Ko na Balkanu krade antifašističku pobjedu?

Fašisti se predstavljaju kao antifašisti; pod antifašizmom se promoviraju retrogradne ideje; antifašizam se kao nadnacionalna, internacionalna borba protiv zla uskraćuje jednoj i pripisuje drugoj grupi ili narodu…

Grupa javnih radnika na tribini ‘Antifašizam danas – ko nam krade pobjedu’ u beogradskom Kulturnom centru Grad [Koraci]

Armin Aljović 10 May 2022

Antifašizam kao borba za svaku vrstu slobode ugrožen je i oslabljen u zemljama nastalim raspadom Jugoslavije; fašisti se predstavljaju kao antifašisti; pod antifašizmom se promoviraju retrogradne ideje; antifašizam se kao nadnacionalna, internacionalna borba protiv zla uskraćuje jednoj i pripisuje drugoj grupi ili narodu, poručila je grupa javnih radnika  na tribini u beogradskom Kulturnom centru Grad, u organizaciji društva Koraci, uz upozorenje da ove pojave ne bi trebalo prihvatiti olako, jer društva bez  antifašističkih vrijednosti ne mogu imati svjetlu budućnost.

Dan pobjede i stradanje Ukrajine

Dan pobjede nad fašizmom u Drugom svjetskom ratu slavi se kao kapitulacija nacističke Njemačke. U Berlinu je 9. maja 1945. godine sovjetski maršal Georgij Žukov ispred savezničkih snaga ratifikovao sporazum o njemačkoj kapitulaciji, koji je dan ranije u ime Trećeg rajha potpisao njemački feldmaršal Wilhelm Keitel.

Ove godine Dan pobjede nad fašizmom dočekan je u bitno drugačijim okolnostima i atmosferi nego svih prethodnih godina. Kao su to primijetili i u društvu Koraci, godišnjica pobjede nad fašizmom ove je godine obilježena u sjenci rata u Ukrajini i novih globalnih podjela, opterećena posljedicama pandemije korona virusa i narastajućom ekonomskom krizom ali i neprekinutim trendom rasta desnog ekstremizma u svijetu, falsifikovanjem historije, „retrogradnim društvenim procesima u kojima propaganda, laž i šarlatanstvo zamjenjuju odgovorno političko vodstvo, nauku i istinu“.

Jake profašističke snage na Z. Balkanu

Fašističke ideje i desničari jačaju na Zapadnom Balkanu, premda se regija još nije oporavila ni od ratova iz devedesetih godina prošlog stoljeća.

Varja Đukić, filmska i pozorišna glumica kaže da, naprimjer, u Crnoj Gori postoji otpor nacionalizmu, ali postoje i oni koji odbacuju antifašističku borbu, navodeći primjer Podgorice i Nikšića, dva grada jedne zemlje sa različitim pogledima na prošlost.

Dino Musfatić, redatelj i direktor Narodnog pozorišta Sarajevo, kaže da je u Sarajevu na 9. maj organizirana šetanja žrtava genocida u Srebrenici koje su podržale Ukrajince i njihovu borbu protiv agresija Rusije Vladimira Putina. „Ali, u Banjoj Luci je bio proputinovski defile, na kojom je prisustvovao i ruski ambasador u BiH […] Stigla je vijest da će se Bleiburg ponovo slaviti u Stocu …“, rekao je Mustafić.

Lidija Dimkovska, makedonska književnica i teoretičarka književnosti kaže da je u Sjevernoj Makedoniji nedavno otvoren bugarski klub Ivan Mihajlov, po poznatom bugarskom fašisti.

Zlo je krenulo od 80-ih godina

Zemlje regije još od kraja 80-ih godina žive u nekoj vrsti opsesije nacionalizmom, koja ne može da postane naša prošlost, kaže Aleksandra Bosnić Đurić, kulturologinja i aktivistkinja iz Novog Sada.

„Te ideološke matrice se nikada nisu dekonstruisale …“, rekla je Bosnić Đurić.

Nesporazumi sa 9. majem u Srbiji, kako najvećoj zemlji u regiji, su počeli kada je intelektualna elita; veliki broj pisaca, istoričara, akademika, profesora univerziteta počeo da priprema ideološke ratove u Jugoslaviji i počeo da dovodi u putanje zvanični narativ o Narodnooslobodilačkoj borbi, da promovišu četnike…, kaže Dubravka Stojanović, profesorica Filozofskog fakulteta u Beogradu, također navodeći 80-te godine kao početak revitalizacije fašizma u regiji.

„Ali, u Srbiji zaboravljanje 9. maja počinje [i] nakon 2000. godine, dolaskom opozicije na vlast – četnici su predstavljati kao heroji, a žrtve partizana kao jedine žrtve… Donijeti su zakoni koji su rehabilitovali Dražu Mihajlovića [četničkog generala i nacističkog saveznika]. Zamijenjeno je na stotine ulica i naziva škola koji su podsjećali na prave pobjednike iz Drugog svjetskog rata“, rekla je Stojanović.

Prema Stojanović, udžbenike istorije [u Srbiji] je [2002. godine] napisala „marginalna pročetnička grupa istoričara“, koji su potpuno promijenili odnos četnika i partizana, „pa su kolaboraciju i ratne zločine skinuli sa četnika, i pripisali ih partizanima“, rekla je Stojanović, upozoravajući na opasan ambijent u kojem se školuju i u kojem odrastaju nove generacije mladih ljudi.

“To su društva koja ne nude budućnost”, rekla je Stojanović.

Opasne namjere revizionista

„Revizonizam nastoji reći da fašizam nije postojao, a to je vrlo opasno“, kaže Dimkovska, podsjećajući da djeca u Sloveniji u udžbenicima za devet razred o fašizmu i antifašizmu uče tek na sramno malih pet strana, dok Bugarska od Sjeverna Makedonije traži da iz školskih udžbenika izbriše bugarsku fašističku prošlost.

Prema Mustafiću, partizanske ofanzive su bile ofanzive zajedništva, „bio je to svenarodni otpor [fašizmu]“, pa se i antifašizam u punoj snazi može vratiti samo zajedničkim snagama antifašista iz svih postjugoslovenskih zemalja.

Ozdravljene treba i može krenuti samo iz Bosne i Hercegovine, rekao je Mustafić, aludirajući na višeetnički sastav zemlje i jak prijeratni osjećaj zajedništva među njenim građanima različitih nacionalnosti.IZVOR: AL JAZEERA

Komentariši