Za Srbe teroristi, za Albance historijske ličnosti

Prošle su 22 godine od formiranja Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca, koja za Albance na jugu Srbije ima veliki značaj, ali ih Beograd smatra teroristima, baš kao i Washington.

Država Srbija se obavezala na amnestiju pripadnika Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca, osim onih optuženih ili osumnjičenih za klasična krivična djela (EPA)

Nikola Lazi 22 Jan 2022

Dan formiranja Oslobodilačke vojske Preševa, Medveđe i Bujanovca (OVPMB) 26. januar i ove godine biće prilika da se politički lideri Albanaca dirljivim porukama prisete ovog datuma i odaju poštu stradalim pripadnicima ove vojne formacije koje nazivaju mučenicima palim za slobodu Preševske doline.

Tog hladnog dana 2000. godine u selu Dobrosin kod Bujanovca, na samoj kosovskoj granici, osnovana je OVPMB, za lokalne Srbe ali i beogradske zvaničnike i danas teroristička, a za Albance oslobodilačka vojna formacija.

Prema svedočenju učesnika, tada se na jednoj seoskoj ledini okupilo oko 200 naoružanih, uglavnom mlađih ljudi, obučenih u crne uniforme, sa crveno-crno-žutim oznakama OVPMB na kapama.

Neposredni povod okupljanja bila je akcija srpske policije u okolini Dobrosina samo dan ranije u kojoj su ubijena dvojica meštana.

Mladići u crnim uniformama

Srpski izvori su sutradan saopštili da su „ubijena dvojica terorista iz sela Dobrosin“, a albanski da su „srpske policijske snage ubile braću Isu i Šaipa Šaćirija, dobre i čestite ljude, dok su svojoj kući, traktorom, dovozili drva iz šume“.

„U prepodnevnim satima 25. januara, na izlazu iz šume pored sela, srpska policija je ubila meštane Dobrosina, braću Isu i Šaipa Šaćirija. To je kod nas izazvalo gnev, tako da smo reagovali formiranjem vojske, jer smo taj čin već bili dogovorili i pripremili“, govorio je pokojni Jonuz Musliju, politički komesar OVPMB, koji će kasnije u nekoliko mandata biti predsednik lokalnog parlamenta u Bujanovcu.

Vest o formiranju OVPMB srpskim medijima je, početkom februara saopštio i Riza Halimi, tadašnji politički lider Albanaca.

„Bio sam na sahrani braće Ise i Šaipa Šaćiri u selu Dobrosin. Oni su sahranjeni uz prisustvo jedne vojne formacije koja se zove Oslobodilačka vojska Preševa, Medveđe i Bujanovca. U stroju je bilo oko 150 mladića u crnim uniformama, sa oružjem“, rekao je tada Halimi.

Posle NATO kampanje i bombardovanja SR Jugoslavije 1999, tenzije se sa Kosova prelivaju na jug Srbije.

U vreme formiranja OVPMB Srbiju je, kao predsednik Jugoslavije, i dalje vodio Slobodan Milošević, koji će šest godina kasnije preminuti u pritvoru Haškog tribunala ne dočekavši kraj suđenja za ratne zločine.

OVPMB se do 5. oktobra 2000. godine, kada je Milošević pao sa vlasti, nije oglašavao oružanim akcijama.

Naoružani i pobunjeni Albanci učinili su to mesec i po dana kasnije, kada su demokratske snage već svrgle Miloševića, ali ne i njegove ljude u političkim i bezbednosnim strukturama.

Ubistvom trojice policajaca kod tog istog Dobrosina u noći između 20. i 21. novembra 2000. godine, na pravoslavni praznik Aranđelovdan, zvanično je počeo sukob između državnih snaga bezbednosti i OVPMB.

Za samo nekoliko dana, bez ikakvog otpora, zauzeli su Kopnenu zonu bezbednosti uspostavljenu posle NATO intervencije, pojas dug 90 a širok pet kilometara između Srbije i Kosova.

Ratni reporter nekoliko domaćih i inostranih medija Radoman Irić beleži da je u narednih 200 ratnih dana ubijeno ili nestalo oko stotinu osoba, dok ih je daleko više lakše ili teže ranjeno.

Uglavnom, ni jedna od zaraćenih strana nikada do sada nije iznela precizan podatak o mrtvima i ranjenima.

OVPMB položila je oružje posle 17 meseci na osnovu „Izjave o demilitarizaciji“ koju su u pograničnom selu Končulj, u ime ove organizacije, 20. maja 2001. godine potpisali komandant Šefćet Musliu, njegov zamenik Mustafa Šaćiri i šef albanskog pregovaračkog tima Ridvan Ćazimi (Komandant Leši), a u ime međunarodne zajednice, u svojstvu svedoka, kanadski diplomata Šon Saliven, šef Kancelarije NATO u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji.

Amnestija države

Država se, sa svoje strane, obavezala na amnestiju pripadnika OVPMB, osim onih optuženih ili osumnjičenih za klasična krivična dela.

Jedan od takvih je, na primer, Ilir Jakupi zvani Nacista, koga tužilaštvo tereti za ubistvo pripadnika Bezbednosno-informativne agencije Selvera Fazlijua u Bujanovcu 2003, udruživanje radi neprijateljske delatnosti, nedozvoljeno držanja oružja i municije, postavljanje eksplozivnih naprava…

On je takođe osumnjičen još za nekoliko krivičnih dela po okončanju sukoba – napade na policiju kod Bujanovca, oružane akcije i pljačke.

Kao njegovu antitežu imamo Jonuza Muslijua, koji je 2002. osnovao političku partiju od kada se, pa sve do smrti 2018, nalazio na političkim funkcijama u Bujanovcu.

Ipak, među Albancima najveću popularnost još uvek ima Ridvan Ćazimi, poznatiji kao Komandant Leši.

Ovaj predratni krojač i vlasnik butika stekao je kultni status borca za slobodu i pravdu, pa gotovo da nema albanske kuće bez njegove fotografije na zidu. U rodnom Velikom Trnovcu dobio je svoj muzej i obelisk u centru ovog sela gde je sahranjen, a na obližnjem brdu Guri gat spomenik na mestu pogibije 24. maja 2001. prilikom povlačenja OVPMB.

Svake godine povodom tog datuma se u Bujanovcu priređuje višednevna manifestacija njemu u čast, koja podrazumeva sportska takmičenja, kulturno-umetničke priredbe i svečane akademije.

Pre nešto manje od godinu dana počela je izgradnja Lešiju posvećenog spomen parka i mauzoleja u rodnom selu, ali je srpsko Ministarstvo policije aprila 2021. stopiralo radove na osnovu Zakona o ratnim memorijalima.

Tim se povodom oglasio i njegov sin Levent Ćazimi, koji je kazao da „naši roditelji, sinovi i braća nisu bili teroristi već simboli naše nacionalne istorije“.

No, i pored zakonskih nedoumica, na području Bujanovca i Preševa postoji na desetine spomenika i spomen ploča poginulim pripadnicima OVPMB, koji se nalaze na javnim mestima, u parkovima i pored puteva, ali i na fasadama privatnih kuća.

Onaj najvažniji, postavljen ispred ulaza u zgradu Opštine Preševo, januara 2013. uklonile su, posle više upozorenja iz Beograda i odbijene ponude da se dislocira u dvorište lokalnog Doma kulture, specijalne snage srpske policije.

Američka crna lista

Konačno, na spisku terorističkih organizacija američke vlade (U.S. Department of State) nalazi se godinama unazad i OVPMB, čijim pripadnicima je zabranjen ulazak u SAD, otvaranje računa u tamošnjim bankama i bilo kakvo poslovanje sa američkim firmama, institucijama i pojedincima.

Bela kuća je ranije saopštila da ovi pojedinci i organizacije predstavljaju „pretnju nacionalnoj bezbednosti i spoljnjoj politici SAD“, pa se odluka o sankcijama ocenjuje kao „hitna procedura za savladavanje te pretnje“.

Na sajtu OFAC – Office of Foreign Assets Control američke vlade (u slobodnom prevodu Kancelarija za kontrolu stranih sredstava) OVPMB je jedna od trenutno oko dve stotine organizacije i pojedinaca sa Balkana sa ovim statusom na takozvanoj SDN listi za koje važe sankcije Sjedinjenih američkih država (SAD).

Šta je SDN lista?

„Lista posebno određenih državljana, grupa, organizacija i pojedinaca koji su ograničeni poslovanjem sa Sjedinjenim Američkim Državama, američkim kompanijama ili građanima Amerike. Ona uključuje terorističke organizacije, pojedinačne teroriste i državne sponzore terorizma (poput Irana i Severne Koreje). Spisak posebno određenih državljana vodi Odeljenje za trezor i kontrolu inostrane imovine SAD (OFAC)“.

Nije, međutim, objašnjeno da li se sankcije SAD odnose na svakog pojedinačnog pripadnika OVPMB, ali se na spisku nalaze i pojedinci ove nekadašnje vojne formacije pobunjenih Albanaca na jugu Srbije, poput njenog političkog komesara, pokojnog Jonuza Muslijua, potonjeg lokalnog funkcionera u Bujanovcu, ali i komandanta Šefketa Muslijua, predratnog autolimara iz Končulja.IZVOR: AL JAZEERA


POVEZANE

VIŠE IZ RUBRIKE TEME

POPULARNO

Komentariši