Govorio mi je na uho:” Bahrice, puno znam, ubit će me”. Govorio je da je Tito izoliran, da je blokiran od supruge Jovanke, da se do njega ne može doći. Govorio mi je o vrhovima JNA. Bez daljnjeg, on je predosjećao smrt – naveo je Bahrudin Bijedić, ujak bivšeg jugoslavenskog premijera
Nekadašnji konzul SFRJ Bahrudin Bijedić tvrdi da je njegov sestrić Džemal Bijedić, premijer bivše Jugoslavije, ubijen “u aranžmanu” vrha tadašnje JNA…… i to zato što je – kako kaže – “bio veliki Jugosloven, veliki Bosanac i logičan nasljednik i pretendent na Titovo nasljeđe i funkciju “.
Po Bahrudin Bijeliću, Džemal je bio žrtva snaga koje su htjele da reafirmišu takozvanu “veliku Srbiju”.
Džemal Bijedić poginuo je u zrakoplovnoj nesreći na današnji dan prije 36 godina, a zajedno s njim poginula je njegova supruga Razija i još šest putnika i članova posade. Avion je bio na putu za Sarajevo iz Beograda, gdje je Bijedić prisustvovao ispraćaju Josipa Broza Tita u Libiju.
Zrakoplov je, kako je tada bilo priopćeno, usljed loših vremenskih uvjeta udario u brdo Inač, na planini Lisini iznad Kreševa, a potom se prepolovio i eksplodirao.
Agencija Anadolija navodi da se između brojnih činjenica izdvaja ona koju je otkrio tadašnji šef tehnike u bazi Jugoslavenske narodne armije (JNA), koji je prvi stigao na mjesto nesreće. Prema riječima tog šefa tehnike, “visinomjer je namjerno bio namješten da pokazuje visinu 20 metara veću od stvarne”.
Misterija ove nesreće do danas nije potpuno riješena.
– Džemal je ubijen u aranžmanu vrha tadašnje JNA. O tome govori niz elemenata, pa i neki podaci iz Vojvodine upućuju na to. Ubijen je jer je bio logičan nasljednik i pretendent na Titovo naslijeđe i funkciju. Bio je najafirmiraniji državnik Jugoslavije u svijetu. Imao je tri mandata kao premijer Jugoslavije, a Tito ga je jako volio i poštovao – rekao je Bahrudin Bijedić za agenciju Anadolija.
Bahrudin Bijedić tvrdi da je njegov sestrić ubijen zbog toga, ali i, kako kaže, drugih razloga.
– Džemal je, naime, bio veliki Jugosloven, veliki Bosanac, bio je veoma zaslužan za afirmaciju i ravnopravan tretman muslimana Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji. On je bio ledolomac u procesima afirmacije muslimana kao ravnopravnog naroda u Jugoslaviji – naveo je on.
Tvrdi i da su Džemalu Bijediću mnogi zamjerali inzistiranje na tome da se muslimanima u Jugoslaviji, odnosno Bošnjacima, prizna status naroda.
– To su mu mnogi zamjerali. Naročito Svetozar Vukmanović Tempo, vrh JNA i neki drugi ljudi koji su ga kritizirali. On je to s indignacijom odbijao, vrlo efikasno i efektno – objašnjava Bijedić.
Posljednji put se, kaže, s Džemalom sastao tri mjeseca prije smrti, 23. listopada 1977. godine u vikendici u Trnovu, kraj Sarajeva.
– Govorio mi je na uho: “Bahrice, puno znam, ubit će me”. Govorio je da je Tito izoliran, da je blokiran od supruge Jovanke, da se do njega ne može doći. Govorio mi je o vrhovima JNA. Bez daljnjeg, on je predosjećao smrt – naveo je Bahrudin Bijedić.
On kaže da takvi slučajevi ne mogu zastereti i da bi trebalo doći do obnavljanja istrage i rekonstrukcije na sličan način kako se to čini sa slučajevima smrti palestinskog lidera Jasera Arafata ili ili bivšeg turskog premijera Turkguta Ozali.
