‘Ruski’ i ‘srpski svet’ su projekti izgrađeni na sličnim frustracijama

Proruski narativ je veoma dugo dominantan u Srbiji, zbog čega su proruski protesti i širenje ruske ratne propagande kroz medije sasvim očekivani, smatraju sagovornici Al Jazeere.

Organizovanje proruskih skupova, ali i ono što se dešava na društvenim mrežama, pokazuju koliko je Srbija plodno tlo za rusku propagandu, ukazuje Izabela Kisić (Reuters)

Elma Ljubčić 29 Mar 2022

Dok se širom svijeta, zbog ruske vojne invazije na Ukrajinu, održavaju antiratni protesti sa kojih su upućene poruke podrške ukrajinskom narodu, Srbija je jedna od rijetkih država u kojima se održavaju protesti podrške Rusiji, dok je Beograd jedini glavni grad na svijetu koji slavi Putina i njegovu agresiju na Ukrajinu.

Ako imamo u vidu činjenicu da u srbijanskom društvu odavno dominira narativ o “tradicionalnim bratskim odnosima” s Rusijom i Rusiji kao “zaštitnici Srbije”, dok se u isto vrijeme kroz medije (naročito one pod kontrolom države) gradi kult ličnosti Vladimira Putina, onda su proruski protesti i širenje ruske ratne propagande kroz medije sasvim očekivani, kažu sagovornici Al Jazeere.

Proruski narativ je veoma dugo dominantan u Srbiji, podsjeća Izabela Kisić, izvršna direktorica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, ističući da je agresija Rusije na Ukrajinu “samo do kraja demaskirala uticaj propagande Kremlja u Srbiji”.

“Organizovanje proruskih skupova, ali i ono što se dešava na društvenim mrežama, pokazuju koliko je Srbija plodno tlo za rusku propagandu. Posebno je poražavajuće koliki uticaj ta propaganda ima među srednjoškolcima i studentima na nekim fakultetima. U režimskim medijima nema gotovo nijedne vesti o stradanjima Ukrajinaca, ali zato dominiraju prilozi o nestašicama brašna i hleba u Nemačkoj. To ukazuje na odsustvo morala u medijima i empatije za žrtve”, kaže Kisić.

Ona podsjeća da su “ruski svet” i “srpski svet” dva gotovo ista projekta izgrađena na frustracijama Rusa zbog gubitka uticaja i raspada Sovjetskog saveza, odnosno Srba zbog raspada Jugoslavije.

“Prvi je orijentisan na povratak Rusije kao globalne sile i teritorijalno širenje Ruske Federacije, a drugi na ujedinjenje srpskih teritorija. Oba projekta instrumentalizuju svoju manjinu u drugim zemljama i tvrde da je ona diskriminisana ili ugrožena. Narativ o Rusiji kao energetskoj, vojnoj i nuklearnoj supersili upravo hrani nade zagovornika ‘srpskog sveta’ – da se sada stvaraju uslovi za njegovo ostvarenje. Na drugoj strani, spinuje se slika o skoroj propasti Evropske unije i NATO-a”, pojašnjava Kisić.

Navijači i tabloidi kao odraz zvaničnog stava

Dinko Gruhonjić, novinar i profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, pored proruskih protesta, ističe košarkašku utakmicu Partizana i Zvezde u sportskoj hali “Aleksandar Nikolić” i nogometnu utakmicu Zvezde i Glasgow Rangersa na stadionu “Rajko Mitić” sa kojih su navijači “klicali Putinu”.

“To ističem iz razloga što znamo da su navijači, ili bolje reći takozvani navijači, pod kontrolom države”, kaže Gruhonjić i dodaje: “Protesti koji su se dešavali na ulicama su protesti minornih desničarskih ekstremista, ali je daleko znakovitije to što se dešavalo u košarkaškoj dvorani i na najvećem fudbalskom stadionu na Balkanu”.

“To zapravo na najilustrativniji način pokazuje da je to stav države, kao što o tome govore i tabloidi. Informer je, naprimer, u prvom danu ruske državne agresije na Ukrajinu izašao s naslovnom stranom na kojoj je pisalo da je Ukrajina napala Rusiju što je apsolutno još jedan dokaz da je to stav zvaničnog Beograda”, smatra Gruhonjić.

Podsjeća na istraživanje koje je Biro za društvena istraživanja – BIRODI predstavio prije nekoliko dana, a koje je pokazalo da su se sve liste koje su se kandidovale za izbore 3. aprila evropskim integracijama bavile manje od jedan posto.

“Ne treba više ništa reći o Srbiji i o sentimentima. Sad više ne mogu reći ni da je to nacionalizam, to je zapravo neka vrsta konsenzualnog fašizma, to je slavljenje 21-vekovnog Adolfa Hitlera i to je verovatno neka vrsta zavisti zašto i oni ne mogu da učestvuju u tome, iako to žarko priželjkuju”, kaže Gruhonjić.

Opozicija ‘zabija glavu u pijesak’

No, nije to samo stav zvanične vlasti u Srbiji koja radi na izgradnji veza sa Rusijom i imidža o bliskosti Beograda i Kremlja, smatraju Kisić i Gruhonjić, već i ogromnog dijela opozicije, kao i intelektualnih, akademskih, medijskih i kulturnih krugova.

“Ta opozicija u najboljem slučaju glumi noja i zabija glavu u pesak”, kaže Gruhonjić. “Problem Srbije je celokupna politička i najveći dio intelektualne i akademske elite koja podržava te ideje u kontinuitetu već više od 30 godina, a Aleksandar Vučić kao osvedočeni radikal ih je podigao na najviši nivo”, dodaje.

Kisić podsjeća da srpske nacionalističke elite Rusiju sa njenim glasom u Vijeću sigurnosti UN-a percipiraju kao zaštitnika srpskih interesa u vezi sa Kosovom.

“Aspiracije Srbije su i mnogo veće od Kosova i vezane su i za Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Srbija, dakle, očekuje podršku Kremlja u ujedinjenju ‘srpskog sveta’, a to nije nešto što je vezano samo za jedan izborni ciklus već ima svoj kontinuitet”, kaže Kisić.

Dodaje kako vlast izrazito negativno komentariše inicijative za ubrzane euroatlantske integracije Bosne i Hercegovine i Kosova.

“Promoviše se negativan odnos prema susedima, a ovih dana posebno rastu neprijateljstva prema Kosovu”, podsjeća Kisić.

Kakav će stav Srbija zauzeti nakon izbora?

U raskoraku između proruske orijentiranosti i želje da uđe u Evropsku uniju, Srbija je podržala teritorijalni integritet Ukrajine, no još uvijek nije uvela sankcije Rusiji. A dok se Vučić trudi balansirati između Rusije i Evrope, prisutno je mišljenje da postoji “prećutni dogovor sa evropskim zvaničnicima” prema kojem će Vučić nakon izbora biti prinuđen da uvede sankcije Rusiji.

“Upoznat sam s tim tezama da je on zapravo kupio neku vrstu grace perioda od Zapada do izbora, a da će navodno nakon izbora da se odrekne takozvane braće Rusa i da će usaglasiti svoju politiku sa Briselom i Washingtonom. Znajući srbijansku spoljnu politiku, ja sam siguran da će politiku šibicarenja nastaviti dokle god bude mogao. Jedini način da se ta politika zaustavi jeste pritisak spolja, odnosno čvrst i jasan pritisak zapada na režim u Beogradu po ugledu na način na koji je to urađeno sa Slobodanom Miloševićem”, mišljenja je Gruhonjić.

“Pitanje je kakav će stav zauzeti Srbija posle izbora, jer je predsednik Vučić, očito pod pritiskom i Zapada i Istoka koji zahtevaju da se jasno opredeli. Posle izbora će se videti da li je zvanični Beograd, i voljan i sposoban, da napravi zaokret i da se opredeli za Evropsku uniju ili će podleći pritiscima Rusije i unutrašnjih proruskih aktera”, zaključuje Kisić.IZVOR: AL JAZEERA


POVEZANE

VIŠE IZ RUBRIKE TEME

POPULARNO

Komentariši