Unija sada, više nego ikada, mora demonstrirati da je koristan i pouzdan partner svih europskih država, bez obzira na njihov formalni odnos sa EU-om.
Globalna stabilnost je krhko stanje, što su u posljednje vrijeme pokazali rat u Ukrajini i pojačane tenzije oko Tajvana. U svijetu koji sam sebe kida, Europska unija kao vrhunski strateški prioritet treba imati povjerenje u europski projekat. Druge sile mogle bi iskoristiti neispunjene aspiracije za članstvo u EU i frustracije građana – što sada vidimo na Zapadnom Balkanu gdje Rusija pokušava ponovo ojačati svoj utjecaj. Unija sada, više nego ikada, mora demonstrirati da je koristan i pouzdan partner svih europskih država, bez obzira na njihov formalni odnos sa EU-om.
Sadašnjica je paradoksalan period za Europu. Uprkos nizu težih grčeva, europska integracija je u posljednje vrijeme doživjela historijsko ubrzanje. Otkako je pandemija COVID-19 pogodila Europu prije dvije i po godine, praktički su sve odluke EU išle na jačanje političke integracije članica država.
Historijski, uspjeh eurointegracija je stvorio mogućnost, kao i izazovi, povećanja Unije kroz uključenje novih članica. Europska unija mora nastaviti sa integracijom, znajući da se njena vokacija prostire na cijeli europski kontinent. No, kako bi garantirala njegov nastavak, EU mora ponuditi kandidatima za članstvo nove oblike učešća kako bi se pomoglo jačanje osjećaja pripadnosti europskom projektu.
Zapravo, unutrašnja politička integracija EU i njegovo širenje na druge europske države su historijski neodvojivi procesi. U govoru na početku ovog stoljeća, na Univerzitetu Humboldt u Berlinu, tadašnji vicekancelar i ministar vanjskih poslova Joschka Fischer jasno je objasnio historijsku važnosti i težinu europske integracije.
„Potreba da se ova dva procesa (politička integracija i proširenje EU) organiziraju paralelno je bez sumnje najveći izazov sa kojim se Unija suočava od svog nastanka. No, nema generacije koja može birati izazove koje joj nabacuje historija“, kazao je Fischer.
Besmisleni rat
Europska unija se nikada neće odmetnuti od svojih dugoročnih obaveza širenja svog integracijskog procesa na države koje pokazuju jasnu spremnost za članstvo. Ukrajina i Moldavija – pogurane ka Uniji besmislenim ratom koji je poveo ruski predsjednik Vladimir Putin – dobile su status kandidata u junu. A nedavna odluka EU-a da počne formalne predpristupne pregovore sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom mogla bi pokrenuti pozitivne tokove koje jačaju veze država Zapadnog Balkana sa europskim institucijama.
Ukrajina je dio Europe i njeni su građani mnogo puta iskazali spremnost da postanu dio EU. Ukoliko ova država ispuni uvjete ulaska u blok, nema razloga zašto ne bi bila primljena. Kako bi ubrzala proces integracije Ukrajine, Unija ima odgovornost da pomogne u fizičkoj i političkoj obnovi države od razaranja u Putinovom ratu. Analitičari Kijevske škole ekonomije procjenjuju kako će obnova fizičke infrastrukture Ukrajine koštati 100 milijardi dolara. Očito, obnova će morati biti zajednički podhvat.
Danas, uz rat na granicama Europske unije, sve opcije za dublju političku integraciju Europe – a ne samo za proširenje Unije – moraju biti na stolu. Francuski predsjednik Emmanuel Macron, na primjer, predložio je „europsku političku zajednicu“. No, bez obzira na ime nove strukture, ona mora stvoriti prilike za saradnju sa EU i integraciju za kandidatske države učiniti dostupnom.
Kako bi se ovo postiglo, EU će morati njegovati saradnju između država kandidata. Premda trenutni bilateralni pristup Unije prema kandidatima omogućava odvojene procjene svake države, on stvara opasnost da proširenje postane dominantno kompetitivni proces.
Stoga EU mora ponuditi ne-članicama ambiciozni i realistični model regionalne integracije. Obećanja eventualnim članstvom i dugi pregovori koji mu prethode naštetit će Uniji ukoliko stvore ljutnju vlada i građana država kandidata. Sjeverna Makedonija, na primjer, čekala je predugo – 17 godina – od odobrenja statusa kandidata do zelenog svjetla za početak pregovora.
Ekonomska međuzavisnost
Shvatanje da možda postoje druge formule pored proširenja za integriranje europskog kontinenta ne znači da je ova politika podbacila. Bez širenja EU-a na istok Europe 2004. godine, blok ne bi imao komercijalnu i regionalnu snagu današnjice. Sukcesivna proširenja učinila su EU jednom od najvećih svjetskih ekonomija na koju se odnosi 16 posto globalnog BDP-a.
No, u slučajevima kada proširenje EU kako bi se povećala zone europske stabilnosti nije provodivo zbog geografskih ili političkih razloga, fundamentalno pitanje europskih političara je koje onda alternativne instrumente mogu koristiti. Još od vremena zapadnonjemačkog kancelara Willya Brandta i njegove Ostpolitike kojom je uspostavljena baza za novo povezivanja Zapada i sovjetskog bloka krajem 1960-ih, uspostava veza ekonomske međuzavisnosti je bila najbolji odgovor.
No, takva strategija pretpostavlja postojanje odgovornih geopolitičkih aktera – a glavna lekcija rata u Ukrajini je ta da Rusija nije odgovoran akter. Očito je da ekonomska međuzavisnost ne pridonosi stabilnosti ako stvara asimetrične ovisnosti u kojima je jedna strana ranjivija u vremenu sukoba. Europa će morati prestati biti ranjiva i mnogo toga će se morati promijeniti u Kremlju prije nego EU razmotri bilo kakav formalni odnos sa Rusijom u budućnosti.
Nepobitni uspjeh EU-a u razvoju regionalne integracije ne čini Uniju završenim projektom, pa ni sa projektom kojem je predodređen ishod. No, Europljani moraju ostati na ovom putu. Danas, to znači da EU mora voditi svoje strateške interese uz istovremeno realiziranje europskih ambicija i šansi svih država u susjedstvu Unije.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.IZVOR: PROJECT SYNDICATE
- Javier SolanaJavier Solana je bio visoki predstavnik EU za vanjsku i sigurnosnu politiku, generalni sekretar NATO-a i ministar vanjskih poslova Španije. Trenutno je predsjednik Centra za globalnu ekonomiju i geopolitiku ESADE, počasni član organizacije Brookings Institution i član Globalnog programskog vijeća za Evropu Svjetskog ekonomskog foruma.
- Project Syndicate
