Istina o genocidu nad Bošnjacima

Opis fotografije nije dostupan.

Istina o genocidu nad Bosnjacima 5. prosinca 2014.  · Zlocini genocida Istina o genocidu nad Bosnjacima
11 genocida nad Bošnjacima,

PRVI GENOCID

Prvi genocid nad Bosnjacima dogadja se tokom i poslije Velikog beckog rata izmedju Turske i Austro-Ugarske carevine.

Posto su Turci u tom ratu izgubili sve posjede i vlast u Madjarskoj, Slavoniji, Lici, Krbavi, Dalmaciji, Boki-kotorskoj, svi Bosnjaci-muslimani koji se iz ovih krajeva i zemalja nisu pravovremeno uspjeli povuci u Bosnu i druge krajeve juzno od Save i Dunava bili su pobijeni, protjerani, asimilirani ili prisilno prevedeni u kriscanstvo. Svi kulturni i sakralni objekti su unisteni a materijalna bogatstva oduzeta i opljackana.

O prvom genocidu precizni i jasni dokazi o pokrstavanju postoje u franjevackim arhivama u Dalmaciji, Lici i Slavoniji. Da su Bosnjaci zivjeli na ovim prostorima danas jedino podsjecaju razliciti toponimi i prezimena.

Za prvi genocid najvaznije je reci da su ratovali Turska i Austro-ugarska, a stradali su Bosnjaci.

DRUGI GENOCID

Drugi genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se na Badnje vece 1711. godine. Te noci je sprovedena tzv. „ istraga poturica“. Tada je ubijeno oko 1000 Bosnjaka koji su zivjeli na prostoru “Stare Crne Gore“ – koja je imala cetiri nahije sa sjedistem na Cetinju.

Strateg, idejni promotor i agens drugog genocida bila je Srpska Pravoslavna Crkva. Ova tvrdnja je tacna zato sto je Badnje vece najveci kriscanski praznik i sto je istragu poturica ”opjevao” i dokumentovao crkveni dostojanstvenik i pjesnik Petar Petrovic Njegos u Gorskom vijencu. On je time pruzio epsku podlogu i paradigmu za sve buduce genocide nad Bosnjacima Srbije, Sandzaka, Crne Gore i Bosne i Hercegovine.

Svi motivi za genocid opjevani su u Gorskom vijencu, pa tako vjersku mrznju prema Bosnjacima Njegos je skazao i rasplamsao rijecima: “Odza rice na ravnom Cetinju – zaudara zemlja Mu’amedom!”

TRECI GENOCID

Treci genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se izmedju 1804-1820 godine kao posljedica Prvog i Drugog srpskog ustanka.

Ovaj genocid srpski istoricar i diplomata Stojan Novakovic oznacava kao ”generalno trebljenje Turaka-muslimana iz naroda”. Pored Srpske Pravoslavne Crkve koja od drugog genocida igra kljucnu ulogu, u trecem genocidu nad Bosnjacima njoj se pridruzuju historicari, politicari i pjesnici poput Njegosa.

CETVRTI GENOCID

Cetvrti genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se izmedju 1830-1867 godine kao posledica Hati-s-serifa iz 1830. godine i njegova aneksa iz 1833 godine. Ovim dokumentom je Srbija stekla status vazalne autonomne knezevine unutar osmanskog carstva.Tada su svi Bosnjaci protjerani iz Beograda, Uzica, Sokola, Sabca.

Sve protjerane Bosnjake Porta naseljava u Bosnu, gdje je za njih podigla dva naselja Gornju i Donju Aziziju tj. Bosanski Samac i Orasje.

PETI GENOCID

Peti genocid nad Bosnjacima-muslimanima dolazi nakon Berlinskog Kongresa 1878 godine, na osnovu cijih odluka dotadasnje autonomne knezevine Srbija i Crna Gora sticu potpunu nezavisnost i gdje prosiruju svoje teritorije. Tako se Srbija teritorijalno prosiruje: Niskim, Topickim i Vranjskim okruzima a Crna Gora u Hercegovini.

Mada su se Srbija i Crna Gora na Berlinskom Kongresu obavezale da ce postivati slobodu vjeroispovjesti Bosnjaka, to se na zalost nije dogodilo. Bosnjaci su pobijeni i protjerani u Beogradu, Sabcu, Uzicu, Sokolu, Nisu, Pirotu, Vranju a svi njihovi kulturni i vjerski objekti su poruseni.

SESTI GENOCID

Sesti genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se kao posljedica Austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Tako su se Bosnjaci u toku i poslije okupacije poceli iseljavati u: Sandzak, Kosovo, Makedoniju, gdje je tada jos uvijek bila turska vojska.

Tako dolazi do radikalnog smanjenja bosnjacke populacije u ukupnom stanovnistvu BiH. Historicari navode da je od 1879 do 1910 procenat bosnjacko-muslimanske populacije u BiH smanjen za 7 % sto nije mali broj s obzirom da Bosnjaci gledajuci brojcano nije veliki narod.

SEDMI GENOCID

Sedmi genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se u Sandzaku i Crnoj Gori izmedju kojih je nasino pokrstavanje Bosnjaka u Plavu i Gusinju. Ovaj genocid je direktna posljedica prvog i drugog balkanskog rata.

Ovo je bio sedmi genocid nad Bosnjacima Balkana, a prvi nad Bosnjacima Sandzaka.

OSMI GENOCID

Osmi genocid nad Bosnjacim-muslimanima dogodio se 1919. godine u Plavsko-gisinjskom kraju, bolje reci ponovio se u ovom istom kraju nakon nasilnog pokrstavanja 1912. – 1913. godine.

Za razliku od tada, ovog puta je stradalo 450 najodabranijih Bosnjaka ovog kraja o kojima se inace nikako nije pisalo, sto je dobar pokazatelj da se svi bosnjacki hisotricari do sada preskakali ovaj genocid kojeg mi navodimo kao Osmi po redu ili pak drugi u Plavsko-gusinjskom kraju, i tamo samo u razdoblju od 6-7 godina.

DEVETI GENOCID

Deveti genocid nad Bosnjacima-muslimanima traje od osnivanja Kraljevine SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca) 1918. do propasti iste 1941 godine. U ovim vremenima zivoti Bosnjaka nisu imali nikakve vrijednosti, a posebno je bila teska situcija za Bosnjake Sandzaka i Hercegovine.

Tako su u Bijelom Polju u selu Sahovicima 7. novembra 1924 godine ubijeno oko 600 Bosnjaka bez ikakvog povoda, krivnje i razloga.

Takodje podaci govore da je u Hercegovini od kraljevih komita bilo je oko 3000 neotkrivenih ubistava nad Bosnjacima. Tako da se zbog ovih ubistava, proterivanja i zastrasivanja etnicka slika Istocne Hercegovine promijenila na stetu Bosnjaka.

DESETI GENOCID

Deseti genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se od 1941-1945 godine. To je vrijeme Drugog svjetskog rata gdje je po nekim procjenama stradalo oko 106.000 Bosnjaka, uglavnom civila od cetnicke kame.To znaci da je negdje oko 8,3 % Bosnjaka nastradalo u ovom razdoblju.

Ovo su samo podaci, a detalji stradanja nisu jos uvijek dovoljno istrazeni, pa ujedno apelujemo na bosnjacke historicare i inteligenciju vicnu peru da se prihvate posla. Stara izreka kaze “ono sto nije zapisano, nije se ni dogodilo”!

JEDANAESTI GENOCID

Deseti genocid nad Bosnjacima-muslimanima dogadja se u periodu od 1992-1995 prilikom agresije na Bosnu i Hercegovinu od strane Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Najmanje 70,000 Bosnjaka je u ovom genocidu ubijeno, a oko 50,000 bosnjackih zena, djevojcica i djevojaka masovno silovano, dok je preko 1 milion Bosnjaka protjerano — u navedene brojeve se ukljucuju civili, branitelji, zene, djeca, starci.

U ovom genocidu ucestvovale su zajedno Srbija, Crna Gora i Hrvatska sto se u prethodnih devet genocida nije dogadjalo da su istovremeno i zajednicki cinili zlocin. Ovaj genocid je najokrutniji, najsuroviji i najveci po razmjerama od svih dosadasnjih. U ovaj zlocin bilo je ukljuceno sve srpsko i crnogorsko sto gmize do najvisih drzavnih, politickih, vojnih i crkvenih struktura. Takodje veliki doprinos ovom zlocinu dale su srpska i crnogorska inteligencija.

Namjera je svakako bila ostvarivanje Velike Srbijena granici Karlobag – Virovitica davno zapisanih planova Garasanina, Moljevica i poslednjeg memoranduma SANU-a (Srpske Akademije Nauka i Umjetnosti).

U ovoj zlocinackoj agresiji i Hrvatska je htjela nesto usicariti i stvoriti Veliku Hrvatsku gdje su zlocini hrvatskih bojovnika nad civilima Stupnog Dola, Ahmica i drugih mjesta vec poznati.Stradanja Bosnjaka civila su ogromna u ljudskim zrtvama tako da se slobodno moze nazvati kataklizma ili gernika kako neko rece.

Takodje treba kazati da je u ovoj agresiji na BiH izvrsen urbicid i kulturocid. U ovom genocidu je vazno naglasiti da su se Bosnjaci vojno i organizovano suprostavili sto u prijasnjih devet genocida nije bio slucaj.

Bosnjacki narod iako u pocetku nenaoruzan i na prevaru opkoljen smogao je snage i suprostavio se agresoru, gdje su i te kako osjetili Bosnjacku snagu. I na kraju da kazem da nista vise nije kao prije i da Bosnjaci nikada vise nece dozvoliti da budu klati kao jagnjad, a u ovoj agresiji su pokazali da hoce, znaju i umiju udarac da uzvrate.
Impressum
Genocid u Bosna, genocid u Srebrenici, genocid u Prijedoru, genocid u Brčkom, genocid u Foči, genocid u Višegradu, genocid u Zvorniku, genocid u bosanskoj krajini.
Pod pojmom bosanski genocid ili genocid u Bosni i Hercegovini se uglavnom misli: bilo na Srebrenički genocid izvršen od strane snaga srpske vojske u Srebrenici jula 1995, sa ciljem (dolus specialis) uništenja svih Bošnjaka u tom području, ili na genocid u širem kontekstu označavajući zločin protiv čovječnosti i ratne zločine tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992 do 1995 godine. Zavisno od različitih sudskih odluka Bošnjaci su bili žrtve genocida 1992. godine u dolini rijeke Drine, na području Doboja kao i 1995. godine tijekom genocida u Srebrenici.

Pojmom bosanski genocid se opisuje kapmanja etničkog čišćenja i ubijanja koju su izveli pripadnici srpske vojske te, u znatno manjoj mjeri, pojedini hrvatski ekstemisti na područjima pod svojom kontrolom: tzv. Republikom Srpskom i Herceg-Bosnom. Ovaj pojam se uglavnom upotrebljava u akademskim raspravama te u institucijama koje štite ljudska prava.

Sva ubijanja tokom kampanje genocida su vršena uglavnom iz političkih, rasnih i vjerskih razloga u kontekstu etničkog čišćenja i sistematičnog napada na bošnjačko stanovništvo. Od 97.207 dokazanih i dokumentovanih žrtava, 83% su bili Bošnjaci. Smatra se da bi broj bio još veći da preživjeli iz Srebrenice nisu prijavili svoje poginule kao pripadnike vojske, da bi u postratnom periodu mogli dobiti minimalnu socijalnu nadoknadu u vidu pomoći porodicama poginulih boraca. Ukupna cifra bi tako mogla narasti za oko 10.000, zbog tekućih istraživanja koje provode entitetske Komisije za traženje nestalih.

Godine 2001, Međunarodni sud za ratne zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji (ICTY) je presudio da je Srebrenički masakr bio genocid. Sažmi

Komentariši