Obje strane se pozivaju na Holokaust da opravdaju svoje stavove; Mahmoud Abbas je samo posljednji koji je to učinio.
Palestinski predsjednik Mahmoud Abbas izazvao je ljutite izraelske reakcije zbog pogrešne upotrebe analogije Holokausta tokom konferencije za novinare s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom. U odgovoru na pitanje da li bi se izvinio za palestinski napad na izraelske sportiste 1972. godine u Minhenu, on je rekao: “Od 1947. godine do danas Izrael je počinio 50 masakara u 50 palestinskih sela“, a potom dodao: “50 pokolja; 50 holokausta“.
Bila je to užasno nepromišljena improvizacija na pogrešnom mjestu i u pogrešno vrijeme. Iako je Abbas pokušao kasnije povući svoje riječi, šteta je već načinjena. Scholz je izrazio zgroženost ovom apsurdnom tvrdnjom, a izraelski premijer Yair Lapid, oštro je kritizirao ovu “monstruoznu laž“. Drugi izraelski lideri jedva su dočekali priliku da diskreditiraju izraelskog takozvanig partnera za mir.
Palestinci kao ‘slučajne žrtve žrtava’
Ovo nije prvi put da je palestinski i arapski lider povukao paralele s Holokaustom da izrazi zgranutost pred izraelskim genocidom, etničkim čišćenjem i brojnim zločinima u Palestini. Više od nekolicine njih optužilo je Izrael za politike koje nalikuju na nacističke. No, pogrešno pozivanje na Holokaust da se opiše palestinska patnja samo ističe bespomoćnost i očaj palestinskih lidera i možda pokušaj da vrate Izraelu za njegovu agresiju. Moglo bi se shvatiti ozbiljno, ali ne i doslovno.
Palestinci su, zapravo, toliko pogođeni implikacijama Holokausta, iako indirektno, da nikada nisu zaista shvatili njegovu suštinu, niti razumjeli njegovo zlo. Arapima nije strano kolonijalno, imperijalno ili etničko nasilje, ali nije se desilo ništa u ravni zločina industrijskog obima koji je počinila nacistička Njemačka. Povrijeđeni i ljuti, Palestinci su dugo vjerovali da oni plaćaju cijenu za užase počinjene nad Jevrejima u Evropi, jer je njima domovinu oduzela novouspostavljena jevrejska država 1948. godine.
Palestinci su, također, svjedočili instrumentalizaciji Holokausta od njihovih mučitelja. Upravo su zbog zloupotrebe analogija s Holokaustom i nacističkim praksama dugo Palestinci bili neosjetljivi, pa čak i ravnodušni spram užasa koju su zadesili Jevreje u prethodnim deserljećima. Neki liberalni cionisti predstavili su Palestince kao slučajne žrtve žrtava. Prema ovom narativu, Jevreji koji su preživjeli iskočivši iz zgrade u plamenu, pri čemu se misli na Evropu u plamenu nacizma, nekako su se dočekali na nesretne posmatrače, Palestince.
Etničko čišćenje mnogo prije Holokausta
To teško da je zločin, zar ne? Ali, zašto poricati da ste oborili posmatrača? Čemu rasizam i stalna zloupotreba? I šta je sa svim tim skokovima prije i poslije? Na kraju krajeva, rani cionisti su se odlučili skrasiti i izgraditi domovinu za Jevreje u Palestini gotovo pola stoljeća prije Holokausta, dobro znajući da je to domovina drugog naroda. Željeli su je očistiti od nejevrejskih stanovnika. Osnivač Izraela David Ben-Gurion vjerovao je da cionizam ne pokreće uloga žrtve već prije nužna emancipacija jevrejskog naroda kao nove nacije u Palestini. To je doseljenički kolonijalizam pod drugim imenom. Pojas Gaze možda nije koncentracioni logor Buchenwald, ali desetljećima je ovaj izmučeni zatvor na otvorenom za dva miliona Palestinaca pretrpio više od svog dijela sadističke izraelske agresije pod izgovorom sigurnosti.
Ako je palestinska neispravna upotreba ovih analogija potpuno pogrešna, cionistička zloupotreba uistinu je poremećena. Izraelski lideri su nazivali svakog palestinskog i arapskog lidera koji im se nije dopadao “novim Hitlerom“, da bi opravdali agresiju i rat protiv Palestine, Egipta, Libana i drugih. Prije trilateralnog napada na Egipat 1956. godine, Izrael i njegova dva zavjerenika, Francuska i Velika Britanija, predstavili su njegovog panarapskog lidera Gamala Abdel Naseera kao “Hitlera na Nilu“. Još gore, bilo kojeg novinara, intelektualca ili mirovnog aktivistu koji se usudi kritizirati izraelsku politiku rutinski osuđuju kao antisemita, poricatelja Holokausta i neonacistu.
U međuvremenu je plemenita fraza “Nikada više“, koja se nalazi na mnogim spomenicima žrtvama Holokausta, postala izgovor za dominaciju nad Palestinom i većim dijelom Bliskog istoka. Mnogo prije nego što je Izrael postao bliskoistočna supersila i jedina nuklearna sila u ovoj regiji, “prijetnja za opstanak jevrejske države“ korištena je kao izgovor za bombardiranje, ubijanje i sakaćenje Palestinaca i Arapa.
‘Prezriva’ analogija i moralna ogorčenost
Takvu cionističku i izraelsku zloupotrebu sjećanja na Holokaust, pa čak i na preživjele, razotkrio je izraelski historičar Tom Segev u informativnoj knjizi Sedmi milion, Izraelci i Holokaust, kao i američko-jevrejski intelektualac Norman Finkelstein u smionoj knjizi Industrija holokausta, Razmišljanja o izrabljivanju židovske patnje. Druga knjiga kritički gleda na cinični proračun iza stalnog pozivanja na Holokaust od američkih cionističkih organizacija kako bi predstavio Izrael kao žrtvu, uprkos Izraelskom ratu iz 1967. godine i okupaciji Palestine u cjelosti.
Bez sumnje, cionisti nisu jedini koji su zloupotrijebili analogiju Holokausta za cinične političke ciljeve. Evropski i američki lideri su je koristili da demoniziraju države poput Irana i Iraka i da opravdaju borbe u ratovima na Balkanu i na Bliskom istoku. Sve ovo znači da Abbas nije prvi, a ni zadnji, koji je netačno upotrijebio referencu na Holokaust dok je govorio o drugim zločinima protiv čovječnosti. I sva ova izraelska graja u vezi njegovog gafa je neoriginalna ili oportunistička u najboljem slučaju.
Izraelski lideri, koje karakterizira potpuno odsustvo morala i koji su optuženi za ratne zločine, iskoristili su “prezrivu“ analogiju da projiciraju moralnu ogorčenost ili, još gore, višak morala. Pa ipak, izraelski ministar rata Benny Gantz obećao je da neće odustati od Abbasa, jer je on bio ključan u pružanju zaštite izraelskoj sigurnosti. Dobrodošli u Izrael-Palestinu, gdje licemjerje cvjeta, a ironija dolazi da umre.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.IZVOR: AL JAZEERA
- Marwan BisharaMarwan Bishara je politički analitičar Al Jazeere. Bio je profesor međunarodnih odnosa na Američkom univerzitetu u Parizu. Piše o svjetskoj politici i važi za vodećeg eksperta o temi Blistog istoka i međunarodnih odnosa.
