WP: Šest potpuno pogrešnih stvari u koje ljudi vjeruju o politici

Autor mišljenja u ‘Washington Postu’ objasnio je kako američka politika funkcionira, a kako je mnogi pogrešno shvataju.

Istina je da većina zakonodavaca obično ne čita tekst, i to je u redu, piše autor (Reuters)

22 Jan 2023

Reagirajući na tvit bogataša Elona Muska u kojem je kritizirao usvajanje Zakona o potrošnji u Kongresu SAD-a, The Washington Post (WP) objavio je tekst u kojem je autor pokušao pojasniti kako bi trebalo shvatati funkcioniranje američke politike.

Paul Waldman izdvojio je šest stvari u koje ljudi vjeruju kada se radi o politici, a koje su, kako navodi, pogrešne.

“Kao mnogi drugi milijarderi, Elon Musk sebe očito vidi kao genija, ne samo na područjima u kojima ima realno iskustvo, već u svim drugim, uključujući politiku i vlast. Zato je napisao tvit o Zakonu o potrošnji koji je Kongres usvojio prošlog mjeseca“, piše na početku teksta.

“Garantiram, nijedna osoba koja je glasala za ovo nije pročitala cijeli tekst. Zakon bi se morao dramatično promijeniti u korist naroda“, napisao je Musk.

Ovo je, navodi Waldman, uobičajena vrsta dezinformacije, koja je posebno intenzivno kružila u vezi s prijedlogom zakona.

Nije da Musk ne vjeruje u to, piše autor, koji dodaje kako je siguran da vjeruje.

“Njegov tvit pokazuje koliko je lako biti zaveden idejama koje u intuitivne, ali su potpuno pogrešne”, piše.

U nastavku su, kako je Waldman napisao, raširene i pogubne ideje o tome kako politika funkcionira.

1- ‘Kad bi članovi Kongresa pročitali prijedloge zakona prije nego što o njima glasaju, zakon bi bio bolji’

Kako bi se iko ovome mogao suprotstaviti? No, istina je da većina zakonodavaca obično ne čita tekst – i to je u redu. To nije zbog toga jer su lijeni. To je zato što zakonodavstvo uključuje specijaliziranu vrstu jezika, koju su napisali stručnjaci u svrhe koje nemaju nikakve veze s razumijevanjem i mudrim donošenjem odluka. Zastupnici bi trebali tačno znati o čemu glasaju, ali tekst prijedloga zakona samo je površno povezan s tim ciljem.

Prijedlog zakona ima više od 4.000 stranica, jer finansira našu izuzetno složenu vladu, koja čini sve što mi želimo, a napisan je tajanstvenim zakonodavnim jezikom, piše autor.

Nije me briga jesu li moji senatori proučavali odjeljak o ruralnoj elektrifikaciji i zajmovima za telekomunikacije koji precizira ovo: “Za troškove direktnih zajmova prema odjeljku 305(d)(2) Zakona o ruralnoj elektrifikaciji iz 1936. (7 U.S.C. 935(d)(2)), uključujući troškove modificiranja zajmova, kako je definirano u odjeljku 502 Kongresnog zakona o budžetu iz 1974. godine, cijena ruralnih telekomunikacijskih zajmova je 3.726.000 dolara.”

Ne biste trebali ni vi, konstatira autor, jer dovoljno je to da im je rečeno i slažu se s tim da se oko 10 milijardi dolara troši u tom dijelu.

2. ‘Kad bismo samo prestali s rasipnim trošenjem, riješili bismo većinu svojih problema’

Traćenje novca je loše. I u vladi ima mnogo toga, baš kao što ima u skoro svim korporacijama i neprofitnim organizacijama svugdje. Ali, kad se neko protivi rasipništvu, rijetko tačno navodi koje je trošenje navodno rasipničko.

Ako ih pritisnete, vjerovatno će navesti ili potrošnju koja je krajnje trivijalna – neki glupi program koji je negdje potrošio nekoliko stotina hiljada dolara – ili potrošnju koja je vrlo važna, ali im se slučajno ne sviđa. Neki ljudi misle da je Medicaid “rasipan”, ali deseci miliona Amerikanaca koji računaju na njega vjerojatno se ne slažu s tim.

Kao posljedica toga, neki tvrde da će zaustavljanje potrošnje ukrotiti inflaciju. “Jedini način da zaustavite inflaciju koja raste je da prestanete bezobzirno trošiti“, napisao je senator Rick Scott prošlog mjeseca, citira se u tekstu.

Zvuči razumno, zar ne? No, inflacija opada, a ne raste, i dok nivo državne potrošnje može pridonijeti inflaciji, na nju utječu i mnogi drugi faktori – da spomenemo samo neke – kamatne stope, otpornost lanaca snabdijevanja i vremenske prilike.

Istina je da ljudi, poput Scotta, koji se protive “rasipnom trošenju” žele trošiti na neke stvari, ali ne i na druge. Zbirni račun sadržavao je nevjerovatnih 858 milijardi dolara za Pentagon. Uz trenutnu stopu rasta, potrošit ćemo više od 10.000 milijardi dolara na vojsku tokom sljedećeg desetljeća. Pitajte republikance trebamo li to smanjiti kako bismo se uhvatili ukoštac s inflacijom i pogledajte šta kažu.

3. ‘Moja porodica uravnotežuje svoj budžet. Zašto ne bi i vlada?’

Razlog je to što vlada nije niti porodica, niti kućanstvo. Naprimjer, kada su teška vremena deficiti rastu i trebaju rasti. To je zato što država ima manje prihoda i mora učiniti više kako bi pomogla ljudima. Kad bi vlada smanjila potrošnju tokom svake recesije kako bi uravnotežila budžet, to bi samo pogoršalo stvari.

Vaša porodica, također, vjerovatno posuđuje novac za ulaganje u važne dugoročne projekte koji koštaju previše novca da biste ih platili unaprijed — poput vašeg doma ili vašeg obrazovanja. Isto bi trebala i vlada.

4. ‘Vladu treba voditi kao biznis’

Ali, vlada nije biznis. To nije kompanija posvećena sticanju profita. Radi mnoge stvari koje koštaju, ali ne donose finansijski povrat, poput dostave pošte na daleke ruralne adrese ili brige za bolesnike.

5. ‘Stranke moraju zaustaviti stranačke prepirke i obaviti stvari’

Ovo je nevjerovatno uobičajena ideja, vođena pretpostavkom da su političke razlike besmislene. Ali, posebno u našem polariziranom dobu, političke razlike su nevjerovatno značajne.

Stranke se “svađaju” oko pitanja kao što su “treba li pobačaj biti legalan“, “trebaju li se porezi za bogate povećati ili smanjiti“, “šta učiniti s klimatskim promjenama“, “treba li proširiti zdravstveno osiguranje na više ljudi“ i “zaslužuju li radnici veću platu“; da spomenemo samo nekoliko.

Ne postoje nestranački odgovori na ova pitanja, na koja bi se dobili odgori kada bi se stranačke lojalnosti ostavile po strani. Te su odanosti potaknute duboko ukorijenjenim vrijednostima, a konzervativne i liberalne vrijednosti često nisu kompatibilne.

6. ‘Trebamo više ljudi u Kongresu koji nisu političari’

To često čujete od kandidata koji prvi put dolaze na posao, koji nedostatak kvalifikacija predstavljaju kao svoju ključnu kvalifikaciju. Da, političari imaju neke loše tendencije – samoveličanje, lukavstvo, kratkoročno razmišljanje – ali baš kao što ne biste unajmili računovođu da vam ponovo postavi žice u kuću ili električara da vam plaća poreze, potrebni su vam ljudi koji razumiju politiku i politika za bavljenje političkim i političkim pitanjima.

Da se vratimo na sveobuhvatni račun o potrošnji, ništa od ovoga ne znači da u zakonu nema spornih stvari. One su tamo. Ali, do toga se nije stiglo, jer članovi nisu pročitali prijedlog zakona, zato što su bili “nepromišljeni” ili zbog nedostatka zdravog razuma.

Bili su to izbori, od kojih bi vam se neki mogli svidjeti, a neki ne. Tako funkcionira kreiranje politike.IZVOR: AL JAZEERA


POVEZANE

VIŠE IZ RUBRIKE SVIJET

POPULARNO

Komentariši