Može li Evropa podnijeti ruske energetske prijetnje

Brutalna ruska invazija na Ukrajinu i posljedični geoekonomski rat između Kremlja i Zapada poremetio je globalna plinska tržišta na nivou bez presedana u historiji.

02 Aug 2022

Iz Evropske unije najavili su da će članice bloka smanjiti upotrebu plina za 15 posto ove zime (EPA)

Od Drugog svjetskog rata nije prijetnja globalnoj energetskoj sigurnosti bila tako ozbiljna kao danas.

Brutalna ruska invazija na Ukrajinu i posljedični geoekonomski rat između Kremlja i Zapada poremetio je globalna plinska tržišta na nivou bez presedana u historiji.

Kremlj koristi svoju moć nad energetskim tržištima kao prednost, a Evropa nastoji da se odvikne od ruskog prirodnog plina i izbjegne veliku nestašicu ove zime, što izaziva porast cijena i preusmjeravanje tokova širom svijeta.

Svi su pogođeni, čak i oni koji su mislili da su se pripremili za svaku situaciju.

Naprimjer Pakistan, koji je osigurao nekoliko dugoročnih ugovora o uvozu prirodnog plina kako bi povećao svoju energetsku sigurnost tokom proteklih godina, suočen je sa situacijom u kojoj partneri prekidaju te ugovore kako bi poslali plin novim klijentima koji su ponudili veću cijenu. Blagajne razvijenih i zemalja u razvoju se prazne.

Kremlj u međuvremenu koristi globalnu energetsku krizu koju je kreirao da održi svoju ekonomiju pred ozbiljnim međunarodnim sankcijama. Štaviše, koristi evropsku ovisnost o ruskom prirodnom plinu kao oružje da pokuša i slomi protivljenje Zapada svojim ambicijama u Ukrajini.

Moskva je nedavno pokušala dodatno pojačati stisak na Evropu, izjavivši kako planira smanjiti plinski protok kroz cjevovod Sjeverni tok 1 do Njemačke na svega 20 posto kapaciteta.

U odgovoru, ministri energetike Evropske unije brzo su najavili sporazum prema kojem će članice bloka smanjiti upotrebu plina za 15 posto ove zime.

To je bio pokušaj Evrope da pokaže kako neće popustiti pred ruskim pritiskom i napustiti Ukrajinu kako bi napunila svoje rezerve plina.

Takvo smanjenje potražnje izazvano sukobom, međutim, znači da je već vjerovatna recesija sada gotovo zagarantovana.

Nakon Gazpromovih nedavnih smanjenja, analitičari već predviđaju da EU neće biti u stanju dostići vlastiti cilj da napuni rezervoare plina na 80 posto kapaciteta do zime.

Sada kada je Evropa jasno dala do znanja da je konačno, i možda sa zakašnjenjem, spremna poduzeti korake kako bi smanjila svoju potrebu za ruskim plinom po svaku cijenu, Kremlj će uraditi sve što može da nanese maksimalni bol Evropi kratkoročno, dok ovisnost ostaje.

Herkulovski zadatak

Nedavna njemačka anketa otkrila je da u ovom trenutku 58 posto populacije podržava sankcije protiv Rusije uprkos potencijalnim negativnim utjecajima na Njemačku.

Ruski predsjednik Vladimir Putin radi na tome da snizi taj broj – do te tačke da postane neodrživo za njemačke lidere da lobiraju za politike da se podrži Ukrajina i pomogne da Zapad pobijedi u svojoj konfrontaciji s Rusijom. Slabljenje podrške javnosti režimu sankcija usred ekonomskih poteškoća jednako je značajan rizik za druge evropske vlade.

Evropski lideri sada se suočavaju sa herkulovskim zadatkom da istovremeno pomognu svojim industrijama da prežive na smanjenim zalihama energije, podržavajući ratne napore u Ukrajini i zadržavši podršku za režim sankcija usred krize troškova života koju je većinom proizvela Rusija i kojoj se ne nazire kraj.

Energija je možda najvažniji front u aktuelnoj geoekonomskoj bici između Rusije i Zapada, i stoga Evropa treba ojačati svoju poziciju na tom polju prvo.

Nakon što se bavila potražnjom u ovoj jednačini, sada se treba pozabaviti ponudom kako bi bila u stanju da zaštiti svoju ekonomiju koliko god je to moguće, i razdvoji podršku javnosti za Kijev i režim sankcija Rusiji.

Postoji nekoliko očitih koraka koje evropske vlade mogu poduzeti – ali su oklijevale zbog straha od nepovoljne reakcije domaće javnosti – da brzo riješe pitanje ponude.

Nizozemska, naprimjer, može ubrizgati milijarde kubnih metara dodatnog prirodnog plina širom Evrope ukoliko poveća proizvodnju na plinskom polju Groningen.

Začuđujuće, međutim, i dalje planira cijelu operaciju obustaviti iduće godine zbog rizika od manjih zemljotresa u okolnim predjelima i pritiska ekoloških aktivista.

I Njemačka može povećati svoj budući kapacitet produžavanjem životnog vijeka svojih nuklearnih elektrana koje trebaju biti isključene do kraja godine. Vladajuća koalicija je kazala da sada razmatra ovu opciju, ali Zeleni – uključujući ministricu vanjskih poslova Annalenu Baerbock – se i dalje protive ovom potezu.

Stav ove stranke po ovom pitanju, dokle je razumljiv – njemačka stranka Zelenih velikim dijelom je nastala iz antinuklearnog pokreta iz perioda Hladnog rata.

Ipak, blokiranjem relativno direktnog i niskorizičnog rješenja za veliki problem s kojim se nacija suočava, ova stranka rizikuje da padne na testu bivanja odgovornim partnerom u vrijeme rata, manje od godinu dana nakon najboljeg rezultata na izborima ikad.

Osim povećanja svog proizvodnog kapaciteta na svaki mogući način, evropske nacije bi naravno trebale raditi i na formiranju novih partnerstava sa proizvođačima izvan regije.

Globalna plinska kriza i njen utjecaj nipošto nisu ograničeni na Evropu. Stoga je nužno da Evropa radi na okupljanju međunarodne zajednice kako bi koordinirala globalnu ponudu.

Vrijeme curi za Evropu

Kada se svijet posljednji put suočio sa ovako velikom energetskom krizom, Saveznici su imali značajnu kontrolu nad svjetskim zalihama nafte.

Britanski Petroleum i njegovi prethodnici, kao i prethodnici modernih američkih energetskih divova, kontrolisali su većinu bliskoistočne nafte na početku Drugog svjetskog rata.

Velika Britanija je uspostavila ratni odjel Petroleuma i posebni odbor koji je objedinio sve savezničke energetske firme uključujući i američke čak i prije nego što je Pearl Harbor doveo SAD u direktni sukob, da koordiniraju zalihe za rat.

Danas je vlasništvo globalnih zaliha energije daleko raznovrsnije. I dok je SAD obećao da će iskoristiti svoju ulogu izvoznika ukapljenog prirodnog plina (LPG) da podrži Evropu, požar ovog juna u vodećoj fabrici za ukapljivanje u Freeportu, u Teksasu doveo je do pada izvoznog kapaciteta za 17 posto.

Zbog toga će, da bi se pozabavili globalnom nestašicom plina, ključni javni i privatni sudionici iz cijelog svijeta morati okupiti kako bi razvili strategiju za ovu zimu.

Prilike su propuštene. Nikakvi značajni sporazumi o proizvodnji plina nisu postignuti na nedavno održanom samitu G7 u junu. Samit G20 u novembru ove godine vjerovatno neće donijeti nikakav značajan progres budući da je Rusija i dalje članica.

Evropski lideri morat će pronaći druge forume da ostvare ove planove. Predstojeća konferencija Gastech u Milanu početkom septembra mogla bi biti jedan forum, jer će okupiti mnoge direktore iz ove industrije i ministre energetike iz cijelog svijeta.

Samit Generalne skupštine UN-a počinje uskoro u New Yorku i mogao bi biti još jedna prilika za energetsku diplomatiju, ako pripreme počnu sada.

No, vrijeme curi za Evropu i svijet da se izoluju od Putinovog korištenja zaliha plina kao oružja. Najbolje vrijeme za početak je prošlo, ali sljedeće najbolje vrijeme je sada.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.IZVOR: AL JAZEERA

Komentariši