Kako su društvene mreže podigle digitalne zidove oko nas

Iako društvene mreže i aplikacije mogu biti veoma korisne za komunikaciju, te nas zabaviti ili informisati, ostaje pitanje – kada je zapravo previše interneta u našim životima?

Stručnjaci navode da ‘bombardovanje’ informacijama, notifikacijama i obavještenjima sa mobitela podiže nivoe stresa čak i nekoliko puta (Reuters)

Ivan Trajković 10 Apr 2022

Zahvaljujući telefonima i svuda prisutnom internetu, društvene mreže i aplikacije su ušle u gotovo svaki deo naših života. Iako obe mogu biti veoma korisne za komunikaciju sa porodicom i prijateljima, te nas zabaviti ili informisati, ostaje pitanje – kada je zapravo previše interneta u našim životima?

Analize međunarodnih organizacija kažu da iako svet deluje povezaniji nego ikada, što u mnogim svojim aspektima on zaista i jeste, širom sveta i dalje gotovo tri milijarde ljudi nema pristup internetu, a od tog broja 800 miliona ljudi nikada nije koristilo računar ili smartfon. Takođe, procenjuje se da će u narednoj deceniji biti potrebno obezbediti resurse, mreže i uređaje za barem još milijardu ljudi, kako bi oni imali barem minimalne šanse za učešće u svetskoj industriji.

Smartphone za ’dobro jutro’

Gotovo neverovatno zvuči podatak da preko 80 odsto vlasnika smartfona u razvijenim zemljama posežu za svojim uređajem čim se probude. Preko polovine njih smartfon koristi i za slušanje muzike ili gledanje videa dok su u krevetu, kada bi trebalo da spavaju. Iako smartfoni drže daleko prvo mesto, i tableti, prenosne konzole za igrice te čitači elektronskih knjiga (e-book reader), takođe se nalaze na listi uređaja koje koristimo kada bi zapravo trebali da spavamo.

Tako je potvrđena i nova dijagnoza, DISD (device induced sleeping disorder) ili nedostatak sna i poremećaj spavanja usled korišćenja nekog uređaja. Od DISD-a u svetu pati najmanje 200 miliona ljudi – samo u Evropi ta brojka je blizu 50 miliona. Simptomi su neispavanost, nervozno ponašanje čim se probudimo, veoma izražena nesanica (insomnia), i prevelika osetljivost na zvuk i svetlo.

I proizvođači uređaja su veoma svesni ove navike miliona ljudi, te u poslednjih par godina gotovo svi novi smartfoni imaju opciju ‘Blue light filter’ (filter plavog svetla), kako bi se donekle smanjio uticaj ekrana na oči korisnika u mračnom okruženju. Da stvari budu još zabrinjavajuće, dve trećine korisnika navodi i da u prvih 15 minuta po buđenju kreću da proveravaju svoje Facebook, Instagram ili Twitter naloge. Petina njih navodi i da se bude u toku noći da bi proverili svoje smartfone, pa se opet vraćaju na spavanje.

Podizanje nivoa stresa

Društvene mreže su, najviše preko aplikacija, dospele na ekrane pametnih televizora, na Bluetooth bežične zvučnike, a sve više novih modela automobila ima ugrađenu podršku za ove mreže u svom sistemu za zabavu.

Stručnjaci navode da ovoliko ‘bombardovanje’ informacijama, notifikacijama i obaveštenjima sa naših uređaja podiže nivoe stresa čak i nekoliko puta. Korisnici postaju lako razdražljivi, te se ne mogu fokusirati na druge dnevne obaveze. Ovo je naročito izraženo u poslovnom okruženju, gde su oni često ‘u dva sveta’ – privatnom i radnom. Kada se na ovo doda i činjenica da veliki broj poslova i zanimanja danas takođe obuhvata često proveravanje email komunikacije, te pretraživanje interneta, dolazimo do situacije da je nivo stresa kod mnogih ljudi gotovo na svom maksimumu.

Zorana Jovanović, akademska slikarka i edukatorka, smatra da društvene mreže ne treba da kreiraju naše živote.

“Telefon, kao predmet, je postao deo osnovnih stvari, bez kojih čovek ne može da zamisli svakodnevni život. Društvene mreže su danas sve više prisutne u životu svakog čoveka i polako uspevaju da okupiraju ljude i da zauzmu najveći deo slobodnog vremena skoro svakog pojedinca. Postoje ljudi koji se posvete, često nesvesno, društvenim mrežama i dozvole da društvene mreže utiču na njihove stavove, njihove poglede na svet i mogu da promene i suštinu samog čoveka”, kaže Jovanović.

“Čovek može da se prepusti današnjem društvenom standardu i da izgubi sebe, da bude ukalupljen i da smatra da ‘to tako treba’. Ali, postoji i nada za očuvanjem samog sebe, svog identiteta i svoje ličnosti, i to se ogleda kroz pojedince, koji ne dozvoljavaju da društvene mreže njih menjaju, nego ostaju verni sebi i svojoj prirodi” dodaje.

Digitalni zidovi među ljudima

Istraživanja Ujedinjenih nacija došla su do podataka da je pandemija uticala i na dostupnost interneta i informacija, te da se broj ljudi bez pristupa internetu u svetu povećao za između 320 i gotovo 500 miliona ljudi.

Slične podatke ima i ITU (Međunarodna unija za telekomunikacije), koja navodi da „u stvarnom svetu, jedna od tri osobe nema internet pristup, niti neki informatički uređaj, a da jedna od pet osoba internet nikada nije ni koristila“. Ujedinjene nacije ovaj problem nazivaju ‘digitalnim zidom’, koji se poklapa i sa mapom razvijenih i nerazvijenih zemalja u svetu, jer u 45 najmanje razvijenih zemalja čak tri četvrtine stanovnika nikada nije koristilo internet.

Zabrinjavajuće je i što je dobar deo njih nastanjen u gradovima, a ne ruralnim sredinama. Iako drugi stručnjaci i aktivisti obično ističu da se „radi o oblastima zahvaćenim ratovima, te konstantnim nedostatkom hrane, i naročito vode“, suština je upravo u tome da većina ovih ljudi nikada neće steći dovoljan nivo obrazovanja i informisanosti, kako bi promenilo svoje živote – našlo posao, školovalo decu, te napustilo ratna ili ugrožena područja. UN navodi kao glavne probleme: „potpuni nedostatak telekomunikacione infrastrukture, te česte nestašice električne energije“.

Razlike između gradova i sela na Balkanu

I na Balkanu, kao i u celoj Centralnoj i Jugoistočnoj Evropi, ‘digitalni zid’ je isti onaj između grada i sela, razvijenih i nerazvijenih područja. Organi EU navode da na području zemalja Zapadnog Balkana četvrtina stanovništva nema nikakav ili ima veoma ograničen pristup internetu. Takođe, češće internet ne koriste žene od muškaraca, etničke i jezičke manjine, a sve češće i osobe sa invaliditetom.

Iako se u školama konstantno povećava broj računara i prateće opreme, mnogi učenici digitalni obrazovni proces ne mogu da nastave i kod kuće. I ovde je globalna pandemija u prvi plan stavila velike razlike – u uslovima onlajn nastave, mnogi učenici u seoskim i ruralnim, ali često i gradskim sredinama, nisu mogli da prate ovakav vid nastave.

Kolumnista Bratislav Dejanović kaže da su smartfon i popularnost na društvenim mrežama danas od suštinske važnosti za mlade ljude.

„Pogledajte oko sebe: svuda ćete videti ljude zagledane u smartfon. Na ulici, u marketima, u javnom prevozu, mnogi to, nažalost, rade čak i dok su za volanom. U domovima i porodičnom okruženju je postalo normalno da ukućani razgovaraju zagledani u telefone ili računare. Pitajte bilo kog srednjoškolca šta želi za rođendan – 90 odsto njih će vam reći ‘novi smartfon’. I to ne bilo koji, već baš taj i takav, jer ga ima i njegov drug ili drugarica. E sad, zamislite kako se osećaju oni mladi čije porodice jednostavno nemaju sredstava da prate najnoviju ‘smartfon modu'“, ukazuje Dejanović.

Takođe, dodaje, „mladi ljudi, pa čak i oni u svojim tridesetim, veliku pažnju pridaju broju lajkova i komentara na svojim objavama“.

„To je možda i neka zamena za slabiju kupovnu moć, evidentnu u svim zemljama regiona, te nemogućnosti češćeg putovanja i razmene iskustava sa vršnjacima iz sveta. Po svim parametrima, ljudi sa Zapadnog Balkana najmanje putuju od svih u Evropi, a mnogi od njih i kad kupe kartu, ona je obično u jednom pravcu, ka zemljama EU“, navodi Dejanović.

5G i zašto ne

Zemlje Zapadnog Balkana, kao i šireg regiona, kaskaju i u uvođenju najnovijih tehnologija, posebno 5G mreža. Iako su prvi koraci napravljeni još 2019. godine, operaterima se jednostavno ne isplati da ulažu značajna sredstva u nove bazne stanice, servere i infrastrukturu. Za razliku od prethodnog 4G standarda mobilne telefonije, 5G zahteva potpuno novu opremu, te kompanije odlažu ove skupe investicije. Sa druge strane, 5G nije potpuno zaživeo ni u zemljama EU, ali iz drugih razloga – većinu ove opreme proizvode kineske kompanije, pre svega Huawei, a sve su redom pod međunarodnim sankcijama na izvoz, zvanično zbog strahova SAD i EU od špijunaže.

Dejan Tomić, IT stručnjak, kaže da ne postoji velika tražnja za 5G uređajima u regionu.

„Korisnici najviše gledaju na odnos cene i dobijenog – što više za što manju cenu. Takođe, najvećem broju korisnika kod nas je najbitnija kamera na mobilnom uređaju, a onda i trajanje baterije. Zbog relativno skupog mobilnog interneta, 5G usluge nisu u vrhu prioriteta prosečnog korisnika – većina ima tek 4G pristup, te ‘paze’ na svaki potrošeni gigabajt“, objašnjava Tomić.

Ipak, ovakva situacija ne smanjuje problem internet i zavisnosti od aplikacija i društvenih mreža. Trećina mladih u Evropi, između 18 i 30 godina, smatra sebe ‘internet zavisnicima’. Prosečan Evropljanin tako provodi u proseku dva sata dnevno u korišćenju raznih društvenih mreža i aplikacija. Kada se to sabere i uporedi sa prosečnim životnim vekom, dolazimo do gotovo pet i po godina ‘lajkovanja’. Da stvari budu još zabrinjavajuće, ovaj prosek se veoma brzo uvećava, pa tako oni od 20 do 35 godina već provode po četiri, pa čak i pet sati dnevno ispred ekrana smartfona ili računara.

Nove studije pokazuju i da ovolika zavisnost od onlajn sveta dovodi pet puta češće do ozbiljnih simptoma depresije, a čak 58 odsto onih sa najozbiljnijim oblicima depresije navode i da su im prijatelji, po pravilu – većinom u onlajn svetu. Do 2030. godine, očekuje se novih milijardu ljudi na internetu, pa će brojka ‘umreženih’ po prvi put preći i čitavih pet milijardi.

Iako internet i tehnološke kompanije, kao i proizvođači uređaja, zadovoljno trljaju ruke već danas, čini se da malo njih ozbiljno radi na smanjenju digitalne zavisnosti – u svetu gde su profit i rast glavni ciljevi svih kompanija, stotine miliona novih korisnika postaju ključni resurs.IZVOR: AL JAZEERA

Komentariši