Stjepanović: Kosovo je slučaj sličan Sjevernoj Irskoj i put za rješenje

Prijedlog Berlina i Pariza za rješenje pitanja Kosova koji se zasniva na modelu odnosa Istočne i Zapadne Njemačke ima male šanse za uspjeh, smatra viši predavač politike pri Univerzitetu u Dundeeju.

Dejan Stjepanović: Proces evropskih integracija zemalja Zapadnog Balkana je veoma spor (EPA)

Jasmin Alibegović 22 Jan 2023

“Međunarodna zajednica nema jedinstven pristup regionu i često ne razumije njegovu važnost za cjelokupnu stabilnost Evrope. Da je drugačije, već bi cijeli region bio gdje se nalazi Hrvatska danas, odnosno u zoni eura i šengena”, smatra dr. Dejan Stjepanović, viši predavač politike pri Univerzitetu u Dundeeju (Škotska).

Prema njegovim riječima, sadašnji saziv Evropske komisije “nema dovoljan kapacitet, jedinstvo i uticaj na region da izvrši potrebne reforme koje bi koristile i samoj Evropskoj uniji”.

Podizanje tenzija je politički isplativije i jeftinije nego dugogodišnji rad na izgradnji jakih institucija, konstatira dr. Dejan Stjepanović (Ustupljeno Al Jazeeri)

“To možemo pratiti kroz razne skandale koji potresaju vrh EU-a ovih dana, ali i jednako važnu za region činjenicu da je Evropski parlament zabrinut da mađarski povjerenik za proširenje Oliver Varhelyi svojim djelovanjem namjerno nastoji potkopati proces demokratskih reformi i reformi vladavine prava u zemljama Zapadnog Balkana”.

Zapadnoevropski političari se ne vode realpolitičkim interesom

Navodi da je sam proces evropskih integracija zemalja Zapadnog Balkana veoma spor.

“Proces evropskih integracija zemalja Zapadnog Balkana uveliko kasni, što zbog nevoljnosti i neodlučnosti evropskih elita, što zbog političkih elita u regionu, kojima, čini se, odgovara ovakav zastoj kako bi iskoristili trenutak za ličnu promociju, učvršćivanje na vlasti, a nerijetko i bogaćenje. Kuriozitet je da je ukupan broj stanovnika Zapadnog Balkana izvan EU-a manji od broja stanovnika Rumunije. To nas upućuje na to da se, prije svih, zapadnoevropski političari ne vode realpolitičkim interesom, koji bi nalagao da se još sutra sve zemlje Zapadnog Balkana prime u EU, već na to da su poklekli pred diktatom glasačkog tijela koje ima izraženu orijentalističku viziju regiona”, kaže Stjepanović.

Upozorava kako uspon desnice i autoritarnih lidera u Evropi donosi, prije svega, usporavanje procesa demokratizacije društva na Balkanu.

“Autoritarni lideri iz regiona stvaraju saveze s onima iz Evrope. Primjeri su Zoran Milanović i Milorad Dodik, odnosno Aleksandar Vučić i njegov odnos s Viktorom Orbanom. U stvari, balkanske države izvan EU-a su u mnogo lošijem stanju nego one u EU i njihov demokratski napredak, dok god postoje prominentni desničarsko-autoritarni lideri u EU je otežan. Valjalo bi se podsjetiti na situaciju početkom 2000-tih u Austriji, kad je desničarska vlada Jorga Haidera gotovo izopštena iz EU-a. Slično disciplinovanje se pokušava postići s Orbanom, ali on, za razliku od Haidera, ima ideološke istomišljenike i saveznike na čelu drugih država EU-a.”

Ne postoji realna šansa za izbijanje sukoba u regiji

Ocjenjuje da je situacija na Zapadnom Balkanu, kao i posljednjih desetljeća, kompleksna ali ne i nemoguća, kao što se često zna pročitati u senzacionalističkim medijima u regiji i šire.

“Ne mislim da je, bar u ovom trenutku, vjerovatno izbijanje sukoba širih razmjera, bez obzira na (štetno i često) zveckanje oružjem i prizivanje na nasilje. Ovo je više dimna zavjesa za stvarne probleme koji su veoma slični u svim državama regiona, a to su korupcija, nefunkcionisanje institucija, uključujući sudstvo, demokratsko nazadovanje, nedostatak medijskih sloboda, kao i nedovoljno finansiranje obrazovanja”, govori Stjepanović.

Iako ne misli da postoji realna šansa za izbijanje sukoba, naglašava da retorika koja se može čuti od etnonacionalističkih elita ne donosi ništa dobro.

“Diskursi koji dolaze od etnonacionalističkih elita sigurno ne doprinose suživotu i toleranciji, naprotiv, dovode to čestih ekscesa, čega smo svjedoci gotovo svakodnevno. Da li se takav eksces, koji je onda ispolitiziran od tih elita, može proširiti? Svakako da može. To, također, otvara prostor za uplitanje drugih, izvan regiona, kojima je cilj skrenuti pažnju dalje od njihovog dvorišta”, rekao je Stjepanović.

Uvjeren je da Sjedinjene Američke Države trenutno vode glavnu riječ u regiji, uz konstataciju da je “njihov interes primarno geostrateški, odnosno ima za cilj izbaciti uticaj Rusije iz regiona… Da bi ostvario taj cilj, čini mi se, SAD je voljan prijeći preko očiglednog nedostatka demokratskih vrijednosti nekih od aktera, odnosno njihovih sagovornika, u regionu.”

Dio rješenja oko Kosova je u evropskoj perspektivi

Tvrdi da je međunarodna zajednica, propustila nekoliko prilika da se izjasni o slučajevima u kojima se manjini na određenoj teritoriji perzistentno uskraćuju prava, odnosno vrši etničko čišćenje nad njima.

“Da je tako, i pitanje Kosova bi bilo odavno riješeno, uključujući pitanje srpske zajednice na Kosovu, koja bi tada bila manje izložena nacionalističkim ispadima većine. U sadašnjoj situaciji to je teško izvodivo, ali jedan dio rješenja leži svakako u evropskoj perspektivi, odnosno postizanju evropskih standarda te ukidanju granica. Potrebno je početi razmišljati izvan okvira nacionalnih država, istovremeno prihvaćajući činjenicu da dvije dominantne zajednice na Kosovu imaju različit stav o shvaćanju državnosti i identiteta. Tako će i ostati bar u dogledno vrijeme”, ističe Stjepanović.

Prema njegovom mišljenju, trenutni prijedlog Njemačke i Francuske za rješenje problema između Kosova i Srbije, koji se zasniva na modelu odnosa Istočne i Zapadne Njemačke, ima male šanse za uspjeh.

“Tu se radilo o dvije političke zajednice od kojih je svaka za sebe tvrdila da je autentična nacionalna država svih Nijemaca. Tako su, naprimjer, i Istočna i Zapadna Njemačka davale državljanstvo i privlačile Nijemce, odnosno Šleze, iz Poljske 1960-tih godina. Kosovo je slučaj koji je sličniji Sjevernoj Irskoj, pa bi se tu i trebala tražiti rješenja. Sve do izlaska Velike Britanije iz EU-a poredak ustanovljen mirovnim procesom krajem 1990-ih je relativno dobro funkcionisao.”

Etnonacionalni konflikti se nikad u potpunosti ne rješavaju

“Dakle, trebalo bi se početi razmišljati o individualnim pravima, evropskom i dvojnom državljanstvu, zajedno sa širokom autonomijom za srpsku zajednicu. Kad vas niko ne zaustavlja na prelazima, studirate u Beogradu ili Novom Sadu, obavljate medicinske preglede u Nišu ili Novom Pazaru, pitanje državnosti postaje sekundarno”, obrazlaže Stjepanović.

Napominje da se etnonacionalni konflikti nikad u potpunosti ne rješavaju, pa tako i ovom slučaju, i zato je bitno graditi sistem koji će, s jedne strane, štiti prava manjina, a s druge biti dovoljno fleksibilan da ne koči ekonomski i sveukupni napredak.

“Još jedan slučaj iz dobre evropske prakse je Južni Tirol u Italiji, dvojezični njemačko-italijanski region, koji je u nekoliko decenija uspješne autonomije prerastao u ekonomskog diva, čiji su stanovnici bogatiji ne samo od italijanskih regiona, već i od većeg dijela Austrije, osim Beča. Da bi se došlo do toga, potrebno je graditi odgovorne i transparentne institucije. Nažalost, ni Kosovo, ni Srbija u ovom trenutku nemaju lidere s takvom vizijom.”

Kratko se osvrnuo i na situaciju u Bosni i Hercegovini i destruktivne aktivnosti koje dolaze od pojedinih zvaničnika iz bh. entiteta Republika Srpska.

“Sve ranije pomenuto se može primijeniti na stanje u Bosni i Hercegovini, gdje imamo izraženi problem neodgovornih elita, koje, kod plaštom zaštite nacionalnih interesa, dovode u pitanje budućnost građana. Podizanje tenzija je politički isplativije i jeftinije nego dugogodišnji rad na izgradnji jakih institucija”, konstatira  Stjepanović.

Regionalizam može postati nacionalizam, i obrnuto

Kako se njegov istraživački interes proteže i na teritorijalnu politiku, manjine i migracije, pojasnio je u kakvom su odnosu regionalizam i nacionalizam te koliko su zastupljeni u regiji.

“Pod pojmom regionalizam (u svojim se naučnim radovima bavim poddržavnim / subnacionalnim regionalizmom, postoji i onaj naddržavni) podrazumijevamo politički pokret te ideologiju koja ima za cilj kreirati i institucionalizirati poddržavnu političku zajednicu, koja je istovremeno i nadlokalna. Za razliku od nacionalizma, regionalizam se ne poziva se na princip samoodređenja, bilo internog ili onog eksternog tipa, odnosno stvaranja nezavisne države. Što se tiče regionalizma, postoji nekoliko vrsta, od konzervativnog do progresivnog. Regionalizam može postati nacionalizam i obrnuto”, kaže Stjepanović.

Nastavlja da u konkretnom slučaju Zapadnog Balkana postoji još nekoliko slučajeva izraženog političkog regionalizma, poput onog u Istri, ali poput regionalizma u Evropi kao principa organiziranja političke zajednice, i on je u slabljenju.

“Za nacionalizam na Balkanu se često pogrešno tvrdi da je starog datuma i ukorijenjen. Naprotiv, naučni radovi, poput onih profesora Siniše Maleševića sa Univerziteta u Dublinu, tvrde da je upravo relativna historijska recentnost nacionalizma kao fenomena razlog zašto su nacionalizmi na Balkanu toliko ‘bučni’ i vidljivi.”

Dodaje da položaj manjina u zemljama Zapadnog Balkana, onih koji nisu protjerani ili iz drugih razloga napustili svoje domove, donekle prati trendove u Evropi i prilično je neujednačen.

Multipliciranje kriza na Starom kontinentu

“Romi i dalje ostaju manjina s najmanje prava, i to je nešto što je karakteristično za cijeli region. Što se drugih manjina tiče, pogotovo onih s vanjskom matičnom državom, kratkoročno gledajući, kako u Evropi, tako i na Balkanu, a prije svega zbog invazije Rusije na Ukrajinu pod izgovorom zaštite sunarodnika, zahtjevima nacionalnih manjina se ne izlazi u susret, već se manjinama pristupa kroz narativ sekuritizacije. Štaviše, u većini slučajeva imamo stagniranje, a ponekad i derogiranje postignutog nivoa manjinskih prava. Takav slučaj u regionu je Vukovar, nakon najnovijeg popisa i ukidanja ćirilice kao službenog pisma”, ukazuje Stjepanović.

Smatra kako je teško predvidjeti budućnost te da će se ona u velikoj mjeri preslikati sa Evrope na Balkan, uzimajući u obzir multipliciranje kriza na Starom kontinentu, od kojih je najveća rat u Ukrajini.

“Izazovi ostaju ne-eskaliranje situacije na sjeveru Kosova, u manjoj mjeri politička trvenja u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Socijalizacija mladih, depolitizacija sporta su, također, bitni. Uspjeh na integraciji u EU, nemojmo zaboraviti ekonomski napredak, koji će zadržati radno sposobnu populaciju u regionu… neki su od glavnih izazova u narednom periodu”, zaključuje Stjepanović.IZVOR: AL JAZEERA


POVEZANE

VIŠE IZ RUBRIKE TEME

POPULARNO

Komentariši