Sve staje u glavnom gradu kad dolazi visoki gost

Za grad koji pati od loše redovne saobraćajne regulacije i gdje su adrese najviših državnih institucija u starom dijelu grada svaki dolazak stranog gosta pretvara se u noćnu moru.

Glavni grad Hrvatske je ugostio mnoge visoke državnike i ponavljao posebne sigurnosne mjere (Pixsell)

Miroslav Filipović 14 Nov 2022

Dolazak pedesetak stranih delegacija, među njima brojni predsjednici parlamenata na Prvi parlamentarni summit Međunarodne krimske platforme, na kojemu se razgovaralo o pomoći ratom uništenoj Ukrajini, bio je dovoljan razlog krajem prošlog mjeseca da se u Zagrebu uspostave izvanredne mjere sigurnosti i posebna regulacija prometa.

Činjenica da je u Zagrebu, među ostalima, boravila i Nancy Pelosi, predsjednica Zastupničkog doma američkog Kongresa, bila je dodatan razlog strogog sigurnosnog i prometnog režima u glavnom gradu Hrvatske. Običnim rječnikom govoreći – u Zagrebu je dva dana vladao prometni kaos i kolaps.

Mjesec i pol dana ranije u Zagreb je došao i turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan sa suprugom, na Gospodarski forum Hrvatska – Turska, a u Sisku je prisustvovao otvaranju Islamskog centra. Tri je dana u centru Zagreba, u širem području hotela gdje je Erdogan odsjeo, vladalo pravo opsadno stanje.

‘Život je stao’, građani gube strpljenje

Kako je tada obavijestila zagrebačka policija, osim “povremenih kratkotrajnih prekida prometa, uz pravovremena preusmjeravanja prometa i uz nazočnost policijskih službenika”, na području užeg centra grada na snazi je bila i “privremena zabrana zaustavljanja i parkiranja vozila na posebno označenim mjestima”. Građani i sudionici u prometu pozvani su “na razumijevanje i strpljenje u vrijeme uspostave privremene regulacije prometa”. Mnogi su, ipak, izgubili strpljenje u dugim kolonama vozila u vrijeme odlaska i povratka s posla ili u nakrcanim tramvajima i autobusima, koji su također “ispadali” iz uobičajenog voznog reda.

No, kako u slučaju dolaska turskog predsjednika, tako i kasnije povodom dolaska Nancy Pelosi, situacija je iziskivala visoku razinu sigurnosti, a time i poseban protokol. Neki su i javno negodovali.

“Život staje zbog jednog političkog događaja ili jednog visokog državnika”, rekla je novinarima jedna Zagrepčanka, koja je zbog dolaska Nancy Pelosi tog dana kasnila na posao.

No, nije to ništa novo, ni u Zagrebu, ni u drugim metropolama regije i Europe. Sigurnosne službe uvijek inzistiraju na strogim protokolima. Isto je bilo i 2021. godine, kada je u Zagreb stigao francuski predsjednik Emmanuel Macron, ili 2019. godine, prilikom posjete kineskog premijera Li Keqianga.

Možda i najrigoroznije u Zagrebu je “život stao” pod takvim posebnim režimom u studenome 2015. godine, kada je na summit “Brdo – Brijuni” stigao tadašnji američki potpredsjednik, danas predsjednik Joe Biden. Mediji su brujali da je Zagreb 24 sata bio “zabranjeni grad”. U okolici hotela u kojemu je Biden odsjeo promet je bio potpuno zabranjen, svi šahtovi su bili zavareni, na krovovima su čučali policijski snajperisti, a građanima u ulicama unutar “zabranjene zone” bilo je naređeno da zatvore prozore i spuste rolete.

Clinton na Plesu, odjeven u kožnu pilotsku jaknu

Bila je to najviša razina sigurnosti uspostavljena povodom dolaska nekog stranog državnika. Čak veća nego u travnju 2008. godine, kada je u Zagreb došao američki predsjednik George W. Bush, donoseći pozivnicu Hrvatskoj u NATO. Ili kada je nekoliko mjeseci prije Busha u Zagrebu boravio ruski predsjednik Vladimir Putin, kao gost Energetskog summita jugoistočne Europe.

Doduše, dok je Bush boravio u Zagrebu preventivno je u Jadranskom moru krstarila jedna nuklearna podmornica. A Putinovo je osiguranje, iz predostrožnosti da bi ovaj mogao biti otrovan, povelo na put i kušače hrane.

Ima i onih koji se još živo sjećaju dolaska američkog predsjednika Richarda Nixona 1970. godine u Jugoslaviju. Osim Beograda, Nixon je tada, kao gost predsjednika Josipa Broza Tita, posjetio i Zagreb te Titov rodni Kumrovec. Arhivske snimke podsjećaju kako se s Titom u limuzini provozao zagrebačkim ulicama, gdje ga je pozdravilo stotinjak tisuća ljudi. No, iza te naoko ležerne vožnje gradom, Zagreb je i tada bio posve paraliziran “zabranjeni grad”.

Kad smo kod američkih predsjednika u Zagrebu, posebno će upamćen ostati posjet Billa Clintona u siječnju 1996. godine. U Zagreb je doslovno navratio na povratku iz Tuzle, gdje je posjetio američke vojnike u tamošnjoj vojnoj bazi, pa na zagrebačkom Plesu iz vojnog transportnog aviona presjeo u svoj predsjednički “Air Force One”. U lobiju aerodroma kratko se sastao s predsjednikom Franjom Tuđmanom, ležerno odjeven u kožnu pilotsku jaknu.

Kako li je tek u Briselu, gdje je ‘gužva’ svaki dan

Ostaje zabilježeno i da su mu domaćini, znajući da voli zasvirati saksofon, donijeli jedan da odsvira nešto, što je on, međutim, odbio. To je ujedno bio jedini posjet nekog visokog državnika Zagrebu koji nije iziskivao posebnu regulaciju prometa i izvanredne sigurnosne mjere u gradu, ali samo zbog činjenice da Clinton Zagreba, izvan aerodroma Pleso, nije ni vidio.

Od Clintonove blic-posjete do nedavnog dolaska Nancy Pelosi, Zagreb je ugostio mnoge visoke državnike i ponavljao posebne sigurnosne mjere. Nije to ni blizu onog intenziteta kakav se, recimo, odvija u Bruxellesu, sjedištu Europske unije i NATO-a, gdje je praktički svaki dan opsadan. No, za grad poput Zagreba, koji pati od loše redovne prometne regulacije, a kamoli posebne, i gdje su adrese najviših državnih institucija u teško pristupačnom starom dijelu grada, svaki dolazak iole važnijega stranog gosta za građane se pretvara u noćnu moru.

“Strateški je sve to loše planirano. Stvar je u tome da institucije i komplekse u kojima bi se primali visoki gosti koji iziskuju izvanredne protokole treba izmjestiti iz centra grada, u prsten oko grada, u blizinu zračne luke ili prometno dobro povezan s njome. Bio sam nedavno na jednoj konferenciji o sigurnosti prometa u Banjoj Luci. Tamo su sve te institucije smjestili u jedan kompleks s dva nebodera i to je dobra stvar”, kaže prometni stručnjak Željko Marušić.

Po njegovom mišljenju, Markov trg, gdje se nalaze Hrvatski sabor i zgrada Vlade, te Pantovčak, gdje je rezidencija predsjednika Republike, trebalo bi staviti u funkciju turističkih aktivnosti, a spomenute institucije izmjestiti na šire područje grada.

Sve je nagurano u centar grada, bez plana i reda

“Ako želite dovesti neku delegaciju na Markov trg, onda je to sigurnosni problem. Kada se gradila nova zračna luka, trebalo je osmisliti da se oko nje formira kompleks u kojemu bi bile vladine zgrade i da to bude prometno povezano, ali dislocirano iz grada. Bez te strateške promjene nema rješenja. Državne institucije, ali i desetak bolnica, čak i pivovara – sve je to nagurano u centar grada, bez ikakvog plana i reda, pa imamo kaos, koji rezultira time da sve staje kad dolazi neki visoki državnik”, smatra Marušić.

Slično govori i Željko Cvrtila, stručnjak za sigurnost.

“Kad bi se institucije izmjestile iz centra grada, ako bi to bilo izvedivo, naravno da bi bilo lakše organizirati sav taj protokol prilikom dolaska stranih državnika. Zasad, ako idete u posjet Saboru, Vladi ili predsjedniku, jednostavno morate proći kroz sam centar. Nije to tako samo ovdje, gotovo svugdje je takav problem i svugdje dolazi do povremenog zatvaranja prometa u tim situacijama. No, gledajući dvadesetak godina unatrag, to je puno bolje riješeno. Nekad se promet u potpunosti zatvarao u cijelom širem centru grada, a sada samo na trasama prolaska. Osim ako dolaze dužnosnici takozvanog visokog rizika, kakav je recimo američki predsjednik. Tada bi promet vjerojatno bio zatvoren na 24 sata”, kaže Cvrtila.

Neke su države taj problem riješile elegantnije. Slovenija, na primjer, koja je protokol prijema stranih državnika riješila tako što ih ugošćuje izvan Ljubljane – na Bledu ili u Brdu kod Kranja. I Hrvatska ima nekoliko sličnih lokacija koje bi mogle poslužiti u tu svrhu, poput dvorca Trakošćan u Hrvatskom Zagorju ili Brijuna, koji su bili rezidencija gdje je visoke goste primao još Tito, a kasnije i Tuđman.

Brijuni su pogodna destinacija, ali sve to puno košta

Marušić drži da bi Brijuni bili najbolje rješenje dok se – i ako se – u Zagrebu ne izgradi poseban kompleks državnih institucija i rezidencija.

“Kratkoročno, Brijuni su logistički najjednostavnije rješenje. U blizini imamo zračnu i morsku luku, a na samim Brijunima postoje kvalitetni objekti da se ondje prebaci državna rezidencija. Ovako u Zagrebu imamo sigurnosni problem i prometni kolaps kad god dođe neki strani dužnosnik. Zamislite koliki su to troškovi, koliko se troši na sigurnost? Kad sve povučete na jedno mjesto, onda ste oslabili stotinu drugih punktova u državi. A i kad ne dolazi nitko, državni dužnosnici moraju doći na zagrebački Gornji grad, što također opterećuje promet”, kaže Marušić.

I Cvrtila se slaže da su Brijuni jedna od lokacija gdje se može organizirati prijem stranih državnika. No, napominje do to iziskuje dodatne i veće troškove od protokola u Zagrebu.

“Te dužnosnike treba dovesti od Zagreba do Brijuna, to uključuje i cestovni i brodski promet, pa treba angažirati pomorsku policiju, lučku kapetaniju… Brijuni su lokacija koja je prilično izvan ruke i traži dosta vremena i dodatnog angažmana sigurnosnih službi. A i pitanje je mogu li aerodromi u Puli ili Rijeci primiti avione stranih državnika. To je dublje pitanje i upitno je koliko je izvedivo”, oprezan je Cvrtila.

Ipak, ne negira da je postojeće rješenje u Zagrebu rizičnije.

Svaka štićena osoba mora imati fizičko osiguranje

“Sigurnosno je puno teže pokrivati urbani prostor. Međutim, praksa je već uhodana i ne treba prevelik broj ljudi, konkretno iz policije, da na tome budu angažirani izvan svog radnog vremena. Napravi se preraspodjela i nisu ti ljudi dodatno plaćeni, nego su samo razmješteni unutar svog rasporeda i radnog vremena. Najčešće se tako radi, osim kada je situacija poput nedavne, da dolazi pedesetak stranih predstavnika. Tada treba povući ljude i iz policijskih uprava izvan Zagreba, jer se mora osigurati trasa prolaska štićene kolone i pojačati neposredno osiguranje, jer svaka štićena osoba mora imati tjelesno osiguranje”, kaže Cvrtila.

Dodaje kako shvaća građane koji se bune zbog prometnih kolapsa zbog posebnih regulacija, ali ističe da sve to ipak dobro funkcionira.

“Zatvaranja prometa su povremena. Kad prođe štićena kolona, pusti se građane da prođu i ide se dalje. No, postoji problem kad imate samo jednu, uvijek istu trasu. Tada je morate jače osiguravati, jer je to puno rizičnije nego kada se trasa prolaska štićene kolone mijenja. Kad se trasa mijenja, nekom zlonamjerniku je teže pozicionirati se da eventualno učini ono što namjerava”, zaključio je Cvrtila.IZVOR: AL JAZEERA


POVEZANE

VIŠE IZ RUBRIKE TEME

POPULARNO

Komentariši