Najodgovornije su entitetske vlasti jer one dobiju najviše finansijskih sredstava od prikupljenih poreza i trebale bi da najviše vrate građanima koji plaćaju te poreze.
Fahrudin Vojić 25 Aug 2022
Rast cijena i pad standarda, uslijed inflacije izazvane najprije pandemijom, a potom i zbog rata u Ukrajini nakon čega su skočile cijene goriva i energenata što je izazvalo lančanu reakciju u vidu povećanja cijena gotovo svih usluga i proizvoda, otežali su ionako težak život građana Bosne i Hercegovine.
Usprkos ogromnom prilivu novca u lokalne i budžete viših nivoa vlasti uzrokovane gore navedenim efektima, nosioci odluka nisu našli za shodno da uvedu mjere za ublaživanje standarda života i visokih cijena koje predstavljaju težak udar na džepove najsiromašnijih građana Bosne i Hercegovine. Naprotiv, mnogi su pod izgovorom inflacije i sigurnosne krize u Evropi, krenuli u poskupljenje usluga koje predstavljaju kritičnu tačku u većini domaćinstva našeg društva.
Najbolniji potezi vladajućih struktura svakako su odluke o povećanju komunalnih usluga gdje je u nekim gradovima došlo i do rasta od 50 posto. Dok jedni takve odluke opravdavaju poskupljenjima cijena nafte, drugi smatraju ovakve poteze nepopularnim i ovakav stav obrazlažu činjenicom da u budžetima ima dovoljno novca da pokrije troškove povećanja cijena navedenih usluga.
„Najodgovornije su entitetske vlasti jer one dobiju najviše finansijskih sredstava od prikupljenih poreza i trebale bi da najviše vrate građanima koji plaćaju te poreze. S druge strane imamo lokalne nivoe vlasti, koji nemaju ni približno iste budžete kao što je slučaj sa višim nivoima. I kada pogledamo rad pojedinih komunalnih preduzeća, potpuno je logično, a u kojem omjeru je opravdano o tome možemo pričati, da i oni povećaju cijene svojih komunalnih usluga“, kaže ekonomski analitičar Faruk Hadžić.
Udar na dignitet građana
U Cazinu je, na primjer, početkom godine cijena odvoza smeća poskupjela za 50 posto. Vlasti su nametnule izmjene i dopune putem Gradskog vijeća gdje su dvotrećinskom većinom isposlovali usvajanje i sprovođenje ovog povećanja.
„U ovim vrlo nesigurnim vremenima svako povećanje je surovo. Potrebno je donijeti konkretne poteze i posvetiti pažnju domaćim proizvođačima, te usaglasiti cijene njihovih proizvoda jer naši građani najviše troše na hranu, energente i gorivo. Bilo bi dobro da u taj program uđe strategija prema našim proizvođačima koji bi zadržali prihvatljivu cijenu proizvoda, a zauzvrat od vlade dobili odgovarajuću podršku. Ovo je samo neki od prijedloga, a svakako da je važno uvažiti stavove ekonomskih stručnjaka jer struka je najmjerodavnija u ovom slučaju“, ističe Aida Pašić, vijećnica u Gradskom vijeću Cazin.
Dodaje kako bi svi koji participiraju u vlasti trebali da se slože oko jednog, a to je kako i na koji način pomoći stanovništvu. Zaključuje da tu nema i ne smije biti političkih razlika.
„Povećanje plata političarima u ovako teškom periodu je udar na dignitet svakog građanina koji jedva sklapa kraj sa krajem, a takvih je većina u našoj zemlji. Umjesto da se natječu u vlastitim primanjima, svi političari bi trebali sjesti za stol i pronaći zajednički jezik kako bi pokazali brigu prema građanima jer zbog toga i jesu tu. Nije dovoljno riječima voljeti i štititi svoj narod – to se mora pokazati i djelima“, poručuje Pašić.
Novca ima, ali nedostaje volje
Ako se bavite uslugom odvoza smeća morate povećati tu naknadu iz jednog vrlo jednostavnog razloga, kaže ekonomski analitičar Hadžić.
„Ključni energent je poskupio, a to je gorivo i to možete dijelom sami subvencionirati ako imate viška prihoda koje ste ostvarili pa da na taj način, u nekom kraćem roku od nekoliko mjeseci, povećavate cijene komunalnih usluga. Ako nemate, morate izvršiti korekciju cijene. Tako da sa te strane ne možemo kritički posmatrati takav potez lokalnih preduzeća. Ali sa druge strane, to ne znači da i lokalni i viši nivoi vlasti ne bi trebali pomoći građanima“.
Dodaje, kako je problem što u Bosni i Hercegovini i njenim entitetskim i lokalnim nivoima vlasti, ne postoji evidencija o konkretnom broju socijalno ugroženih građana kako bi se izvršio pregled i uvid ko je najpotrebniji da mu se ukaže određena finansijska pomoć.
„Novca ima. Podaci koje su objavili Uprava za indirektno oporezivanje i Federalna porezna uprava, pokazuju da je u Federaciji BiH za prvih sedam mjeseci prikupljeno 475 miliona konvertibilnih maraka (237 miliona eura) više u odnosu na isti period prošle godine. To su direktni porezi. Na nivou Bosne i Hercegovine prikupljeno je 935 miliona konvertibilnih maraka (467 miliona eura) više u odnosu na prvih sedam mjeseci prošle godine. Kada dodamo i Republiku Srpsku, govorimo o milijardu i 700 miliona konvertibilnih maraka (850 miliona eura) više prikupljenog poreza. Dakle, nosioci odluka u Bosni i Hercegovini imaju dovoljno novca da pomognu građanima u ovom trenutku, pa čak i u ovom segmentu viših cijena komunalnih usluga“, naglašava Hadžić.
Smanjenje poreza i subvencije najugroženijima
Gordana Bulić iz Kluba potrošača Tuzlanskog kantona kaže da ove godine nisu imali nekih ozbiljnih pritužbi građana na rast cijena. Navedeno objašnjava činjenicom da su agresija na Ukrajinu i sigurnosna kriza izazvana time, razvili kod naroda osjećaj da se inflacija ne može zaustaviti i da će trajati duži vremenski period.
„Svakako je rast cijena komunalnih usluga predstavlja svojevrsnu prijelomnu i kritičnu tačku u jednom domaćinstvu, jer se radi o obavezama koje ne možete izbjeći, niti smanjiti s obzirom da se ova vrsta režije plaća po članu porodice. Ali za sad nema nekih reakcija na ova poskupljenja. Imali smo reakcije kada su nedavno porasle cijene gradskog prijevoza, gdje su građani javno kroz medije izrazili svoje negodovanje zbog takvih odluka“, kaže Bulić.
Kao jedno od mogućih rješenja navodi diferencijaciju stope poreza na dodatnu vrijednost (PDV), za što se, kaže, Udruženje potrošača Tuzlanskog kantona zalagalo od samog donošenja Zakona o PDV-u, skrećući pažnju vlasti na to da je PDV socijalni alat čijim bi se diferenciranjem moglo pomoći najranjivijim kategorijama u društvu. Kao hitnu mjeru vidi sistem participacije države u subvencioniranju troškova rasta cijena najugroženijim kategorijama društva.
„Kada su u pitanju komunalne usluge, država i lokalne zajednice mogu poduzeti mnogo više prema ranjivim kategorijama. Kao što je participiranje u cijenama i troškovima vode i odvoza smeća porodicama koje dobiju novog člana porodice. Također za starije osobe da se odredi određena participacija. Isto tako participiranje u plaćanju električne energije u smislu stimulisanja štednje električne energije. Država može pokazati brigu za građane i da oni osjete da ljudi koje su birali rade svoj posao, i vode računa o građanima a ne samo o tome kako će proći na izborima“, poručuje Bulić.
Republika Srpska ima mehanizam koji ne funkcioniše
Poskupljenje komunalnih usluga nije zaobišlo ni građane bh. entiteta Republika Srpska. Dušan Srdić, predsjednik Udruženja za zaštitu potrošača „Reakcija“ iz Banja Luke, smatra da ova poskupljenja itekako predstavljaju udar na ionako slabe budžete potrošača, što nosioci odluka pravdaju time da je cijena nafte, ali i rast najniže cijene rada uticao na poskupljenje ove vrste usluga.
„Mišljenja sam da ona i nisu opravdana u cjelosti. Znamo da cijena električne energije i goriva je jedan od faktora za svako povećanje, ali i smanjenje svih proizvoda i usluga. Sa jedne strane imamo nepromjenjivu cijenu električne energije i vrlo promjenjivu cijenu goriva. Slična situacija je i sa komunalnim uslugama, ali i drugim uslugama od opšteg ekonomskog interesa i zaista ne možemo da očekujemo da će cijene za pomenute usluge vratiti na prijašnji period, već nažalost one mogu samo da rastu“.
U Republici Srpskoj postoji zakonski mehanizam kroz koji udruženja za zaštitu potrošača djeluju, odnosno propisano je da pružaoci usluga od opšteg ekonomskog interesa moraju da imaju formirane komisije za rješavanje reklamacija u čijem radu učestvuju i predstavnici udruženja za zaštitu potrošača. A nadležni organi koji odlučuju o pravima i obavezama potrošača, moraju da imaju formirano savjetodavno tijelo u čijem sastavu punopravni članovi treba da budu i predstavnici udruženja za zaštitu potrošača.
Na taj način se ostvaruje jedno od osam osnovnih prava potrošača, a to je pravo da se čuje njihov glas. Međutim, na nivou regije Banja Luka, gdje spomenuto Udruženje najviše radi i djeluje, postoji veoma mali broj formiranih komisija za rješavanje reklamacija potrošača, dok savjetodavnih tijela ima samo jedno.
„Putem savjetodavnih tijela, trebali bi da raspravljamo o opravdanosti poskupljenja usluga koje mi potrošači i koristimo. Grad Banja Luka, kao najveći grad u Republici Srpskoj, trebao bi da bude primjer svim ostalim gradovima. On nažalost to ne može da bude, jer nema formirano savjetodavno tijelo u skladu sa Zakonom o zaštiti potrošača u Republici Srpskoj, koji je na snazi od 2012. godine“, konstatuje Srdić.
Dodaje, na kraju, kako je njihovim kolegama u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji se bave zaštitom potrošača, otežan rad jer nemaju mogućnost da na jedan direktan način putem komisija i savjetodavnih tijela utiču na komunalne usluge.IZVOR: AL JAZEERA
