Vučićeva bahatost bez obzira i granica

Reći za predstavnike drugih država da su ‘stručnjaci’ dokazuje da aktuelni predsjednik Srbije nikada nije izašao iz radikalskog šinjela, iz kojeg je nastao.

28 Mar 2022

Aleksandar Vučić ‘stručnjacima’ naziva i opozicione političare u Srbiji, ali i novinare, piše autor (EPA)

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić ima neku neobjašnjivu potrebu da sam sebe veliča, što je negde i razumljivo kada je politika u pitanju, ali i da nipodaštava apsolutno svakoga ko mu padne na pamet. I nisu mu uvek na meti sunarodnici drugačijeg mišljenja, već sve češće i najviši zvaničnici drugih država. Tako je u nedavnom televizijskom obraćanju, jednom od svakodnevnih, zakukao do nebesa kako mu eto više neće biti dozvoljeno da bude u funkcionerskoj kampanji i da će do izbora 3. aprila imati svega nekoliko državnih obaveza.

Jedna od njih bi trebalo da bude susret sa predstavnicima regiona, između ostalog predsednicima Crne Gore i Kosova, Milom Đukanovićem i Vjosom Osmani, koje je nazvao “stručnjacima”. “Sastaću se sa tim stručnjacima”, rekao je predsednik Srbije za svoje kolege. Vučić nije sposoban da shvati koliko je ovakav potez neprimeren. On živi u svom svetu iluzija i neostvarenih dečjih snova.

Nikada nije izašao iz radikalskog šinjela

Ta ucenjena i usiljena podrška, kojom je obasipan godinama unazad, dovela ga je do toga da jednostavno ne razmišlja o onome o čemu priča. Samo mu je bitno da pobedi u prvom krugu predstojećih predsedničkih izbora, a koliko će “leševa“ ostaviti na tom putu uopšte ga ne dotiče. Reći za predstavnike drugih država, od kojih jedna jeste sporna kada je reč o Srbiji, da su “stručnjaci” dokazuje da nikada nije izašao iz onog radikalskog šinjela, iz kojeg je nastao. Možete vi da ne podnosite Đukanovića i Osmani koliko god to želeli, ali ovakav neprimereni rečnik se ne može opravdati.

Uvređen što mu je Đukanović poručio da nema sa njim o čemu da razgovara, Vučić u “šešeljevskom“ maniru odgovara. Naravno da se radi o obraćanju svojoj biračkoj populaciji i steroidnom pumpanju mišića uoči glasanja, ali bez obzira što ne sme da se suoči ni sa sopstvenom opozicijiom, Vučić dozvoljava sebi da vređa državnike sa kojima bi morao da nađe zajednički jezik. O ovoj potrebi da nipodaštava, vređa druge, a sebe veliča, svoj sud bi merodavnije bilo da daju stručnjaci iz sfere psihologije i psihijatrije, ali oni, kao i mnogi druge, ćute.

Vučić “stručnjacima” naziva i opozicione političare u Srbiji, ali i novinare. Oni su mu omiljeni “stručnjaci“, pored funkcionera Kosova. Ne bira ni vreme, ni mesto kada će da ih pomene, ali i da naglasi svoju neustrašivu hrabrost da ih vređa. Jednostavno, čoveku sa takvim manirima se sve može, pa i ovakav vid komunikacije. Ima situaciju koju zloupotrebljava do nebeskih granica. Svakome može putem ekrana da kaže sve što mu pada na pamet znajući da taj neko nema ni promil šansi da mu odgovori putem tog istog ekrana, naročito ne njegovom biračkom telu.

Što Vučić misli, to imenjak Vulin govori

Koliko god to zvučalo groteskno, ali Vučić je u duši najobičnija kukavica, koja sa pozicije vlasti radi sve ono što bi retko ko normalan činio. Umesto da ponekad stane pred kamere sa nekim ko ne deli njegove stavove i mišljenja, koga je “milion puta” prozvao za lopova, izdajnika, stranog agenta, ili eto stručnjaka, javnu scenu Srbije koristi samo za sebe. A, kada dođe “stani-pani”, kao što je bilo u Briselu prilikom potpisivanja Briselskog sporazuma, ili uvođenja sankcija Belorusiji, i kao što će, po svoj prilici, biti uvođenje sankcija Rusiji, manji je od makovog zrna. Smisliće već nešto oni pravi stručnjaci, iz izraelske PR agencije, kako bi pokrili svaku njegovu odluku koja nije u skladu sa onim porukama koje šalje svojim biračima.

Predsednik Srbije, ipak, obožava kada radikal progovori iz njega. Iako se u javnosti ponekad brani od nekih svojih izjava, on se suštinski i dan-danas svojim izjavama o Karlovcu – Karlobagu – Ogulinu i Virovitici kao granici “velike Srbije”, ili onim “maestralnim“ nastupom u srpskom parlamentu, kada je poručio da će ubiti 100 Muslimana za jednog stradalog Srbina. Te i takve krupne zahteve poslednjih godina, ipak, ostavlja svojim najbližim saradnicima. Pre svega svom imenjaku Aleksandru Vulinu.

Ako Vučić i povede ponekad računa da je, ipak, predsednik države i da njegova izgovorena reč ima određenu težinu i van granica Srbije, Vulin ne mari ni za koga i nizašta. On tek kaže šta god da mu padne na pamet. I to ga je, između ostalog, vinulo u nebesa kada je reč o Vučićevom poverenju. Sigurno je da u njega više ima nego u bilo kod naprednjaka, sem, možda, u Anu Brnabić.

Može mu se i u tome maksimalno uživa

Ne postoji to pravo koje nekome dozvoljava takvo ponašanje. Postoji bezobrazluk i bezobzirnost, a Vučić ih ima na pretek. Nema odgovornosti i to je problem. Tako će biti sve dok mu se građani Srbije jednom ne budu zahvalili na poverenju, ali svi su izgledi da to neće biti skoro. Napravio je sistem u kojem je sebi dozvolio takvo ponašanje bez ikakve bojazni da može da mu našteti. Jednostavno mu se može. I u tome maksimalno uživa.

Ono što narod ne vidi, to su graške znoja i nervoza zbog raznoraznih situacija u koje je sam sebe doveo misleći da je veliki i bitan. To se ne dešava samo u susretu sa funkcionerima velikih sila, već i na mnogo nižem nivou. Da je drugačije, i nekadašnji nemački kancelar Gerhard Schroder, jedan od glavnih protagonista bombardovanja Srbije 1999. godine, bio bi “stručnjak”, a ne prijatelj sa kojim će se ponositi i predsednikova deca. Tako je, svojevremeno, opisao svoje divljenje prema Schroderu aktuelni predsednik Srbije.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.IZVOR: AL JAZEERA


  • Nenad KulačinNenad Kulačin je rođen 1970. godine u Beogradu. Novinarsku karijeru počeo je u dnevnom listu Borba, radio kao novinar i urednik u Vestima iz Frankfurta te bio urednik u nedeljniku Standard. Na beogradskoj TV Enter počeo je televizijsku karijeru, dvije godine je bio urednik na televiziji B92, odakle 2009. godine prelazi ne mjesto glavnog i odgovornog urednika RTV Šabac. Trenutno radi u lokalnom šabačkom nedjeljniku Glas Podrinja. Sa Markom Vidojkovićem je koautor emisije Dobar, loš, zao na TV Šabac.

POVEZANE

VIŠE IZ RUBRIKE PIŠE

POPULARNO

Komentariši