Kako izgleda kad na vrata ‘pokuca’ agencija za naplatu potraživanja

Kako bi što prije naplatili dugove, iz agencija za naplatu potraživanja nazivaju dužnike, jamce i sudužnike, a u nekim slučajevima i članove porodice, prijatelje, susjede…

U posljednjih desetak godina agencije za naplatu potraživanja samo od banaka su 4,8 milijardi eura duga (Pixsell)

Branimir Bradarić 14 Jan 2023

Godinama unazad brojni građani Hrvatske, koji nisu redovito otplaćivali kredite podignute u bankama, žale se na učestale pozive iz agencija za naplatu potraživanja. Riječ je o agencijama koje su od banaka i teleoperatera otkupljuju dugove loših kredita i potom ih same naplaćuju. Kako bi što prije uspjeli u tome djelatnici agencija nazivaju dužnike, jamce, sudužnike, a u nekim slučajevima i članove obitelji, prijatelje…

U posljednjih desetak godina agencije za naplatu potraživanja samo od banaka su otkupile 4,8 milijardi eura. Pridodaju li se tome dugovanja od teleoperatera, iznos je znatno veći.

Curenje podataka

Njihov rad još jednom je istaknut u javnosti krajem prošle godine kada su iz agencije za naplatu potraživanja B2 Kapital u javnost procurili podaci o 77.317 fizičkih osoba. Navodno su u javnost procurili podaci koji sadržavaju ime i prezime, OIB, datum rođenja, adresu stanovanja, naziv i OIB poslodavca, broj kućnog telefona ili mobitela, e-mail, dugovanje prema B2 Kapitalu, iznos glavnice kao i iznos zateznih kamata. Riječ je o do sada najvećem curenju osobnih podataka u Hrvatskoj koje je još jednom ukazalo na rad i način rada agencija, ali i kroz što sve prolaze dužnici prema njima.

“Imamo najveći sigurnosni incident u povijesti Hrvatske. Masovni data leak osobnih podataka, a među pogođenima se gotovo sigurno, uz privatne, nalaze i javne, te politički izložene osobe. Slijedom Opće uredbe o zaštiti podataka u ovom slučaju, po svemu sudeći, odgovorne su i banke koje su prepustile podatke o dužnicima.

Ovo je zapravo težak skandal koji pokazuje kako se krčmi osobnim podacima građana, te ujedno lijepo ilustrira snagu velebnog GDPR-a, te svih njegovih instrumenata uključivši i regulatora. Ponašanje banaka posebna je priča, jer je ovdje po svemu sudeći došlo i do povrede bankarske tajne”, napisao je na svome Facebook profile IT stručnjak Lucijan Carić.

Nikad više

I pored propusta banaka, agencija kao i tijela za nadzor, posebna priča su pritisci koje trpe dužnici tijekom mjeseci i godina. Takvih je, na žalost, puno ali se oni i dalje jako teško odlučuju da progovore o tome u javnosti. Jedan od njih je i Đ.K. iz Vinkovaca koji je prije nešto više od godinu dana otplatio svoj dug ali se i dalje jasno sjeća svega kroz što je prolazio.

“Digao sam kredit od banke koji, iz raznih razloga, nisam redovito vraćao. Banka je taj dug prodala njima, iako ja s tom agencijom nisam imao nikakav ugovor niti dogovor. Dobio sam samo obavijest da je agencija postala vlasnik duga i da dalje sve plaćam na račun te agencije. Odmah su me počeli i zvati telefonom. Poslali su i pismo, pozivali se na članove zakona i slično sa zahtjevom da se dug vrati. U pozivima telefonom bili su to razgovori tipa koliko dugujem, da dugujem njima, da trebam to plaćati… Ja sam plaćao koliko sam mogao svakoga mjeseca, a za njih mogu reći da su bili ljubazni i korektni. Zvali su najčešće jednom mjesečno. Ne znam kako bi bilo da nisam plaćao redovito“, kaže sugovornik.

Zvali su i njegovu suprugu, kojoj su ponavljali istu priču, ali i da ne zna da su ikada zvali njegove nadređene, prijatelje, susjede… Ipak, poslije svega svjestan je kako se radilo o klasičnom pritisku kao i da on, kao dužnik, nije imao drugoga rješenja niti izlaza. Govoreći o svome slučaju kaže i da je sve svoje dugove otplatio te da nikada nije dovodio u pitanje to da će na kraju sve isplatiti, ali da mu treba vremena za to dok se neke stvari ne srede. Na kraju je svoj dug i isplatio ali je, iako praktički više nije bio dužnik banke, u istoj toj banci bio blokiran sve vrijeme. Poslije se pojavio problem jer je obavijesti iz agencije da je isplatio dug trebalo dugo da dođe i do banke da ga deblokira. Kada je konačno došla i ta obavijest, on je i dalje ostao na “crnoj listi” banke u kojoj i dalje ne može podignuti bilo kakav kredit.

“Možda ja to gledam jednostrano, ali puno je nelogičnosti u svemu tome. Ako je dug prodan, kako sam onda i dalje dužan banci. Ne mogu za istu stvar biti dužan na dvije strane. Ako sam sve platio, pa pustite me onda da normalno mogu raditi, dizati kredit i slično. Međutim, izgleda da ništa nije normalno.

Čovjek tu ne može ništa. To je cijeli sustav. I danas mi nije jasno koliko je ta prodaja dugovanja legalna i zakonita, tko stoji iza toga, kontrolira li tko njihov rad i kako, postoje li određena ograničenja… Kako god, ja sam se toga zla riješio i sretan sam radi toga. Nikad ne bih volio ponovno kroz sve to prolaziti“, rekao je Đ.K.

Brojna loša iskustva

U isto vrijeme na forumima i društvenim mrežama mogu se pronaći najrazličitija iskustva poput onih da su dužnike iz agencija zvali gotovo svaki dan, ali i zvali prijatelje i susjede i govorili da su dužni. Mogu se pročitati i iskustva da su dužnicima dolazili i pred kuće i zvonili na vrata te tražili da se isplati dug. Oglasila se i žena koja je bila jamac kredita, a teret otplate je na kraju pao na njena leđa koji nije mogla iznijeti. Njen dug je od prvotnih 7.500 eura narastao na 52.000 eura, a ona kaže kako i da živi 1.000 godina ona taj dug ne može otplatiti. Međutim, dug i dalje raste, a samo se mijenjaju agencije koje ga pokušavaju naplatiti. Rekla je kako one jedna drugoj prodaju dugove, ali i da ne zna na osnovu čega to rade jer nisu kreditne institucije i nemaju se pravo baviti takvim poslovima.

Drugi dužnik je napisao kako su ga zvali 1.000 puta na mobitel, zvali susjede, a da mu je jedna agencija prijetila i oduzimanjem nekretnine. Mnogi od njih ne kriju kako su se sa takvim pritiscima jako teško nosili te da im je sve to već ionako poljuljan život bio dodatno otežan te da više nisu živjeli normalno.

Goran Aleksić iz Udruge Franak, koji je i bivši saborski zastupnik, pojašnjava kako je zapravo otkup dugovanja od banaka i teleoperatera zakonski te da se to radi i u mnogim drugim država Europe i svijeta. Prema njegovim riječima, ključ svega je da se nepošteni kreditni ugovori ne mogu ovršiti.

“Postoje zakoni i odluke sudova u takvim slučajevima. Dakle, dužnici se moraju obratiti sudu i zatražiti zaštitu svojih prava. Kada to riješe, mogu ih zvati koliko hoće, pa i sam premijer [Andrej] Plenković, ali onda tim ljudima više nitko ne može ništa. Neophodno je da se ljudi informiraju o svojim pravima i da onda znaju što i kako treba činiti. U Hrvatskoj postoji preko 500.000 nezakonitih ugovornih obveza i pozivanje na to je dovoljan razlog da se neka ovrha zabrani”, rekao je Aleksić koji je o ovoj temi nebrojeno puta govorio javno.

Pri tome je prozivao i Ministarstvo financija, kao i Hrvatsku narodnu banku (HNB) da ne rade dovoljno u zaštiti prava građana te jasno postavljao pitanje zašto je to tako.

Odgovor Hrvatske narodne banke

Na ovu temu kontaktirali smo i HNB odakle navode kako oni niti jednim propisom Republike Hrvatske nisu određeni kao nadležno tijelo za nadzor agencija za naplatu potraživanja već je isključivo nadzorno tijelo koje kod kreditnih institucija nadzire primjenu samo pojedinih propisa kojima se regulira kupoprodaja plasmana kreditnih institucija.

“Ako se kreditne institucije pri kupoprodaji plasmana ne pridržavaju propisa iz nadležnosti Hrvatske narodne banke, Hrvatska narodna banka može kreditnoj instituciji naložiti mjere radi usklađivanja njihovog postupanja s propisima, kao i pokrenuti prekršajni postupak odnosno od 1. listopada 2020. pokrenuti postupak izricanja upravnih sankcija”, navode iz HNB-a.

Pojašnjavaju dalje kako je jedan od osnovnih uvjeta dopuštenosti kupoprodaje plasmana kreditne institucije gospodarska svrhovitost takve kupoprodaje. Slijedom navedenog, kreditna institucija najčešće prodaje svoje plasmane drugoj osobi (primjerice, agenciji za naplatu potraživanja) upravo zato što te plasmane, kao svoje potraživanje prema dužniku nije uspjela uredno naplaćivati od dužnika, slijedom čega je, radi adekvatnog upravljanja kreditnim rizikom, utvrdila gospodarsku svrhovitost prodaje plasmana drugoj osobi.

Pri navedenom u HNB-u smatraju važnim naglasiti da kod kupoprodaje plasmana ne prestaje dug dužnika već se u pravilu mijenja osoba kojoj je dužnik ubuduće dužan taj dug vraćati. Na taj način u najvećem broju kupoprodaja umjesto da dug vraća kreditnoj instituciji, dug će nakon kupoprodaje plasmana nastaviti plaćati nekoj drugoj osobi (primjerice, agenciji za naplatu potraživanja kao novom vjerovniku). Banke u nekim slučajevima za tog novog vjerovnika nastavljaju vršiti evidenciju uplata, te se u tom slučaju odnosa prema dužniku u praktičnom smislu ne mijenja jer svoj kredit nastavlja plaćati banci.

U odgovoru HNB-a stoji i da na temelju propisa iz nadležnosti Hrvatske narodne banke, kreditna institucija koja prodaje plasmane je dužna osigurati da dužnici ne dođu kod stjecatelja ili kod treće osobe na koju je stjecatelj prenio plasmane u nepovoljniji položaj na osnovi zaštite svojih prava u odnosu na položaj koji su kao dužnici imali prema prodavatelju. Isto tako ako se plasman prenosi cesijom o tome mora obavijestiti dužnika u skladu sa zakonom kojim se uređuju obvezni odnosi te, uz tu obavijest o ustupanju tražbine, dostaviti i izvještaj o ukupnom stanju duga sa stanjem na dan prijenosa tražbine i strukturi dugovanja prema sljedećim stavkama: glavnica, kamata, naknade i drugi troškovi. Napominju i da ako će upravljanje i naplatu prodanih plasmana provoditi stjecatelj (kupac), prodavatelj (kreditna institucija) ga je dužan ugovorno obvezati da te postupke provodi na način da se poštuje i štiti integritet i ugled svih dužnika čije su obveze bile predmet kupoprodaje plasmana te da se oni ne dovedu u nepovoljniji položaj u odnosu na onaj koji su kao dužnici imali prema prodavatelju.IZVOR: AL JAZEERA


POVEZANE

VIŠE IZ RUBRIKE TEME

POPULARNO

Komentariši