ANDREJ NIKOLAIDIS : “AKO BI SE NEŠTO DESILO U CRNOJ GORI, SVAKAKO BI SE PUCALO U BOSNI I OBRATNO”

Crnogorski pisac Andrej Nikolaidis za In dex.hr  je govorio jo stanju u regiji nakon početka ruske agresije na Ukrajinu i situaciji u Crnoj Gori, u kojoj nakon raspada prosrpske koalicije mjesecima uzaludno pokušavaju stvoriti novu vladu. 

Otkako je Rusija napala Ukrajinu zavladala je epidemija geopolitičkih analiza, u kojima se često nagađa o prelijevanju konflikta u druge države, pa i Crnu Goru. Misliš li da je to moguće?

Mislim da je malo vjerojatno, ali ne i nemoguće. I to ne zato što je Crna Gora u NATO-u, pa NATO radi svoj posao, nego prosto zato što u Crnoj Gori u ovom trenutku postoji izvjesna ravnoteža nemoći i nisam siguran da bi se političke, crkvene i paramilitarne strukture, a ima i takvih i okupljene su uglavnom oko Crkve Srbije, usudile u ovom momentu ući u takvo nešto jer ne postoje garancije da bi završilo uspješno po njih, a za te se stvari ide na dugogodišnju robiju.

Mislim da je to osnovni razlog zašto se to vjerojatno neće desiti. S druge strane, znamo kako počinju konflikti: dovoljan je jedan incident i stvari poslije izmaknu kontroli. Kontrolu imaš potpunu ili je nemaš uopšte. Za konflikt nije potrebno da imaš građanstvo voljno za konflikt, ono je tu tek topovsko meso.

Bitno je da imaš sredstva i ljude koji će izazvati incident, a to postoji u Crnoj Gori. Mislim da se oni jednostavno boje jer nisu sigurni da bi u tome uspjeli. I drugo, sasvim dobro im ide politički. Ciljevi koje bi ostvarili izazivanjem konflikta mogu biti ostvareni politički. Zašto bi ulazili u nešto tako opasno?

“AJMO SE UOZBILJITI”

Spomenuo si crkvu. Patrijarh Porfirije slao je pomoć Ukrajini, čak je i mitropolit Joanikije rekao da je danas najteže Ukrajinskoj pravoslavnoj crkvi. Misliš li da prave zaokret u odnosu na dosadašnju politiku?

Ajmo se uozbiljiti: ja stvarno ne mogu da analiziram kozmetičke, marketinške trikove Porfirija i Joanikija. To je hiper proruska politička struktura koja radi svoj posao. Način na koji je Porfirije peglao svoj imidž i kako je to uspio u Hrvatskoj je u najmanju ruku komičan i upućuje na ozbiljnu insuficijenciju poznavanja političkih prilika, a u nekim slučajevima i inteligencije onih kod kojih je to uspjelo.

Super, ako netko misli da Crkva Srbije – koja nastupa pod imenom Srpska pravoslavna crkva, a ja inzistiram na ovom terminu jer ga koristi Vaseljenska patrijaršija, a složit ćemo se da oni znaju kako se koja crkva zove – više nije proruska i nije sredstvo imperijalne politike u regionu zato što je Porfirije slušao Azru i poslao neke paketiće u Ukrajinu, let it be. Ok.

Misliš li da Crna Gora ima ozbiljnu ulogu u ruskim imperijalnim planovima na ovom prostoru?

Ne, ne, ne. Crna Gora im može biti zanimljiva, baš kao i Bosna, kao mjesto gdje mogu pritisnuti taster, a imaju puno tastera, i izazvati incident. Recimo, zato da bi se na neki način relaksirala situacija u Ukrajini, usložnio konflikt, pa bi oni pokušali pregovarati u dva, a ne u jednom regionu, u dva, a ne u jednom konfliktu.

Oni su 2016. pokušali državni udar u Crnoj Gori, to su jasno dokumentovale ozbiljne strane službe, između ostalih i britanska. Saopšteno je i od strane visokih američkih zvaničnika. I oko toga nema spora. Međutim, poslije se desilo nešto izuzetno zanimljivo: postojala je sinergija interesa. Sad kada gledate način na koji zapad tretira Putina – šta bi mi sad trebali da zaboravimo koliko su se lizali s njim?

Putina su napravili oni ustupcima koje su mu davali, a davali su zato što su zarađivali na trgovini energijom i ostalim stvarima. Pogledajte gomile bivših, isluženih, olinjalih lidera Evropske unije koji su otišli da rade kao posluga kod Putina. Ti ljudi su tako mizerni da je čak i Vučić uspio da kupi Tony Blaira da radi za njega. Ako je Vučić mogao da plati Blaira, kakav je problem Putinu da plati Schrödera ili neke mnogo veće figure?

S takvom takozvanom elitom ne trebaju vam neprijatelji. I sad treba zaboraviti koliko ih je Putin financirao, a znamo da je financirao evropsku desnicu i koliko je financirao bivše lidere evropske ljevice, navodne socijaldemokrate, liberale, ekologe i tako dalje. Sad odjednom niko nema veze s Putinom i treba prekinuti sve veze jer je Putin postao nervozan u Ukrajini, a prošli put kad je bio nervozan u Ukrajini i kad je otkinuo komad Ukrajine, bio je ok.

Ta nekonzistentnost politike stvarno je zastrašujuća. U Crnoj Gori je postojala sinergija interesa da bude uklonjen Đukanović. Zajedno su na tome radili Rusija – koja je to pokušala silom 2016., a uspjela na izborima, pri čemu je u toj smjeni vlasti 2020. bila čak sekundarna – zatim američka ambasada, britanska ambasada, Aleksandar Vučić, Srpska pravoslavna crkva, NGO sektor i takozvani nezavisni mediji. Jer kad maknemo Đukanovića, Crna Gora će biti ozbiljna demokratija, što ona, naravno, nije postala i neće postati u ovom vijeku. I šta su napravili?

S takvom mobilizacijom uspjeli su da dobiju Đukanovića za samo jedan mandat. Vidite koliko je taj čovjek bio jak u Crnoj Gori. Pri čemu, on bi pobijedio da je smio da pobijedi, on je na izbore izašao s jasnom informacijom da mora da izgubi. Nemam nikakve dokaze za to, ali na osnovu indicija i podataka iz partija i podataka iz same izborne noći, ja mislim da je pustio da urade to što su naumili da urade.

I TU SU SE ZAJEBALI

E, kad su to uradili, onda su shvatili da su se zajebali jer je utjecaj Rusije na buduću vladu bio mnogo jači nego što su njihovi informanti, a mislim na zapadne ambasade, NGO sektor i mediji njima tvrdili. Problem zapadnih ambasada je što su njihovi informanti Putinovi aseti.

Kad su shvatili da su se zajebali s tom vladom, onda je gospodin Gabriel Escobar, američki izaslanik za Balkan, a zapravo američki kolonijalni upravitelj za ovaj dio Evrope, napravio plan da se makne ta vlada i smijeni novom, ali bez izbora. I onda je napravljena ova arhitektura s manjinskom vladom koju treba da napravi Abazović, a podrži Đukanović. Međutim, i tu su se zajebali jer nisu uzeli u obzir da će početi ovo u Ukrajini.

Kad je počelo, onda su shvatili da će polovinu ministara držati SNP koja nije proputinovska, nego staljinistička partija. Onda je nastao problem. I sad se nalazimo u situaciji u kojoj neko od tih eksperata stranih treba da smisli kako da sastavi crnogorsku vladu koja će biti proevropska, pronatovska i koja neće biti pod kontrolom Putina.

To je s jedne strane zanimljivo, a s druge strane otužno gledati jer govori o tome da smo ozbiljna kolonija s notornim nedostatkom bilo kakve demokratije i da u zatiranju crnogorske demokratije ozbiljno sudjeluju Sjedinjene Američke Države i Evropska unija.

I Rusija s druge strane.

Oni su najmanje bitni jer sve što se ovdje desilo, desilo se zato što su SAD i EU dozvolili. Oni imaju sve poluge moći u svojim rukama, oni kontrolišu financijske tokove. Je li vama normalno da na čelo tajne službe jedne NATO države dođe čovjek koji je ekstremno proruski nastrojen i koji je bio advokat narkoklana? I to je ok?

NATO nema nikakav problem s tim. Predstava o tome da se ovdje nešto loše dešava zato što na Zapadu nisu informisani meni liči na onu anegdotu o grupi zatvorenika na Golom otoku koji isprebijani sjede i onda jedan kaže: “A ljudi moji, zna li drug Tito šta nama ovdje rade?”

Nedavno si u jednom intervjuu rekao: “Treba pomesti Putinove ljude kakvi su Dodik i ostala bratija, koja je pod punom kontrolom. To treba pomesti i uspostaviti novu političku realnost na Balkanu…” Kad kažeš pomesti, činjenica je da neki ljudi glasaju za proruske, četničke, velikosrpske, velikohrvatske, kakve god hoćeš partije…

I onda ti kažeš da je to pitanje demokratije. Ja se slažem, ja se zalažem da se oni uopšte ne petljaju, ali budući da se petljaju, hajde da se onda ne petljaju kao slonovi u staklarskoj radnji. Ja kažem – ako hoćete da budete kolonijalni upravitelji ovog prostora, evo šta su problemi, ti ljudi su problem.

Za njih, naravno, neki ljudi glasaju, ne neki, glasa većina, ali otkad je kolonijalnoj upravi relevantan podatak šta o svemu misli većina domicilnog stanovništva? Ovdje kod nas se formalno konsultuje volja građana na izborima, ali se pravi izborna arhitektura u zapadnim vladama i ambasadama.

To je potpuno očito. Zašto mi sad ne idemo na izbore? Ali ne, ista Evropska unija i SAD insistiraju na tome da se demokratski problem u Crnoj Gori ne riješi na demokratski način, dakle, izborima, nego tajnim dogovorima Đukanovića i Abazovića koji će, oni računaju, raditi kako su im oni rekli. I to je strašno iritantno. Ja ne mogu dovoljno da naglasim: ovaj region neće biti miran dok god je djelatan velikosrpski nacionalizam i projekat Velike Srbije. Tačka.

GEOPOLITIČKO POMJERANJE BEOGRADA

Svako malo geopolitičko pomjeranje Beograd će koristiti kao novu priliku da ponovo pokuša da ostvari ono što nije ostvario devedesetih. Od Garašanina i Načertanija, preko Moljevića i Homogene Srbije te četničkog pokreta pa do četnika devedesetih i ovih bivših četnika kao što je Vučić, to je jedan projekat.

Šta destabilizuje stalno Balkan? Činjenica da je Srbija wannabe balkanska imperija. Ona želi biti balkanska imperija, ali već vijek i po nema snagu da to postane i onda nas zlostavlja vijek i po svojim mizernim pokušajima da napravi imperiju umjesto da se posveti tome da gradi demokratsku i prosperitetnu zemlju. Ja tvrdim da velikosrpski nacionalizam mora biti stavljen van zakona, to mora biti ideologija koja će biti zabranjena zato što je počinila genocid u Srebrnici. Tačka.

Kako ti se sada, od početka ruskog napada na Ukrajinu, čini ponašanje Srbije i Vučića?

Oni pokušavaju očuvati apsolutni prioritet svoje politike, a to je projekat velike Srbije koji će se nekad zvati Homogena Srbija, nekad Velika Srbija, nekad će se zvati Srpski svijet, nekad Otvoreni Balkan, u čemu im asistira i američka administracija. Proputinovski sentimenti u Srbiji su enormni, ako je nekome stvarno do demokratije, neka napravi referendum u Srbiji šta građani stvarno misle o Putinu i kakvu politiku žele da vodi Srbija: apsolutnog vezivanja s Rusijom ili ulaska u Evropsku uniju. Apsolutna, kolosalna većina građana Srbije bira čvrste veze s Rusijom, a ne Evropsku uniju.

Crna Gora je nedavno protjerala jednog ruskog diplomata, Rusija je Crnu Goru stavila na listu neprijateljskih država, a i Dritan Abazović je rekao da je Crna Gora na meti Rusije…

Ajde da prestanemo da se zajebavamo: dvije partije koje je Gabriel Escobar naumio postaviti u centar buduće crnogorske vlade, a to su Abazovićeva URA i Socijalistička narodna partija, nisu glasale za ulazak Crne Gore u NATO. Je li bitno šta ko govori danas i dijeli li paketiće kao Porfirije ili kako je ko glasao u Skupštini kad je donošena vjerovatno najvažnija spoljnopolitička odluka u zadnjih 50 godina u Crnoj Gori?

Misliš li da NATO štiti Crnu Goru od ozbiljnijeg konflikta?

Ne, ne. Ja mislim da NATO ne štiti nikoga. Ja ne znam da li nakon ovog šta se desilo u Ukrajini iko stvarno vjeruje da bi oni bilo šta uradili u dogledno vrijeme.

NATO JE DUŽAN DA ŠTITI CRNU GORU

Dobro, Ukrajina nije članica NATO-a.

A mi kao jesmo, ali ne radi se o tome. NATO je dužan da štiti Crnu Goru ako nas doslovce napadne Rusija, ali da li će NATO intervenisati ako savez srpskih skupština, na čelu sa predstavnikom iz Bjelopavlića, na primjer, donese odluku da napravi srpsku autonomnu oblast na sjeveru Crne Gore i zauzme policijske stanice, blokira puteve? Da li neko stvarno misli da će NATO intervenisati u tom slučaju? 

Kad je na vlast stigla prosrpska koalicija, rekao si mi: “Mi smo gotovi, Crna Gora više ne postoji.” Misliš li sada da si tada prenaglio?

Jesam prenaglio, ali ne puno, zbog toga što u ovom trenutku još uvijek postoji, ali još dvije ili četiri godine ovakve vladavine i ona zaista više neće postojati. Da budem precizan: ona će postojati formalno-pravno, ali kao druga srpska nezavisna država. Čak i onda u mom uzbuđenju zbog toga što se desilo nisam mislio na takvu vrstu nestanka, da će je neko izbrisati sa mape.

Ne, nego će se radikalno promijeniti društveni kontekst, političke prilike, i to se desilo. Kao što se Dodik trudi da dokaže da je Bosna i Hercegovina nemoguća država i vodi apsolutno destruktivnu politiku, isto to je u Crnoj Gori radio Krivokapić, skupa sa Abazovićem koji u Krivokapićevoj vladi nije bio čistačica. Bio je potpredsjednik.

On je drugi najodgovorniji za ovo što se desilo, a desilo se to da smo se vratili 20 godina unatrag. Zaustavljene su evropske integracije, postoji strahovito nepovjerenje Sjevernoatlantskog saveza prema institucijama Crne Gore zbog čega se i prave ove rokade. Čovjek koji treba to da ispegla, aktivno je uništavao Crnu Goru skupa s Krivokapićem godinu i po dana.

Očekuješ li da se ova situacija odrazi na Bosnu i Hercegovinu? Odnosno, bi li mogla puknuti puška?

U ovom trenutku Crna Gora i BiH su spojeni sudovi. Ako bi se nešto desilo u Crnoj Gori, svakako bi se pucalo u Bosni i obratno. Jer to su dvije države koje su viđene kao dio srpskog svijeta, u njima postoji značajna populacija građana koji se nacionalno izjašnjavaju kao Srbi i koje Beograd tradicionalno vidi kao topovsko meso – u jednom slučaju podlovćensko, u drugom prekodrinsko.

Ali kladit ću se suprotno razumu: ako se kladiš na negativan ishod, ogromne su šanse da ćeš pobijediti, između ostalog, i zato je svijet ovako usrano mjesto. Ali ja ću ići suprotno razumu pa ću reći da su veće šanse da se nešto tako loše neće desiti.

Vladimir Matijanić (Index)

Komentariši