjetski rat

Šesnaest dana nakon početka Drugog svjetskog rata, tačnije 17. septembra, Crvena armija ulazi na istok Poljske uz opravdanje da želi „zaštititi Ukrajince i Bjeloruse“ u tom dijelu države nakon „prestanka postojanja“ poljske države. Potom dolazi do Zimskog rata, nakon neuspjelih pregovora sa Finskom. Invazija na tu susjednu zemlju odnosi velike žrtve na sovjetskoj strani, ali Helsinki predaje određene teritorije Moskovskim mirovnim sporazumom. Rumunija, nakon ultimatuma ljeta 1940. godine, predaje SSSR-u Besarabiju i Sjevernu Bukovinu, nakon čega slijedi okupacija nezavisnih država Baltika – Estonije, Litvanije i Latvije.

Ubrzo dolazi do okršaja sa Njemačkom koja prelazi sovjetsku granicu 22. januara 1941. godine, zauzima Ukrajinu, drži pod opsadom Lenjingrad i nalazi se na dobrom putu da osvoji Moskvu. Brza sovjetska kontraofanziva sprječava naciste da osvoje glavni grad, slijede veliki porazi Njemačke kod Staljingrada i Kurska koji se tumače kao velika prekretnica Drugog svjetskog rata. Do kraja 1943. Sovjeti probijaju opsadu Lenjingrada, oslobađaju veći dio Ukrajine, zapadne Rusije i dolaze do Bjelorusije.Ljeta 1945., kada se Staljin i Truman nisu uspjeli dogovoriti o budućnosti Istočne Europe, dolazi do Hladnog rata (Reuters)

‘Staljinovih deset udaraca’ je serija ofanziva iz 1944. kada „Crvena armija“ nanosi velike poraze nacistima i krajem godine front je daleko od sovjetskih granica. Narednog maja, 1945. godine, sovjetske snage ulaze u istočnu Njemačku, osvajaju Berlin i tako pobjednički završavaju Drugi svjetski rat. Tri mjeseca kasnije, zauzimaju i Mandžuriju pobijedivši Japan.

Drugi svjetski rat je uništio ekonomiju SSSR-a, odnio gotovo 27 miliona života, razorio desetke hiljada gradova i naselja, okupirane teritorije bile su poprište mnogih ratnih zločina, prisilnog rada, deportacija… Gotovo cijela jevrejska zajednica je uništena. Saradnja sa saveznicima je bila osnova za obnovu, SSSR postaje jedan od osnivača UN-a i stalnih članica Vijeća sigurnosti svjetske organizacije.

Hladni rat

Nakon Postdamske konferencije ljeta 1945. godine, kada se Staljin i američki predsjednik Harry Truman nisu uspjeli dogovoriti o budućnosti Istočne Europe, dolazi do Hladnog rata koji dominira međunarodnom scenom.

Staljin je, zbog burnih stoljeća na ovom području, želio napraviti tampon zonu između Njemačke i SSSR-a, a to područje je već bilo pod „Crvenom armijom“. Sjedinjene Američke Države potom predvode formiranje NATO-a 1949. godine, a šest godina kasnije SSSR pravi Varšavski pakt što je dovelo do podjele Europe na zapadnjački i sovjetski blok.

Sovjeti 1956. učestvuju u gušenju Mađarske revolucije, suzbijaju Praško proljeće u Čehoslovačkoj 1968. godine, podržavaju suzbijanje pokreta Solidarnost u Poljskoj početkom 1980-ih. Protive se američkim ratovima u Koreji i Vijetnamu, nastavljaju utrku za gomilanje nuklearnog oružja, a odnosi dalje propadaju sovjetskom invazijom na Afganistan 1979. i izborom Ronalda Reagana za američkog predsjednika 1980. Napredak se dešava krajem 1980-ih kada komunistički blok počinje da se osipa, a SSSR raspada 1991. godine.Susret Jelcina i Putina (Reuters)

Posljednjom decenijom Sovjetskog saveza (od 1982. do 1991.) dominiraju dva događaja: raspadanje ekonomskih i političkih struktura Saveza i pokušaji kroz reforme da se taj proces preokrene. Na čelo države dolazi Mihail Gorbačov koji „perestrojkom“ pokušava modernizirati sovjetski komunizam, ali je to imalo druge posljedice. Ljudi su došli do informacija, društveni problemi postali očiti, potkopan je autoritet Partije.

Politika „glasnosti“ omogućila je etničkim i manjinskim zajednicama da iskažu nezadovoljstvo, brojne članice Saveza su tražile veća prava i autonomiju što Moskva nije željela dati. Uz ekonomske probleme, sve ovo dovelo je do gubitka snage sovjetske vlasti, a borba ruskih i sovjetskih vlasti je došla do izražaja u okršaju Gorbačova i Borisa Jeljcina koji se predstavljao demokratom i opozicionarem. Na prvim ruskim predsjedničkim izborima 1991. godine, Jeljcin je izabran za predsjednika Ruske SFSR, dolazi i do pokušaja puča protiv Gorbačova. Puč nije uspio, ali je ukazao na neizbježan raspad Sovjetskog saveza.

Povratak Rusije na scenu

Raspad se zvanično završio 25. decembra 1991. godine i ponovo se na scenu vraća ime Rusija, ali ne kao carstvo već kao Ruska Federacija.

Iako je Jeljcin donio optimizam, podrška „šok terapiji“ za okončanje sovjetskih kontrola cijena, drastični rezovi državne potrošnje i režim otvorene strane trgovine srozali su njegovu popularnost. Reforme su žestoko utjecale na životni standard, a 1990-ih je Rusija imala velike ekonomske padove. Sa druge strane, nastanak malih stranaka je napravio haos. Blizu građanskog rata je država bila u oktobru 1993. kada je Jeljcin poslao tenkove na političke rivale.

Prvi i drugi čečenski rat, novi nametnuti Ustav sa ogromnim predsjedničkim ovlastima, ekonomske reforme, sve je to snažno utjecalo na vrijeme Jeljcinove vladavine. Samo nekoliko sati prije prvog dana 2000. godine, Jeljcin je objavio ostavku i vlast prepustio ne tako poznatom premijeru Vladimiru Putinu, bivšem agentu KGB-a i šefu Federalne službe sigurnosti (FSB).

Putin vlada posljednjih 20-ak godina, bilo direktno ili iza sjene. Pobjeđuje na izborima 2000. godine, kao i na onima četiri godine kasnije. Slijedi pobjeda u Drugom čečenskom ratu, povezivanje sa SAD-om nakon napada 11. septembra 2001. i stvaranje sistema ‘vođene demokratije’ potčinjavanjem parlamenta, medija i stavljanja velikih plinskih i naftnih kompanija pod državnu kontrolu.

Dmitrij Medvedev, Putinov čovjek, pobjeđuje na predsjedničkim izborima 2008. godine, a Putin postaje premijer, da bi 2012. zamijenili mjesta. Dvije godine kasnije raspisan je kontroverzni referendum u kojem se objavljuje aneksija Krimskog poluotoka (Ukrajina) i njegovo pripajanje Rusiji. Uslijedio je rat na istoku Ukrajine gdje Rusija podržava separatiste i zato dobija sankcije Zapada.

Ponovno miješanje u Ukrajinu dešava se 2022. godine, četiri godine nakon reizbora Putina na mjesto predsjednika, a to je invazija na zapadnog susjeda. Uprkos protivljenju međunarodne zajednice, Rusija objavljuje aneksiju istočne ukrajinske regije Donbas, te većeg dijela regija Herson i Zaporožje.

Historičari smatraju kako će trebati decenije da se Rusija oporavi od ovog pohoda na zapad, a mnogi stručnjaci su stava kako su ovo zapravo posljednji dani ili mjeseci kolosa zvanog Ruska Federacija jer mnoge etničke zajednice, pokorene Vojvodstvom, Carstvom, Imperijom ili Savezom – sada žele slobodu i nezavisnost.IZVOR: AL JAZEERA

Komentariši