Ekipa ‘Ispuni mi želju’ Hayat TV-a nastavlja da donosi teške životne priče, ali i da pomaže onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Ovog puta je to 58-godišnja Ferida Mandžić, koja živi u Ilijašu, a rodom je iz Vlasenice. Navodi kako je do rata živjela u Kruševom Dolu, selu u blizini Srebrenice.
Govori da joj je do devedesetih godina život bio dobar, te da je već do rata imala dvoje djece.
- Tu smo bili do 1995. godine. Tada smo protjerani u Zenicu. Početkom rata nismo imali hrane, kasnije su nam iz aviona bacali, pa sam ja išla u Srebrenicu po hranu. Kasnije je i u Srebrenici zavladala glad. U svom selu sam dočekivala i one koji su bježali preko šuma i ranjenike, pomagala sam koliko sam mogla. Imam želju samo da mi se jave oni koji su preživjeli, a kojima sam pomogla, samo da znam da su živi. Znalo nas je u mojoj kući noćit po 50. Svi koji su bili kod nas dobro znaju Mandžić Azima i Feridu – govori Ferida.
Priča nam kako je izgubila najbliže u genocidu.
- Ubijena su mi dva brata, otac, 12 amidžića sve do 22 godine, strijeljani su, čitava porodica Hodžić. Što je bilo žena to je i ostalo, muški nisu preživjeli. Slom živaca sam imala dva puta, na inzulinu sam. Sa svekrom, svekrvom i sa dvoje djece sam izašla iz Žepe. Kada su agresori palili džamiju u Žepi, mi smo bili unutra. Bila sam tada štit svojoj djeci. Nakon toga smo se izvukli, pokupili su nas u kamione i otišli smo u Kladanj – kroz suze govori.
Dodaje kako je u Zenici ostala 13 godina u kolektivnom centru i da je taj period živjela od humanitarne pomoći.
- Sprat koji mi je sad urađen je uradio neki donator. Ostalo smo se snalazili kako smo znali. Ja nemam lijepih sjećanja. Do 10-11 godine su mi lijepa sjećanja.
(M. Sultanović)
Video pogledajte OVDJE
