ANDREJ NIKOLAIDIS : SPREMTE SE, SPREMTE, ZA SAN SPREMNI!

„Svet je lep kada sanjamo“, što rekao Kiki iz „Pilota“. Jeste, to su oni što su pjevali jednu od bezbrojnih ljigavica jugoslovenskog roka, „Kao ptica na mom dlanu“.

Jel’da, kako smo lijepu novu, demokratsku Crnu Goru sanjali? Kako je bilo lijepo snivati da ne postoji velikosrpski nacionalizam – da je to izmišljotina Milovih propagandista. Kako je bilo lijepo sanjati da su litije progresivni, emancipatorski pokret, koji je doduše počeo tako što je Andrija Mandić u Skupštini svoje pristalice pozvao na oružje, pozvao na sveti rat riječima: “Budite Hristovi vojnici i budite spremni”.

Piše : Andrej Nikolaidis (CDM)

Kako je rahatan čovjek bio dok je sanjao kako DF i SPC nisu nacionalističke organizacije posvećene stvaranju Velike Srbije. Kako je ugodno bilo sniti da smo ušuškani u sredini između dva nacionalizma, srpskog i crnogorskog.

Kako ono bi u snu: crnogorski je nacionalizam izazvao srpski, pa će sve doći na mjesto kad se iritirani nacionalizam malo izduva? Bio je taj san varijacija priče iz Zemekisovog “Povratka u budućnost”. U tom snu su događaji iz sutrašnjice retroaktivno izazvali jučerašnja zbivanja, jer u snu može sve, pa i to: prošlost je rezultat budućnosti. Pa je tako “Načertanije“, Stari zavjet velikosrpskog nacionalizma, napisano 1848, nastalo kao reakcija na crnogorski nacionalizam iz 2021. A Moljevićeva „Homogena Srbija“ napisana je 1941. u znak protesta zbog spaljenih guma na Belvederu.

U stvarnosti je, međutim, Crna Gora sa obje noge ugurana u „srpski svet“ i pretvorena u nacionalistički brlog, kakav je bila i prije 30 godina, kada su dobri muževi ove zemlje provodili aktivne vikende, ispunjene klanjem muslimana u Foči. U stvarnosti, ovu zemlju vodi Dritan Abazović, koji je ne samo pouzdani izvođač velikodržavnih radova – kako je to primijetio istoričar Raković – nego i reformator velikosrpskog naconalizma. Dritan je, naime, sve ciljeve velikosrpskog nacionalizma u Crnoj Gori ostvario koristeći „progresivnu“ retoriku. Dakle: ništa gusle, zbogom epika.

On je Crnu Goru ukopao u srpski svet sve govoreći o zelenoj energiji, biciklima, regionalnoj saradnji i slobodnom tržištu.

U stvarnosti, ministri iz jednog dijela srpskog sveta posve logično prisustvuju proslavi u drugom dijelu tog svijeta – 9. januara ili bilo kog drugog datuma. Što bi rekli progresivci: jedan svijet, jedna borba.

Čemu sva lažljiva buka i hinjena „iznenađenost“ tim činom? A šta ste očekivali od vlade koju vode staljinisti-nacionalisti iz SNP-a i stručnjaci za greenwashing velikodržavlja iz URA-e?

Ritualno zgražavanje nad bijednim, i za ovdašnje visoke standarde niskosti odveć bijednim raportom što predstavnici su ga crnogorskih gradova predali Skupštini Srbije – čemu to? A, zato što se vama vazali gade? Kada ste ih dovodili na vlast niste znali da su vazali? Niste shvatili da ste, medijski ih opslužujući, sebe srozali na to da budete vazali vazala?

Pa onda Kovačević koji zavija “Leleču Turci, kukaju bule…” – i tu smo iznenađeni i zgroženi? A šta ste mislili da će taj četnički plišani međed urlikati? “Konjuh planinom”?

Čemu, osim kao još jedna impresivna vježba iz licemjerja, URA-ino saopštenje kojim se Kovačeviću poručuje da u Crnoj Gori nema mjesta mržnji i retrogradnim politikama? Zaista, nema mjesta: osim na vlasti. Sva su druga mjesta već bila zauzeta ljudima privrženim progresivnim politikama, pa su diluvijalni nacionalisti iz DF-a morali pronaći svoj mali, skromni safe space na čelu opština, skupštinskih odbora, direktorskih kancelarija i drugih lukrativnih pozicija po dubini sistema.

No dobro. Sad smo se probudili. I šta ćemo sad?

Čovjek će radije nastaviti biti u krivu nego priznati grešku. Stoga ćemo na izbore, a potom opet u duboki san.

Zapravo ne: na izbore ćemo spavajući, kao mjesečari.

U tom snu, Crnom će Gorom nakon sljedećih izbora vladati “centrističke” partije – Demokrate i Evropa sad. Asistiraće im poneka stranka manje brojnih naroda, SNP i URA. U tom snu, SPC i Beograd neće imati uticaj na crnogorsku vladu, koja će se dosljedno suprotstavljati svakoj vrsti nacionalizma i ekstremizma.

Tako jedni. Drugi pak sanjaju kako će, ako se reformišu i budu dobri, u novoj vladi biti mjesta i za njih. Treći sanjaju da će Miki Spajić za novu djevojku izabrati njih, a ne DF.

Ovo je zemlja snova. Zemlja Kamenih spavača.

Spremte se, spremte… Za san spremni!

Komentariši