Metafizika dobra i zla

Drago Bojić

Autor Drago Bojić

Metafizika dobra i zla

I papa Franjo i ruski patrijarh Kiril I. su vjernici. Vjeruju i u istog Boga, ali im se vjere bitno razlikuju. Dok jedan zagovara mirotvorstvo i odustajanje od svakog nasilja, drugi slavi rat i blagoslivlja krvoproliće. Slučaj je to i u svim drugim svjetskim religijama: na jednoj strani mirotvorci, na drugoj ratnici, na jednoj Bog mira, na drugoj Bog rata.

Rat u Ukrajini unio je razdor i podjele među kršćane. Na jednoj strani je Ruska pravoslavna crkva predvođena moskovskim patrijarhom Kirilom I. koji podržava Putinovu agresiju na Ukrajinu. Patrijarh Kiril I. ima svoje simpatizere i u drugim pravoslavnim crkvama, uključujući i svećenike i vjernike Srpske pravoslavne crkve. Na drugoj strani su crkve u Ukrajini, mnoge kršćanske crkve u svijetu i dio pravoslavnog svećenstva u Rusiji koji upućuju apele moskovskom patrijarhu Kirilu I. da utječe na Putina kako bi zaustavio  krvoproliće. Čini se da apele upućuju na pogrešnu adresu jer patrijarh Kiril I., slično kao i Putin, rusku invaziju na Ukrajinu doživljava kao borbu „dobra“ protiv „zla“.

Vršitelj dužnosti glavnog tajnika Svjetskog vijeća crkava (World Council of Churches) pravoslavni svećenik dr. Ioan Sauca uputio je 2. ožujka pismo ruskom patrijarhu Kirilu I. u kojem ga moli „da podigne svoj glas u ime braće i sestara koji pate u Ukrajini, da posreduje kod vlasti kako bi se zaustavio rat, okončalo krvoproliće i patnja, te da se dijalogom i pregovorima traži mir.“ Svjetsko vijeće crkva, čiji je član i Ruska pravoslavna crkva, najveća je ekumenska zajednica crkava u svijetu koju čine 352 dvije različite kršćanske crkve u 120 zemalja s oko šesto milijuna kršćana. Katolička crkva nije član ove organizacije, ali ima svog predstavnika u njoj.

I predsjednik Vijeća biskupskih konferencija Europske unije (COMECE) nadbiskup Luksemburga kardinal Jean-Claude Hollerich uputio je pismo moskovskom patrijarhu Kirilu I. u kojem ga poziva da uputi “hitan apel ruskim vlastima da odmah prekinu neprijateljstva protiv ukrajinskog naroda i pokažu dobru volju za traženjem diplomatskog rješenja sukoba”.

Kardinal Hollerich u svom pismu podsjeća poglavara Ruske pravoslavne crkve na njegov susret s papom Franjom 2016. godine i na njihov zajednički stav u vezi s ratom u Ukrajini: „U ovim mračnim trenucima za čovječanstvo, popraćenim snažnim osjećajem beznađa i straha, mnogi upiru svoje oči u Vas, Vaša Svetosti, kao nekoga tko bi mogao donijeti znak nade za mirno rješenje ovog sukoba. Godine 2016. zajedno s Njegovom Svetošću papom Franjom izrazili ste žaljenje zbog ‘neprijateljstva u Ukrajini koje je već prouzročilo mnoge žrtve, nanijelo nebrojene rane mirnim stanovnicima i bacilo društvo u duboku ekonomsku i humanitarnu krizu‘ pozivajući na hitno djelovanje usmjereno na izgradnju mira i socijalnu solidarnost. Ne dopustite, molim Vas, da te snažne riječi odu u vjetar.“

Unatoč spomenutim i mnogim drugim apelima kršćanskih crkava u Ukrajini, Europi i svijetu, moskovski patrijarh Kiril I. ostaje vjeran ruskom predsjedniku Putinu. U pismu Svjetskom vijeću crkava patrijarh Kiril I. za rusku invaziju na Ukrajinu optužuje Zapad koji je stvorio neprijateljstvo između ruskog i ukrajinskog naroda. Prigovorio je i carigradskom ekumenskom patrijarhu Bartolomeju I. što je 2018. godine priznao Ukrajinsku pravoslavnu crkvu koju ne priznaje Moskva i time izazvao „crkvenu šizmu“.

Kako bi opravdao rusku invaziju na Ukrajinu, patrijarh Kiril I. poseže i za ideološkim argumentima. Rusku agresiju nad ukrajinskim narodom nazvao je „ratom protiv zla“, a ukrajinske vojnike „silama zla“. Rat u Ukrajini, prema patrijarhu Kirilu I., počeo je zbog toga što Rusiji vjerni separatisti u Donbasu „ne žele gay parade“ te stoga ovaj rat ima i „metafizički smisao“, jer je to rat između „dobra“ i „zla“. Nije prvi put da moskovski patrijarh Kiril I. ustaje protiv prava i sloboda osoba neheteroseksualne orijentacije i općenito protiv ljudskih prava i sloboda, što je uostalom slučaj i u mnogim drugim pravoslavnim i kršćanskim crkvama, ali pravdati ruski teror nad ukrajinskim narodom borbom protiv „izopačenog Zapada“ može samo posve poremećen ili posve maliciozan čovjek.

Njemačka teologinja dr. Regina Elsner, znanstvena suradnica ZOIS-a (Zentrum für Osteuropa und internationale Studien/Centar za istočnu Europu i međunarodne studije, Berlin), u predavanju održanom u Würzburgu 7. ožujka govorila je o ulozi kršćanskih Crkava u ratu u Ukrajini (predavanje je objavljeno i na portalu www.polis.ba u prijevodu Mate Šarčevića). Regina Elsner ovako komentira odnos Ruske pravoslavne crkve prema ratu u Ukrajini: „Crkveni vrh i sam patrijarh Kiril otvoreno opravdavaju vojnu agresiju ruske vojske argumentima kulturnog rata, ni slovom ne spominjući žrtve i razaranja ovoga rata, a kamoli agresora. Ne obazire se na nedvosmislene pozive u pomoć vlastitih vjernika i biskupa u Ukrajini. On sebe čini otvorenim suradnikom političkog sustava koji sustavno potiskuje ljudska prava u zemlji i inozemstvu. To je cinično i, nedvojbeno, nekršćanski.“

Da se poglavar Ruske pravoslavne crkve, moskovski patrijarh Kiril I., suprotstavio ruskoj agresiji na Ukrajinu, Vladimir Putin vjerojatno ne bi odustao od svojih ratnih ciljeva, ali patrijarh bi tim činom sačuvao ugled Ruske pravoslavne crkve, a možda bi svojim autoritetom bar malo uzdrmao režim u Rusiji u kojoj se dvije trećine ljudi izjašnjavaju kao pripadnici Crkve na čijem je čelu upravo moskovski patrijarh. No, budući da je patrijarh Kiril I. podržao rusku agresiju na Ukrajinu, Putinu i ruskim vojnicima lakše je ubijati ljude jer za to imaju „blagoslov“ prvog čovjeka Ruske pravoslavne crkve i „teološko“ opravdanje za zločine.

Za razliku od patrijarha Kirila I. koji krvavo nasilje ruskog režima nad ukrajinskim narodom doživljava kao „sveti rat“, papa Franjo je protiv rata i nasilja i protiv politike naoružavanja koja je nakon ruske invazije na Ukrajinu zahvatila europski kontinent i cijeli svijet. Papa Franjo je protiv naoružavanja zato što „trošenje na oružje prlja dušu, srce i čovječanstvo“. Izdvajati velike novčane izdatke na oružje, kaže papa Franjo, znači oduzeti ih nečem drugom i nastaviti oduzimati onima kojima nedostaje ono potrebno.

Papa Franjo je i u nedjelju (27. ožujka 2022.) poslije molitve Angelusa (Anđeoskog pozdrava) govorio o ratu u Ukrajini i pozvao da utihnu oružja i da se zaustavi sukob. Postoji potreba, kaže papa Franjo, da se odbaci rat, mjesto gdje očevi i majke pokapaju svoju djecu, gdje ljudi ubijaju svoju braću, a da ih nisu ni vidjeli, gdje moćni odlučuju, a siromašni umiru. Rekao je da je rat u Ukrajini okrutan i besmislen, kao i svaki rat, i da predstavlja poraz za sve nas. Rat je nazvao barbarskim i svetogrdnim činom i istaknuo da rat ne može biti nešto neizbježno i da se ne smijemo navikavati na rat. Došlo je vrijeme, smatra papa Franjo, da se rat izbriše iz ljudske povijesti prije nego što on izbriše čovjeka iz povijesti.

Rat u Ukrajini pokazuje dvostruko lice vjere: kao i u mnogim ratovima u povijesti čovječanstva, vjernici i religiozni ljudi mogu biti odlučni i neustrašivi mirotvorci vođeni upravo vjerničkim nadahnućem i ljubavlju prema bližnjima, ali mogu biti i vjerski fanatici, diabolična i izopačena Božja stvorenja koja svoje zlo opravdavaju Bogom i vjerskim razlozima.

I papa Franjo i ruski patrijarh Kiril I. su vjernici. Vjeruju i u istog Boga, ali im se vjere bitno razlikuju. Dok jedan zagovara mirotvorstvo i odustajanje od svakog nasilja, drugi slavi rat i blagoslivlja krvoproliće. Slučaj je to i u svim drugim svjetskim religijama: na jednoj strani mirotvorci, na drugoj ratnici, na jednoj Bog mira, na drugoj Bog rata.

Komentariši