Može li se Rusija vratiti na svjetsku scenu, kako su to učinile i druge agresorske nacije?

Analitičari kažu da, iako se Putin sada osuđuje, njegovo odbacivanje čini malo vjerovatnim zbog strateške moći Rusije.

Neki smatraju da je buduća saradnja sa Rusijom moguća, ako ne i neophodna (Reuters)

29 Mar 2022

Rat u Ukrajini pretvorio je ruskog predsjednika Vladimira Putina u pariju – barem na Zapadu.

Sjedinjene Američke Države pokušavaju ukloniti Moskvu iz grupe nacija Grupe 20 (G20) i nastavljaju kažnjavati Rusiju sankcijama zajedno sa svojim evropskim partnerima, koji istovremeno žure da se “skinu” sa ruske nafte.

Takođe su glasni i sve češći pozivi da se Putinu sudi pred međunarodnim sudovima za ratne zločine.

Ali u isto vrijeme, Rusija ostaje članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, što je čini veto-moćnom članicom i ključnom za glasanja u budućnosti, dok se moćne zemlje na globalnoj sceni, poput Kine i Indije, nisu se pomaknule s Putinove strane.

Primjeri Busha i Sharona

S obzirom na zločine za koje se Putin optužuje, čini se gotovo nezamislivim da bi se ikada više mogao naći na dobrom glasu na Zapadu.

Međutim, historija je pokazala da vođe koji započinju ratove, ne bivaju uvijek odbačeni.

“Svakako je bilo vođa koji su pokrenuli ilegalne agresivne ratove sa velikim brojem civilnih žrtava, ali su ipak prihvaćeni u nekim međunarodnim krugovima, kao što su predsjednik [SAD-a] George W. Bush i izraelski premijer Ariel Sharon”, kaže za Al Jazeeru Stephen Zunes, profesor politike i međunarodnih studija na Univerzitetu u San Franciscu.

“Ipak, s obzirom da nijedna velika zemlja ne podržava rusku agresiju, teško je zamisliti da Putin neće nastaviti da bude izolovan u međunarodnoj zajednici.”

Empatija Zapada veća nego što je bila prema Palestincima i Iračanima

Objašnjavajući zašto je Rusija izložena posebnom riziku od dugoročne izolacije, kaže: “Nivo fizičke devastacije i žrtava do sada u relativno kratkom periodu je možda najgori u posljednjih nekoliko decenija, što, u kombinaciji s iredentističkim ciljevima osvajanja, čini rat Rusije protiv Ukrajine za posebnu osudu u očima međunarodne zajednice.

“Pored toga, budući da je Ukrajina razvijena zemlja s naprednim komunikacijskim mogućnostima, slike razaranja se emituju na međunarodnom nivou u neviđenom obimu.”

Ali iznad svega, glavni razlog zašto je Rusija izazvala tako oštru osudu je taj što su Ukrajinci pretežno bijeli kršćani koji žive u naprednom demokratskom društvu, kaže Zunes, dodajući da je empatija Zapada sada veća nego što je bila prema Palestincima i Iračanima i drugim nedavnim žrtvama sukoba.

Ukrajina se možda pokaže kao kap koja je prelila čašu za globalne sile, ali prije invazije je bilo nagovještaja da se Putin “postepeno povlači” iz međunarodne saradnje, smatra Erdi Ozturk, vanredni profesor politike i međunarodnih odnosa na Londonskom univerzitetu Metropolitan.

“[On sada] pribjegava novoj distinkciji između civilizacija sintetizirajući nacionalizam s nostalgičnim vizijama historije, sjećanja i religije.

“To je nesumnjivo djelovalo potresno na zapadne sile, i čini se da će Putinu biti jako teško da postane ‘poštovani’ lider u očima međunarodne javnosti.

Međutim, drugi smatraju da je buduća saradnja sa Rusijom moguća, ako ne i neophodna.

Putin će učiniti sve da ostane na vlasti

Graeme Gill, profesor emeritus na Univerzitetu u Sydneyju i predsjednik Međunarodnog vijeća za centralnoevropske i istočnoevropske studije, rekao je za Al Jazeeru: “U nekoj fazi, Zapad će morati prijeći sa kažnjavanja Rusije na saradnju s Rusijom. Nažalost, kada će se to desiti će uveliko zavisiti i od domaćih razmatranja.”

“Osim toga, unutar Zapada će postojati razlike oko toga kada bi se takvi potezi trebali dogoditi i kakvi bi trebali biti, s tim da je EU vjerovatno podijeljena po ovom pitanju.

Gill tvrdi da se rat u Ukrajini ništa ne razlikuje od američke invazije na Irak 2003, NATO bombardovanja Libije 2011. godine, NATO bombardovanja Srbije 1999. ili trenutnog rata koalicije predvođene Saudijskom Arabijom u Jemenu.

“Postoji jasan dvostruki standard i to se ne može sakriti cijelom retorikom o međunarodnom pravu i ruskim zločinima”, smatra on. “U Ukrajini se rade strašne stvari, slične stvari su se radile i na drugim mjestima, ali međunarodni tretman je drugačiji. Možda je to razlog zašto se glasna osuda Rusije na Zapadu generalno ne vidi u većem dijelu ostatka svijeta, koji se zadovoljio osudom Rusije u UN-u, ali nije uložio veliki PR napor oko toga.”

Gledajući unaprijed, kako je kritika sve više, navodno čak i u Kremlju, rastu spekulacije o Putinovoj budućnosti.

Ali dok ruski disidenti i dalje naglašavaju da predsjednik i Rusija nisu sinonimi i nadaju se post-putinovskoj budućnosti, “Putin će učiniti sve da ostane na vlasti i da ga se skine s funkcije – bilo s vojskom, obavještajnim službama ili oligarsima – neće biti tako lako”, kaže Erdi.

Dodao je da je Rusija “ogromna sila” i da ima različite nivoe partnerstva i sa Kinom i sa Evropom.

“Bit će teško potpuno odsjeći Rusiju od međunarodne pozornice, posebno zbog samo jednog čovjeka – Putina.”IZVOR: AL JAZEERA


POVEZANE

VIŠE IZ RUBRIKE SVIJET

POPULARNO

Komentariši