“Kurva se Milanović već dugo, kurva se i ne posustaje….”, kaže Hrvoje Kovač
Zoran Milanović, Dragan Čović i Željko Komšić
Milorad Dodik i Zoran Milanović
Zoran Milanović i Dragan Čović
“Politika je kurva, izvin`te me što psujem”, da parafraziram čuvenog Đorđa Balaševića.ADVERTISING
Piše Hrvoje Kovač za Ljudski.ba
Pjevali smo skupa s Balaševićem. Riječ “pjevali” čisti je aorist – prošlo svršeno vrijeme.
Baš kao i politika pojedinih političara s Balkana, posebice ona koju posljednjih nekoliko godina vodi predsjednik susjedne nam Republike Hrvatske Zoran Milanović.
Kurva se Milanović već dugo, kurva se i ne posustaje.
Bivši premijer Hrvatske, bivši čelnik SDP-a, bivši socijaldemokrat, bivši ljevičar…, prešao je dug put u kratko vrijeme.
Grlio se Milanović sa Zlatkom Lagumdžijom i Željkom Komšićem, tadašnjom perjanicom SDP-a, dolazio na predizborne skupove, rigao vatru na mrski mu HDZ i etnonacionaliste u Zapadnoj Hercegovini.
No, bila su to neka druga vremena, vremena u kojima je Milanović trpio uvrede i politička „kamenovanja“ iz Zapadne Hercegovine.
U to vrijeme bio bi idealan glavni negativac u filmu “Čović ga nije volio”.
No, tada ga je volio Komšić, a i „profa“ mu je laskao i tapšao ga po ramenu, jer Zoki je tad bio svjetlo na kraju tunela, mračnog i dugačkog tunela tuđmanovske zaostavštine.
A, onda je uslijedio zaokret za 180 stupnjeva, Izbor Komšića u Predsjedništvo BiH teško je pao HDZ-u u Hrvatskoj, tadašnja predsjednica Kolinda Grabar Kitarović, nešto kasnije od strane Majki Srebrenice nazvana „Kraljicom Balkana“, prva je bacila kamen prema Sarajevu.
Kolinda u vrijeme Komšićevog drugog mandata nikada nije došla u službeni posjet Sarajevu upravo zbog toga što bi je tamo dočekao “mrski” Komšić, a dolazak u Titovu 16 izbjegavali su i ostali visoki dužnosnici hrvatske vlade.
Istu je praksu nastavio i novi predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, na oduševljenje onih koji su ga u Čovićevim redovima do jučer pljuvali i vrijeđali.
Ne smeta više nikomu što službeni Zagreb ne priznaje volju građana u BiH. Ne smeta više nikomu ni što predsjednik Hrvatske službeno i privatno sjedi sa Miloradom Dodikom, čovjekom s američke crne liste, sve češće negira genocid u Srebrenici, staje na stranu agresorske politike Vladimira Putina i secesionističke politike rigidnog premijera Mađarske Viktora Orbana.
Danas su Milanović i Čović na istoj strani, uz njih koegzistira i Dodik čiji prijatelj Orban salutira sa strane, dok svi skupa pušu u Putinovu tikvu.
Kada još na sve ovo dodamo i Aleksandra Vučića i oživljavanje Velike Srbije kroz projekt „srpski svet“, dobijemo zagrebačko-beogradsku mućkalicu.
Danas svi govore o najgorim odnosima Bosne i Hercegovine i Hrvatske, nekoć ratnih saveznika, a nitko da kaže tko je glavni krivac i uzročnik problema.
Odnosi Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske nisu loši nego katastrofalni.
Hrvatska ne priznaje jednog od tri člana Predsjedništva BiH, što je diplomatski skandal neviđen u Europi u posljednjih 30 godina.
Institucionalni odnosi između BiH i Hrvatske doista na najnižoj točki, neprimjerenom retorikom unosi se nemir čak i u odnosima između predstavnika institucija, ali i onih koji se predstavljaju kao predstavnici naroda.
Milanović je nedavno bio u Hercegovini, odlikovao branitelje HVO-a i ponovno zbog Komšića zaobišao službeno Sarajevo, a ne tako davno govorio je Čoviću da je njegov glavni grad Sarajevo a ne Zagreb i da svoje probleme rješava u svojoj državi.
Političari na Balkanu mijenjaju mišljenja i uvjerenja kao čarape.
Do jučer je Milanović podržavao Komšića i Lagumdžiju, a danas stoji uz Čovića i Dodika, a sutra tko zna tko je na redu.
I nije nama kriv ni Milanović, ni Čović, ni Dodik, Vučić… – krivi smo mi, što bi rekao čuveni Balašević…
