DIREKTOR IFIMES-A ZIJAD BEĆIROVIĆ: IZJAVE DA ĆE HRVATSKA RASKINUTI DEJTONSKI SPORAZUM POKAZUJU DA MAŠTA MOŽE SVAŠTA

Direktora Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane Zijad Bećirović  u intervjuu za Klix  komentarisao temu koja se nameće posljednjih dana u vezi sa “preispitivanjem” Dejtonskog mirovnog sporazuma nakon izbora u BiH.  Bivši pravni zastupnik generala Ante Gotovine, advokat Luka Mišetić, izjavio je da Srbija i Hrvatska imaju pravo raskinuti Dejtonski mirovni sporazum.

Koliko su takve tvrdnje utemeljene i koliko je zapravo opasno u trenutnoj geopolitičkoj situaciji davati ovakve poruke?

Vi možete davati različite izjave, ali pri tome je važno ko daje takve izjave i kakav je njihov sadržaj. One ne dolaze od zvaničnih predstavnika države Hrvatske. Nesporno je, da je Dejtonski mirovni sporazum nametnuti sporazum voljom velikih sila, prvenstveno SAD. Hrvatska je supotpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Ulogu supotpisnice je osigurala, jer je učestvovala u agresiji na Bosnu i Hercegovinu i udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP) što je kasnije potvrđeno sa pet pravosnažnih presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu i jednom pravosnažnom presudom o udruženom zločinačkom poduhvatu. Zar mislite da po međunarodnom pravu sa jednom takvom hipotekom možete biti pouzdan i kredibilan partner u međunarodnim odnosima i uvažavan u međunarodnom pravnom poretku, a kamo li i da nudite ključna rješenja za najvažnija državna pitanja za BiH. Drugim riječima takve izjave se svode na ‘mašta može svašta’. EU temelji vladavini prava i trebala bi se uzeti u obzir navedena hrvatska hipoteka kada je u pitanju Bosna i Hercegovina.

Je li uopće moguće jednostrano povlačenje iz međunarodnih sporazuma kao što je Dejtonski i da li se je praktično provedivo te šta bi to značilo po uređenje BiH?

Naravno da je moguće, Dejtonski sporazum nije članstvo/pripadnost Rimokatoličkoj crkvi (RKC) da iz njega se ne možete povući. Imate slučaj povlačenja iz Klimatskog sporazuma, Nuklearnog sporazuma i drugih međunarodnih sporazuma. Ima li ste slučaj povlačenja Kine iz Vijeća za implementaciju mira (PIC) u BiH, nedavno se i Rusija povukla iz PIC-a. Svi takvi potezi dovode u pitanje pouzdanost i kredibilnost partnera u međunarodnim odnosima. Takvi potezi trenutno ne bi značili ništa za uređenje Bosne i Hercegovine, ali bi se time poslala višeznačna politička poruka. Republika Hrvatska trajno i teško krši vladavinu međunarodnog prava uspostavljenog Vašingtonskim i Dejtonskim mirovnim sporazumima što je i pravna stečevina EU. Prihvaćanje, poštivanje i ispunjenje obaveza iz navedenih sporazuma je bio i dio uvjeta za pristupanje Republike Hrvatske punopravnom članstvu u EU. Jednostrano povlačenje iz Dejtonskog mirovnog sporazuma nosi sa sobom velike međunarodne rizike, što Hrvatska u ovom trenutku sebi ne može priuštiti.

Koju ulogu imaju Hrvatska i Srbija prema Dejtonskom sporazumu?

Dok SAD rade sve da ojačaju sporazume koje su zajedno sa EU realizirale krajem devedesetih godina prošlog vijeka, a odnose se općenito na Balkan, kamo pripada i Republika Hrvatska, mi se zavaravamo pričama šta bi bilo kada bi bilo. Upravo su Hrvatska i Srbija države koje moraju implementirati sve međunarodne sporazume i ugovore, a posebno Dejtonski mirovni sporazum.

Dejtonski mirovni sporazum po svojoj pravnoj konstituciju se može mijenjati samo uz suglasnost i podršku najjačih sila i garanata, što Republika Hrvatska i Republika Srbija zasigurno nisu. Mislim da bi fokus na Dejtonski mirovni sporazum upravo trebao biti onakav kakav zagovaraju SAD i Evropski parlament – podržati Bosnu i Hercegovinu tako što treba sankcionirati i države koje podrivaju Dejtonski mirovni sporazum. Republika Hrvatska se trenutno ‘izborila’ i nalazi se na prvom mjestu u podrivanju BiH i Dejtonskog mirovnog sporazuma. Hrvatska ima čak više pravosnažnih presuda ICTY o sudjelovanju u agresiji na BiH nego Srbija. Hrvatska je presuđena u pet presuda, a Srbija u tri presude, ali samo zbog toga što je hrvatska politika u svakom novom postupku pred ICTY pokušavala da sruši postojeću sudsku praksu i na kraju joj se to ‘obilo o glavu’ za nju poraznim ishodom na ICTY u Haagu.

Da li se radi o dobro planiranom plasiranju izjave s ciljem izazivanja određenih nelagodnosti i stvaranja pritiska u jeku nestabilne situacije, kako zbog pitanja izbornog zakona, tako i zbog geopolitičkih prilika?

Američke sankcije predsjedniku Federacije BiH Marinku Čavari (HDZBiH) zbog podrivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i blokiranja djelovanja institucija Federacije BiH i nova opomena visokog predstavnika (OHR) Christiana Schmidta su dovoljne naznake da hrvatska strana razmisli o svojim budućim potezima.

Postoje naznake, da bi se u institucijama EU vrlo brzo, nakon Općih izbora u BiH, mogle pokrenuti inicijative za sankcioniranje Republike Hrvatske zbog blokada i opstrukcija Dejtonskog i Vašingtonskog sporazuma. Svjedoci smo da SAD razmatra primjenu zakona, kojim bi se sankcionirali svi oni koji podrivaju Dejtonski mirovni sporazum odnosno SAD žele da pomognu i ojačaju međunarodno pravo i Dejtonski mirovni sporazum. Ne govori se slučajno o BiH i navodnom ukrajinskom scenariju, a to je snažna pomoć i podrška državnosti Bosne i Hercegovine i jačanju njenih institucija. Upravo se Hrvatskoj zbog svega navedenog žuri u svojim nakanama prema BiH, koje su do sada bile neuspješne.

(Klix)

Komentariši