KEČO-ISAKOVIĆ: IZ BEOGRADA JE STIGAO VEĆI NAPAD NA BOSANSKI JEZIK NEGO NA MEĐUNARODNO PRIZNANJE

Amina Beso 02/04/2022

Alija Isaković ima velike zasluge za nasionalno i kulturno buđenje Bošnjaka, ali i Bosanski jezik.

U ovoj godini se obilježava 90 godina od rođenja Alije Isakovića, 25 godina od njegove smrti i 50 godina od prvog djela koje je objavio a to je „Biserje“

U emisji „Stil života u Islamu“ u programu Hayat TV-a govorila je supruga rahmetli Alije Isakovića, Emina Kečo- Isaković.

  • Alija Isaković je sam vodio borbu za opstanak našeg jezika i naše književnosti, svega što je kulturni identitet, dakle nešto što je danas svojevrsno oružje. Nije samo tenk oružje. Oružje je kada imaš knjigu i možeš dokazati. U svakom slučaju je to neka vrsta borbe – kaže profesorica Kečo-Isaković.

Alija je bio dijete siroče. Roditelji su mu poginuli u ratu. Školovao se u Zagrebu i u Beogradu, kao  jedno pravo Jugoslovensko dijete. Identitet nije ponio od kuće, odrastao je po domovima.

  • Odjednom kad je sve dobio, kaže on meni, kao da mi je neko šapnuo ti se moraš vratiti u Sarajevo i tamo moraš otpočeti ono što nije urađeno – kaže profesorica Kečo Isaković. Dodaje da je imala običaj da svog supruga pita, jer je on u to vrijeme u Novom Sadu objavio svoj prvi roman, šta ga je  povuklo da se vrati u Sarajevo jer nije imao porodicu u Sarajevu.
  • Vratio je tada ključ od stana, od kuće koju je tada dobio na Kalemegdanu. Kad sam ga pitala šta se desilo rekao mi je sljedeće: Tada sam pročitao Jugoslovenski prikaz naroda i u tom prikazu nema nijednog muslimanskog pisca, a već je pisao i Skender Kulenović i Meša Selimović i Nedžad Ibrišimović, nijedan nije u tom prikazu. Alija je rekao da je tada odlučio da će se vratiti i napisati šta je taj narod, tada Muslimani, šta je uradio na ovim prostorima i tako je nastalo „Biserje“.

Profesorica Kečo-Isaković kaže da je bosansko kulturno naslijeđe bilo skriveno i od samih Muslimana.

  • Ja sam bila odličan student, nosilac zlatne značke a nikad nisam čula za Musu Ćazima Ćatića,  jer nas u školi to niko nije učio. Zato je „Biserje“ neka vrsta „međaša“ naše kulture. U toj knjizi je Alija sakupio sve što je bilo dostupno i pokazao da mi narod jesmo,  da aimamo svoju književnost, da pišemo na svom jeziku, jer naš je jezik bio i ranije, ali su ga ukidali. Mi samo to nismo znali,  jer nam to nije dato da znamo.“-prisjeća se Kečo-Isaković.

Profesorica Kečo-Isaković sjeća se da je nakon toga došao istraživažki rad njenog supruga.

Vršilo se sakupljanje građe za karakterističnu leksiku bosankog jezika koju je Isaković završio neposredno prije agresije, ne znajući da će biti agresije.

PROF. SPAHIĆ: MIR JE MOGUĆ SAMO KROZ SLOBODU, BOSANCI I HERCEGOVCI SU JE SKUPO PLATILI

  • Tada su svi materijali bili u štampariji u  „Oslobođenju“  koje je gorilo. Trebalo je da naša Armija, ili  neko bilo ko ode po taj rječnik,  ko dobrovoljno želi, , jer je moguće da izgubi život. I onda su momci išli iz te vatre uzimali dio po dio. Iz štamparije su javljali recimo na svakih 50 strana, da je 50 strana gotovo.  Kada se priznala država BIH, na Radio  Beogradu čitalo se da je država BIH  priznata, a nakon toga je slijedio komentar u studiu Radio Beograda.  Veći napad bio je na Aliju Isakovića i na jezik nego što je bila stvar priznanja. Alija se samo nasmijao i kazao, sad znam da bi bio upravu i nastavljam dalje.“-otkrila nam je supruga Alije Isakovića.

(Amina Bešo)

Komentariši