Anton Drobovič, direktor Ukrajinskog instituta nacionalnog sjećanja za Al Jazeeru, sa prve linije fronta, govori o radu ove ustanove, historiji i budućnosti Ukrajine.
Ibrahim Sofić 15 Jan 2023
Tragična dešavanja, poput Holodomora koga sve više država i organizacija priznaje kao genocid koji su počinile sovjetske vlasti nad Ukrajincima 1930-ih, opomena su šta se dešava kada se izgubi nezavisnost i zbog toga se borimo za svoju državu, kaže direktor Ukrajinskog instituta nacionalnog sjećanja, Anton Drobovič za portal Al Jazeere.
Drobovič je na prvoj liniji borbe protiv ruske invazije, otvorenog napada koji je počeo prije skoro godinu dana, no pronalazi vremena da upozna javnost sa posljedičnom vezom prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Za naš portal govori o radu instituta, Holodomoru, ali i borbi za budućnost.
- Oni koji nemaju historije, nemaju ni budućnosti – koliko ima istine u toj rečenici kada je riječ o Ukrajini čiji su nasljedstvo i historija ranijih decenija bili meta čistki?
– Postoji mišljenje da poznavanje historije može osigurati bolju budućnost i pomoći da se izbjegnu greške iz prošlosti. No, vidimo kako je to više lijepa želja. Samo poznavanje ili posjedovanje duge historije nisu garancija niti dovoljna osnova za mir, sreću ili jake moralne kvalitete društva i održivost države. Postoji mnogo primjera u historiji kada su dugovječne i slavne historije jednog dana nestale. Na primjer, drevna Kartaga, Rim, Bizant ili Otomansko carstvo. Zato su historija i njeno poznavanje samo neke komponente budućnosti.
Pokušaji brisanja ukrajinske historije nisu bili uspješni. Znamo ko smo i koje je naše porijeklo. No, postoji mnogo dramatičnih praznina u našem poznavanju prošlosti. Te praznine su bile prepreka na našem putu ka punoj spoznaji sebe kao zdravog društva i završavanja rada na kompleksima i predrasudama. No, tokom posljednje decenije, Revolucija dostojanstva i ruska vojna agresija potakli su naš narod na značajnije samopriznanje i doveli do značajnih pitanja na koja ćemo, nadam se, moći dati prave i iskrene odgovore.
- Kako Ukrajinski institut nacionalnog sjećanja može pomoći, kako ta ustanova može izmijeniti sve što je urađeno u prošlosti? Da li imate domaću ili stranu pomoć?
– Sam institut je državna institucija, tijelo centralne izvršne vlasti i stoga je naš rad plaćen iz državnog budžeta. Sredstva se koriste za organiziranje važnih memorijalnih događaja, pokretanja kvalificiranih i objektivnih istraživanja kompliciranih pitanja historije i sjećanja, stvaranja i plasmana članaka, videa i izložbi o našoj prošlosti uz pomoć društva i državnih preporuka lokalnim vlastima.
No, neće projekte pravimo uz pomoć partnerskih finansija ili grantova. Na primjer, 2021. godine, godinu prije otvorene ruske invazije, Fondacija međunarodnog preporoda je finansijski podržala naš Virtualni muzej ruske agresije, jedan jako važan projekat. Stvorili smo ga u partnerstvu sa drugim državnim institucijama i nevladinim organizacijama iz Ukrajine. Virtualni muzej navodi, na osnovu dokaza i dokumentiranih činjenica, hronologiju i detaljne aspekte ruske agresije, te zločine proti Ukrajinaca i međunarodnog zakona počev od 2014. godine.
- Jedan od značajnijih detalja ukrajinske historije koji se pokušao sakriti je Holodomor, vještački stvorena glad kada su umrli milioni Ukrajinaca. Godinama se vodi velika borba za pronalazak svih činjenica, zar ne?
– Sjećanje na genocid Holodomor je nama veoma važno. Ova tragedija je jedna od ključnih stavki historije Ukrajine u 20. stoljeću, podsjeća nas na cijenu gubitka vlastite države. Nakon Prvog svjetskog rata, Ukrajinci su, poput mnogih drugih nacija na istoku Evrope, počeli stvarati nacionalnu državu. No, ruski boljševici su počeli rat protiv Ukrajinske nacionalne republike i naši preci su poraženi u tom ratu. Na taj način je Ukrajina postala dio Sovjetskog saveza i Ukrajinci su decenijama bili pod upravom komunističkog totalitarnog režima.
Holodomor, vještači izazvana glad koju je Moskva napravila nad Ukrajincima, bio je posljedica gubitka u borbi za vlastitu državu. Danas, kada smo uspjeli pobijediti komunistički totalitarni režim i dobiti vlastitu nezavisnu državu, razumijemo vrijednost nezavisnosti. Zato plaćamo visoku cijenu u ovom ratu, jer znamo iz lekcija iz prošlosti kakva nam je alternativa i šta je rezultat gubitka nezavisnosti.
- Kada neko kaže ‘Holodomor’, kako reagirate; šta ta riječ za vas znači?
– Sama riječ ‘Holodomor’ izaziva duboku tugu, prisjeća nas na nevine žrtve koje su umrle užasno, mučeničkom smrću. Stare fotografije na kojima se vide mrtvi odrasli i djeca kako leže na ulici mučena glađu odmah mi se jave pred očima. Ali, istovremeno, ta riječ izaziva želju za borbu za sjećanje, za protivljenje neznanju i zlu koje pokušava opravdati ovaj užasni genocid.
- Da li će u narednom periodu Evropa i ostatak svijeta ići stopama Evropske unije, Njemačke i drugih država koji su priznali Holodomor kao genocid? Samim tim, da li će Rusija biti pozvana na odgovornost za taj zločin?
– Vjerujem kako će cijeli svijet saznati potpunu istinu o Holodomoru i priznati ga kao genocid, kao jedan od užasnih zločina protiv čovječnosti koji je počinio komunistički režim. Također, sve to direktno ovisi o kvalitetnom istraživačkom radu i prikazivanju saznanja dobijenih iz tog istraživanja. Dodatno, jako su važni diplomatski napori jer mi moramo objasniti vlastima i društvima drugih država zašto je važno da cijeli svijet zna za ovaj zločin i zašto ga mora osuditi.
To je naš doprinos sjećanju generacija, jačanju koncepta ‘Nikada više’ i sprečavanja ponavljanja takvih zločina u budućnosti. Vidimo kako Rusija pokušava opravdati sovjetske komuniste, Rusi su nostalgični prema ‘jakoj ruci’ i ne uzimaju u obzir žrtve tog režima. Oni negiraju sve što pokazuje pravo lice SSSR-a i zato negiraju Holodomor i pokušavaju uništiti sjećanje na njega.
Najbolji primjer ove priče vidio se kada su Rusi okupirali Mariupolj 2022. nakon što su ga skoro u potpunosti razorili, te kada su u njemu uklonili spomenik posvećen žrtvama Holodomora i sovjetskih političkih represija. No, svi njihovi napori da unište ili skriju istinu su uzaludni – vrijeme njihove totalitarističke vladavine je završeno.
- Kada već spominjete Mariupolj, tokom ruske invazije svjedočili smo promjeni imena ukrajinskih gradova, uklanjanju historijskih oznaka… Može li se govoriti o novom kulturocidu, urbicidu, genocidu? Primjer za sve to je uklanjanje pozorišta u Mariupolju gdje su, kako se pretpostavlja, tijela stotina žrtava…
– Da, možemo otvoreno reći kako se Rusi ponašaju sada gore od barbara i divljaka jer svjesno čine zločine protiv čovječnosti, genocid, ratne zločine, pokušavaju uništiti našu kulturu i jezik. Njihova očajnička želja da potčine sve i nametnu svoj vlastiti identitet, ponižavanjem svega drugog, postala je očita cijelom svijetu. Ovi gnusni dokazi imperijalnog šovinizma i nacizma su vidljivi u njihovim djelima.
Primjeri, poput pozorišta u Mariupolju koje ste spomenuli, kao i ruski napadi na bolnice, porodilišta, stanice pune civila i konvoje izbjeglica samo pokazuju kako su spremni na sve kako bi proveli svoj otrovni scenarij nadmoći nad drugima.
- Vi ste na prvoj liniji fronta. Kako sa tog mjesta vidite budućnost i historiju – kako Ukrajine, tako i Rusije?
– U ukrajinskoj vojsci imamo osjećaj kako ćemo pobijediti i doći do ove nevjerovatno teške i vrijedne pobjede, a uz to ćemo učiniti veliku uslugu i sebi i svijetu. Nakon naše pobjede, godine teškog rada i obnove države su pred nama, a nakon toga – stoljeća slobode i napretka.
Svjetski poredak će se promijeniti nakon ovog rata kao što se promijenio nakon Drugog svjetskog rata. Prijetnje država, kao što je ova ‘luda benzinska stanica’ koja se zove Ruska Federacija, a koja ima oružje i resurse, ali ne i odgovornost i granice, postale su više nego očite.
Što se tiče Rusije, postoje tri moguća scenarija njene budućnosti. Prvi je da će nestati kao država koju danas poznajemo. Druga je da će provesti stotinu godina svjesna krivnje i plaćati odštetu žrtvama, obnavljajući se i stalno se izvinjavajući za svo zlo što je nanijela i nama i svijetu. Treći scenarij je da će se pretvoriti u potpuno zatvorenu totalitarnu septičku jamu iz koje će ‘lajati’ i prijetiti svima iz svog ćoška i, nakon mnogo godina i žrtava vlastitog i tuđeg naroda, na kraju eksplodirati kao tumor pun gnoja.IZVOR: AL JAZEERA
POVEZANE
- Proročić: I Balkan treba priznati Holodomor kao genocidCrnogorski autor i istraživač za Al Jazeeru govori o stradanju ukrajinskog naroda tridesetih godina prošlog vijeka, kada je od gladi umrlo između tri i deset miliona ljudi.Published On 05 Dec 202205 Dec 2022
- Direktorica Muzeja Holodomora: Svijet je znao šta Staljin radiLesija Hasidžak za Al Jazeeru govori iz kijevske institucije koja čuva sjećanja na veliku glad koja je odnijela milione života, a koju mnogi priznaju kao genocid SSSR-a nad Ukrajincima.Published On 11 Dec 202211 Dec 2022
- Šimkevič: Priznanje Holodomora kao genocida je signal svijeta PutinuDoktorica nauka i profesorica moderne historije, Katerina Šimkevič za Al Jazeeru govori o uzrocima, trajanju i posljedicama velike gladi koja je usmrtila milione Ukrajinaca 1930-ih.Published On 12 Dec 202212 Dec 2022
- Europarlamentarci: Holodomor je genocid, Putin ide istim putemZastupnici u Europskom parlamentu će razmatrati usvajanje rezolucije kojom se stradanje miliona Ukrajinaca u Holodomoru priznaje kao genocid.Published On 15 Dec 202215 Dec 2022
VIŠE IZ RUBRIKE TEME
- Kako su Haredi sa margine došli do središta vlasti u Izraelu
- Jedan je bh. entitet već digao cijene struje, hoće li ga drugi slijediti?
- Uz 21. godišnjicu otvaranja Guantanama: Tragedije i kršenja prava
- Šta sve znamo o novoj varijanti korona virusa?