Republikanci gube s Trumpom

Odsustvo očekivanog republikanskog ‘crvenog vala’ na američkim međuizborima može biti trenutak kada ova stranka konačno shvati da je bivši predsjednik Donald Trump izvor problema na izborima. Trajni politički uspjeh gradi se na temelju zdravih, efikasnih politika koje unapređuju živote i ekonomske izglede birača.

18 Nov 2022

Kandidati najbliži bivšem predsjedniku Donaldu Trumpu najlošije su prošli na ovogodišnjim međuizborima (EPA)

Republikanska stranka je ostvarila poprilično loše rezultate na ovogodišnjim međuizborima, a kandidati najbliži bivšem predsjedniku Donaldu Trumpu najlošije su prošli. Odsustvo očekivanog “crvenog vala” može biti trenutak kada će ova stranka konačno shvatiti da je Trump izvor problema na izborima.

Trumpove ekonomske politike nisu značajan faktor u lošim rezultatima ove stranke. Ali, nisu bile ni od pomoći. Trumpov brend ekonomske politike je lažni populizam koji nudi lažna obećanja radničkoj klasi, kao da su ljutnja i žalbe adekvatne zamjene za veće plate i bolje prilike.

Dok je bio predsjednik, Trump nije napravio ništa za tipične radnike i domaćinstva. Njegovo smanjenje korporativnog poreza iz 2017. dodatno će opteretiti plate podsticanjem investicija za povećanje produktivnosti, ali on je poništio dobre strane tih rezova svojim destruktivnim trgovinskim ratom koji je smanjio investicije. Štaviše, taj trgovinski rat je smanjio zapošljavanje u proizvodnom sektoru – čak ni toj favoriziranoj grupi birača nije pomogao.

Američki radnici i domaćinstva žele pristup većim i boljim prilikama za zaposlenje, niže cijene lijekova, više efikasnosti i inovacija u oblasti zdravstvene njege, i bolje škole. Trump je umjesto tog ponudio populistički vrisak, iskorištavajući ljutnju i tjeskobu kao rezultat kolizije dugoročnog pada broja radnih mjesta u proizvodnji, slabog oporavka od finansijske krize iz 2008. i Velike recesije, i kulture viktimizacije.

Neophodnost nove agende

Republikanska stranka je davno trebala okrenuti novu stranicu. Trajan politički uspjeh gradi se na temeljima zdravih, efikasnih politika koje javnost vidi kao one koje su unaprijedile njihove ekonomske ishode. Republikanska stranka treba posttrampovsku političku agendu o rastu i učešću.

Takva agenda treba biti sredstvo za saopštavanje tradicionalnih obaveza ekonomskih konzervativaca – za sistem slobodnog preduzeća, individualnu slobodu, ličnu odgovornost i ekonomsku priliku – kao i za nuđenje konkretnih rješenja za stvarne ekonomske izazove.

Ovo ne znači da treba preokrenuti fokus stranke iz Trumpove ere na radničku klasu. Ali znači povezivanje nekih stvarnih politika sa proradničkom retorikom.

Ove politike bi trebale uključivati širenje subvencija na federalne prihode kao što je porezni kredit na zarađeni dohodak, koji smanjuje siromaštvo i povećava zaposlenost povećavajući finansijske povrate rada. Uvođenjem reformi sa strane ponude u komercijalnom sektoru brige o djeci, konzervativci bi mogli smanjiti cijene i proširiti pristup uslugama, olakšavajući roditeljima rad.

Dobro osmišljeni programi obuke za radnike koji kombinuju obuku vještina specifičnih za zanimanje, i sveobuhvatne usluge kao što su trening životnih vještina i usluge pronalaska posla i zadržavanja radnika, za koje se pokazalo da donose znatna i dugotrajna povećanja zarade. Odgonetnuti kako unaprijediti ove programe trebao bi biti glavni prioritet jedne proradničke stranke.

Duži školski dani i duža školska godina pomogli bi u suprotstavljanju razornim efektima pandemijskog gubitka znanja zbog zatvorenih učionica i online nastave. Osim tog, to bi olakšalo roditeljima rad. I bilo bi proradničko: unapređenjem vještina današnjih učenika, sutrašnji radnici će biti produktivniji i tražit će veće plate.

Ima prostora u ovoj agendi da se zadovolji populistička, antielitistička potreba. Moć radnika na tržištu rada, klauzule o nekonkurentnosti u ugovorima o radu i ograničenja za licenciranje zanimanja favoriziraju  trenutne zaposlene i velike firme u odnosu na radnike. Ove prepreke prilikama trebale bi biti ublažene.

Simbolizam bez značenja

Da bi održao ekonomski rast, SAD treba još radnika – uključujući i radnike rođene u stranoj zemlji. Razumni ljudi se mogu ne slagati u vezi toga koji je ispravan broj zelenih kartona i radnih viza koje SAD treba izdati svake godine, ali trampijanski nacionalizam demonizira imigrante, praktično kačeći znak “nijedan imigrant ne treba aplicirati” na Kip slobode. Ovo umanjuje američki status preferirane destinacije za mnoge najambicioznije, riziku sklone i marljive ljude svijeta.

Izuzev politika specifičnih za radnike, konzervativci bi trebali podržati agendu koja će pojačati dugoročni prosperitet. To znači da fokus ne bi trebao biti usmjeren na smanjenje poreza na dohodak pojedinca, već prije na poreznu reformu neutralnu po pitanju prihoda koja bi povećala ekonomsku efikasnost i smanjila “potrošnju u sjeni”, kao što je odbitak kamata na hipoteku, koji se dešava kroz porezni zakon i neproporcionalno koristi domaćinstvima s visokim primanjima.

Odredbe Trumpovog poreznog zakona iz 2017. koje uskoro ističu i koje podstiču ulaganje u biznis trebale bi biti produžene kako bi se pojačali produktivnost, plate i ekonomski rast. Kako bi se potpomogle inovacije i novi izumi koji doprinose trajnom prosperitetu, konzervativci bi trebali podržati dodatne podsticaje za korporativno istraživanje i razvoj i federalnu podršku za temeljna istraživanja.

Industrijska politika, protekcionizam i održavanje fiksacije na poslovima u proizvodnji neće donijeti ishode koji su neophodni za trajne političke pobjede. Još važnije, neće dovesti do dugoročnog prosperiteta niti će adresirati trenutne probleme radnika i domaćinstava.

Dosta je gradnje zidova. Dosta je retorike i simbolizma bez značenja. Dosta je nostalgije za zamišljenom prošlošću. Konzervativci trebaju prihvatiti ekonomski rast, a ne umanjiti mu značaj. Trebaju podsticati učešće u ekonomskom životu, prije nego narativ o viktimizaciji. Konzervativci trebaju biti optimistični u vezi budućnosti, a ne plašiti je se.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.IZVOR: PROJECT SYNDICATE


  • Michael R. StrainMichael R. Strain je direktor odjela za studije ekonomske politike na Institutu American Enterprise.

POVEZANE

VIŠE IZ RUBRIKE MIŠLJENJA PIŠE

POPULARNO

Komentariši