Posjeta Nancy Pelosi Tajvanu neće izazvati treći svjetski rat

Posjeta predsjedavajuće Zastupničkog doma američkog kongresa vjerovatno će označiti uvod u dugu i sve opasniju borbu za budućnost Tajvana.

02 Aug 2022

Pelosi će posjetiti otok usred konflikta u Ukrajini, koji je izazvao mnoga poređenja sa situacijom na Tajvanu. (AFP)

Nakon sedmica intenzivnih špekulacija i zveckanja oružjem, Nancy Pelosi, predsjedavajuća Zastupničkog doma amerikog kongresa navodno će posjetiti samoupravni otok Tajvan.

Prva američka zakonodavka nije uvrstila Tajvan za svoju zvaničnu stanicu u sklopu azijske turneje, koju je započela posjetama Singapuru i Maleziji.

Posljednji izveštaji sugeriraju da će Pelosi posjetiti Tajvan prije odlaska na sjeveroistok Azije, ali trajanje i priroda posjete još su misterija. Niko ne zna hoće li se sastati sa tajvanskim predsjednikom Tsaijem Ing-wenom ili nekim drugim visokim zvaničnikom, kao što su radili ostali visoki američki zvaničnici koji su posjećivali otok.

Posljednji put je predsjedavajući Zastupnikog doma posjetio Tajvan 1997., godine, kada je Newt Gingrich želio iskazati solidarnost i podršku samoupravnoj demokratiji nakon krize u Tajvanskom prolazu iz 1995. i 1996., u kojoj su Washington i Peking pokazivali mišiće. Ovaj put, Pelosi će posjetiti otok usred konflikta u Ukrajini, koji je izazvao mnoga poređenja sa situacijom na Tajvanu.

Mnogi se plaća da će posjeta predsjedavajuće pogoršati krizu. Kina samoupravni otok smatra “odmetničkom pokrajinom” koja bi se na kraju trebala u potpunosti reintegrirati u zemlju. A azijska sila je sve više zabrinuta zbog širenja diplomatske i vojne podrške Washingtona Tajvanu.

Dana 25. jula, kinesko ministarstvo vanjskih poslova upozorilo je da će potencijalna posjeta Pelosi izazvati „ozbiljne posljedice“ za koje bi SAD trebao preuzeti potpunu odgovornost. Nekoliko dana poslije, kineski lider Xi Jinping je u telefonskom razgovoru sa američkim predsjednikom Joeom Bidenom ponozio upozororenje i upozorio Washington da se „ne igra s vatrom“. Jučer, kineski ambasador u Ujedinjenim nacijama Zhang Jun je posjetu Pelosi nazvao „opasnom“ i „provokativnom“, te rekao da će na nju biti odgovoreno „odlučnim i snažnim mjerama očuvanja našeg nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta“.

I američke i kineske oružane svage su preduzele pripremne vojne mjere uoči posjete.

Sada postoji bojazan da će u narednim danima i sedmicama doći do značajne eskalacije rivaliteta između SAD-a i Kine, a neki komentatori upozorili su da bi posjeta Pelosi mogla izazvati i širu vojnu konfrontaciju.

Kako je situacija došla do ovdje i kakve bi mogle biti trenutne i dugoročne posljedice posjete Pelosi otoku?

Zamrznuti konflikt

Tajvanski učenjak Hsiao-ting Lin prikladno je opisao svoju zemlju kao “slučajnu državu”, koja je manje “rezultat namjernog promišljanja i planiranja” glavnih protagonista nego “rezultat mnogih ad hoc, individualističkih čimbenika i odluka povezanih s ratom ili

Tajvanski učenjak Hsiao-ting Lin prikladno je opisao svoju zemlju kao “slučajnu državu”, koja je manje “rezultat namjernog promišljanja i planiranja” glavnih protagonista a više  “rezultat mnogih ad hoc, individualističkih faktora i odluka povezanih s ratom, savezništvima ili čak slučajnosti“.

Nekada dom austronezijskih naroda, a kasnije dijeljen između razlčitih evropskih sila, otok Tajvan je  u 19. stoljeću bio pod okupacijom carskog Japana, nakon Prvog sino-japanskog rata. U iontrastu sa brutalnom okupacijom Koreje i mnogih drugij jugoistočnoh naroda tokom narednih decenija, kolonizacija Tajvana bila je, kako je rekao jedan historičar, „relativno mirna i produktivna“.

Posljedica “uredne” okupacije bila je uspostava moderne države s relativno visokim nivoima ekonomskog i obrazovnog standarda. Na kraju Drugog svjetskog rata japanske snage su se povukle sa Tajvana. No, nije odlazak japanskih snaga, već građanski rat između komunističkih i nacionalističkih snaga u kontinentalnoj Kini učinio Tajvan onim što je danas. Nakon niza velikih poraza od strane maoističkih snaga, Kuomintang (KMT), predvođen Chiang Kai-shekom, povukao se na otok.

Upravo u tom trenutku, SAD je stupio na scenu raspoređivanjem Sedme flote američke mornarice u regiji u odbrani snaga KMT-a. Prisutnost američkih trupa u tom području efektivno je zamrznulo sukob i spriječilo Komunističku partiju Kine da lovi suparnike i okupira Tajvan. U više navrata, Peking i Taipei su se gotovo posvađali, ali intervencija SAD-a, te najdramatičnije raspoređivanje više nosača aviona u Tajvanskom moreuzu sredinom 1990-ih, pokazala se presudnom u održavanju krhkog statusa quo.

Iako je SAD od ranih 1970-ih imao politiku “jedne Kine” sa priznavanjem Pekinga kao jedinog službenog predstavnika i kopna i Tajvana, uzastopne američke vlade održavale su snažne odbrambene i diplomatske veze sa samoupravnim otokom, prema Zakonu o odnosima sa Tajvanom.

Tektonske promjene u ravnoteži moći

U zamjenu za svoju podršku, Washington je očekivao da se Taipei suzdrži od provokativnih akcija, uključujući proglašenje službene nezavisnosti od kontinentalne Kine. Takozvani “Konsenzus iz 1992.”, kojim su i Taipei i Peking priznali da u konačnici postoji jedna Kina, ali da nisu razjasnili pod čijom vlašću, predstavljao je veliki korak prema izgradnji mira.

Neki tajvanski čelnici, poput predsjednika Ma Ying-jeoua, otišli su korak dalje brzim širenjem diplomatskih i ekonomskih veza s Kinom. Povremeno su obje strane čak raspravljale o mogućnosti mirnog uključivanja Tajvana u Kinu na temelju modela “jedna zemlja, dva sistema”, koji je na snazi i u Hong Kongu.

No, tektonski pomaci u domaćim političkim stavovima i regionalnoj ravnoteži moći izazvali su opasnu dinamiku u Tajvanskim prolazim. S jedne strane, Kina je postala samouvjerenija u svojoj vanjskoj politici, posebno nakon uspona Xija Jinpinga, koji je obećao donijeti “veliko pomlađivanje kineske nacije” i slijediti “kineski san” o pretvaranju nacije u globalnu supersilu.

U tu svrhu, Xi je jasno dao do znanja da će upotrijebiti “sva potrebna sredstva” kako bi ponovo uključio Tajvan u Kinu i zaštitio teritorijalne zahtjeve svoje zemlje u regiji. Pod njegovim nadzorom, Kina je brzo razvila konvencionalne i asimetrične vojne sposobnosti, dramatično potkopavajući američki vojni primat u regiji.

U međuvremenu, autohtoni nacionalizam i osjećaji za nezavisnost uzimali su zamah ma Tajvanu. Još sredinom 1990-ih više od polovine stanovnika Tajvana izjašnjavalo se i kao “Kinezi i Tajvanci”. Godine 2020. istraživanje Pew Research Centera pokazalo je da se samo četiri posto smatra Kinezima, a čak dvije trećine stanovništva identificiralo se kao čisti “Tajvanci”. Nadalje, Demokratska progresivna stranka (DPP), koja se zalaže za nezavisnost, iz koje dolazi i predsjednik Tsai, postala je dominantna politička snaga u zemlji, uspjevši pobijediti i na predsjedničkim i na parlamentarnim izborima 2016.

U Kini se produbljuju strahovi da se Tajvan udaljava od kopna uprkos sve većoj skonomskoj i društvenoj međuzavisnosti kojoj smo svjedočili pod Xijem. Zbog toga je posljednjih godina došlo do porasta u naporima Pekinga da zastraši Taipei, uključujući velike vježbe u Tajvanskom moreuzu, otvorene prijetnje vojnom invazijom i povećano raspoređivanje borbenih aviona u tajvanskom zračnom prostoru.

Tajvan sve važniji Zapadu

U međuvremenu, u želji da ponovno potvrdi svoje regionalno vodstvo i u to uvjeri saveznike širom Azije, SAD je produbio diplomatske i vojne veze s Taipeijem, koji postaje sve važniji Zapadu kao vodeći svjetski proizvođač poluprovodnika.

Američki kongres nedavno je odobrio nekoliko paketa masovnog izvoza oružja u Tajvan, dok su visoki američki dužnosnici, uključujući člana vlade i nekoliko zakonodavaca, posjetili otok. Bilateralne vojne vježbe, koje sada uključuju čak i američke specijalne snage, također su se ubrzale u skladu s tim.

Očekivana posjeta Pelosi Taipeiju je najistaknutija posjeta visokog američkog dužnosnika do sada. Nakon intenzivnih razgovora s kineskim kolegama, Biden je izrazio rezervu prema planiranom putovanju. Pa ipak, sam je predsjednik SAD-a u više navrata ustvrdio da Amerika ima obavezu odbrane Tajvanu u slučaju sukoba s Kinom, čak i ako takve garancije nisu izričito spomenute u generički formuliranom Zakonu o odnosima s Tajvanom.

Osjećajući sve veću dvostranačku podršku Tajvanu, Bidenova administracija počela je pružati veću podršku posjeti Pelosi, a glasnogovornik Vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby upozorio je Kinu da “pretvara potencijalni posjet koji je u skladu s dugogodišnjom američkom politikom u neku vrstu krize i koristiti ga kao izgovor za povećanje agresivne vojne aktivnosti u ili oko Tajvanskog moreuza”.

Kina je u ponedjeljak rasporedila nekoliko borbenih aviona u zračni prostor Tajvana usred pojačanih vojnih vježbi azijske sile u tom području. Ali kao što je jedan kineski akademik priznao, bilo kakav vojni odgovor “neće izmaći kontroli”, čak i ako bi to “bita vrlo snažna reakcija”.

Izbjegavanje velikog sukoba

Uz 20. Nacionalni kongres Komunističke partije Kine (KPK) – koji će označiti dramatičnu rekonstrukciju lokalnog vodstva – za samo nekoliko mjeseci i suočavanje Kine s ozbiljnim ekonomskim usporavanjem, Xi će vjerojatno izbjeći veliki vojni sukob. Najvjerojatnije će izraziti svoje nezadovoljstvo, između ostalog, pojačanim vojnim raspoređivanjem preko Tajvanskog moreuza, izvođenjem velikih ratnih vježbi u tom području i, u najekstremnijem slučaju, kao sredinom 1990-ih, ispaljivanjem projektila blizu tajvanskih obale sljedećih dana i sedmica.

Problem je, međutim, u tome što bi čak i kalibrirani vojni manevri mogli riskirati velike incidente i izazvati nenamjernu eskalaciju između protagonista. Čak i ako posjeta Pelosi ne izazove veliki vojni sukob u nadolazećim danima, dvije supersile i dalje se suočavaju s oštrim izborima usred brze promjene nacionalističkih osjećaja i ravnoteže snaga preko Tajvanskog moreuza.

Geopolitička zavrzlama oko posjete predsjedavajuće Zastupničkog doma američkog kongresa vjerovatno će označiti uvod u dugu i sve opasniju borbu za budućnost Tajvana.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.IZVOR: AL JAZEERA


Komentariši