Koji su strateški ciljevi Zapada u ratu u Ukrajini?

Iako je ishod rata u Ukrajini i dalje neizvjestan, strateški ciljevi Zapada, posebno to kako se namjerava odnositi prema Rusiji ako Ukrajina pobijedi, imat će ogromne posljedice.

27 Aug 2022

Postupci, narativi i planovi zapadnih saveznika u vezi Rusije i uloge globalnog juga u postratnoj obnovi Ukrajine pokazat će koji su im dugoročni strateški ciljevi, piše autor (AP)

Rat u Ukrajini i reakcija svijeta na njega bit će odlučujući faktori u oblikovanju globalnog političkog i ekonomskog poretka u deceniji koja je pred nama. Konkretno, postupci, narativi i planovi zapadnih saveznika u vezi Rusije i uloge globalnog juga u postratnoj obnovi Ukrajine pokazat će koji su im dugoročni strateški ciljevi.

Želi li Zapad samo vidjeti Rusiju poraženu i NATO proširen i osnažen, ili može zamisliti „pobjedu“ u Ukrajini koja polaže osnove za svijet u kojem je demokratija sigurnija, a globalno upravljanje inkluzivnije i učinkovitije?

Iako je ishod rata u Ukrajini i dalje neizvjestan, strateški ciljevi Zapada, posebno to kako se namjerava odnositi prema Rusiji ako Ukrajina pobijedi, imat će ogromne posljedice. Veliko pitanje je hoće li saveznici pokušati kazniti Rusiju u cjelosti nametanjem obaveze plaćanja velike odštete ili će umjesto tog pažnju usmjeriti na autokratski režim Vladimira Putina na način koji ograničava teret nametnut ruskom narodu.

Na početku rata, zapadni saveznici su naglasili da su odbrana Povelje UN-a i demokratije njihovi glavni ciljevi. Krajem proljeća, neki američki stratezi i zvaničnici zagovarali su trajno slabljenje Rusije kao strateški cilj, iako nije jasno da li bi ovo i dalje bio cilj u slučaju da se u Rusiji promijeni režim.

Gura li se Rusija prema Kini

Iako svaki sveobuhvatni sporazum o okončanju rata mora zahtijevati da Rusija pokrije troškove za određeni dio rekonstrukcije kao posljedice rata koji je započela, ozbiljnost uslova nametnutih ruskom narodu imat će političke posljedice. Što uslovi budu nepovoljniji, to je vjerovatnije da će se Rusija snažnije okrenuti ka Kini, tako da blizak kinesko-ruski blok postane dio postratnog geopolitičkog poretka.

Efekat takvog saveza ne treba potcijeniti. Iako bi Kina bila centar gravitacije tog bloka, ruski relativno mali BDP (koji je manji od onog Italije) ne treba navesti da se zanemare naučne sposobnosti ove države, veličina njenog nuklearnog arsenala, njeni prirodni resursi i strateški značaj njenog ogromnog teritorija.

Primjenom mjera koje tretiraju ruski narod drugačije nego Putina i njegovu autokratiju, svjetske demokratije se mogu nadati da će spriječiti dugoročni ishod u kojem bi oni „izgubili“ Rusiju. Zabrana ulaska u EU za sve Ruse, koju neki kreatori politika sada predlažu, tip je mjere koja će ovu državu gurnuti ka Kini. A kriva podjela svijeta na demokratije i autokratije potječe iz istog priručnika koji vodi ka polarizaciji. Kada se ima posla s diktaturama poput Putinove, ključni element bilo kakve uspješne diplomatske strategije jeste da se napravi razlika između političkih lidera i običnih građana.

Istina, rusko pravo veta u Vijeću sigurnosti UN-a onemogućilo je UN-u da odigra koordinirajuću ulogu u suprotstavljanju ruskoj agresiji u Ukrajini. Ali zapadni saveznici koji su preuzeli taj zadatak nisu se potrudili da se konsultuju sa globalnim jugom u donošenju odluka, niti da ga uključe u postratni proces planiranja.

Za obnovu Ukrajine trebat će stotine milijardi dolara

Tačno je i da se veći dio globalnog juga suzdržao od glasanja u slučaju dvije glavne rezolucije Generalne skupštine UN-a koje su osudile Rusiju u martu. Ali Zapad je trebao prepoznati da je odgovor zemalja u razvoju na rat odražavao stare i duboko ukorijenjene reflekse – naime gorko kolektivno sjećanje na evropski kolonijalizam i sjećanje na podršku Sovjetskog saveza za mnoge od ovih zemalja tokom njihove borbe za nezavisnost.

Štaviše, konferencija u Luganu koju su organizovali zapadni saveznici početkom jula kako bi se pokrenula platforma za obnovu Ukrajine nije uključila nijednu državu sa globalnog juga. Neko bi mogao reći da je ovo bio prvenstveno sastanak donatora, ali isključio je bogate zaljevske države a uključio države poput Albanije i Sjeverne Makedonije, koje nijedna vjerovatno neće moći dati doprinos.

Za obnovu Ukrajine bit će potrebne stotine milijardi dolara. Ova bi nastojanja stoga mogla preusmjeriti znatnu količinu pomoći sa globalnog juga, koji i dalje pokušava podstaknuti bogate države da ispune svoje davno dato obećanje da će osigurati 100 milijardi dolara godišnje za podršku ublažavanja klimatskih promjena i adaptacije u siromašnijim državama. Bit će zanimljivo posmatrati do koje mjere će pravila nabavke za projekte rekonstrukcije u Ukrajini dozvoliti državama u razvoju koje nisu donatori da daju ponude.

No, možda još nije kasno da Zapad uključi globalni jug – posebno države poput Indije i Južne Afrike, koje imaju dobre tehničke kapacitete u određenim sektorima – u obnovu Ukrajine. Zapad bi također trebao uključiti zemlje u razvoju u postavljanje pravila u vezi mogućih sankcija Rusiji koje će ostati nakon prve faze sporazuma, kao i regulative vezane za zamrznuta ruska sredstva.

Ukoliko Ukrajina pobijedi, način na koji se Zapad bude odnosio prema Rusiji i njegov stav prema globalnom jugu tokom obnove Ukrajine odredit će da li će ishodi rata poslužiti kao platforma za globalni napredak prema inkluzivnijem i pravednijem multilateralizmu. U najgorem slučaju, Zapad će ostvariti Pirovu pobjedu koja će osnažiti autokratiju i dodatno produbiti globalne podjele.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.IZVOR: AGENCIJE

Komentariši