Historija Osmanskog carstva, osim historije osvajanja, podjednako je i priča o tolerantnosti i razumijevanju potreba drugih, a taj svojevrsni državni princip osmanskih vladara sprovodili su svi upravnici diljem carstva. Takav slučaj bio je i u BiH gdje se danas čuvaju neki od najvrednijih dokumenata koji svjedoče o osmanskoj toleranciji prema pripadnicima drugih vjera.
Najpoznatiji dokument takvog sadržaja svakako je Ahdnama sultana Mehmeda Fatiha, ali ništa manje dragocjena je i emernama (naredba) Gazi Husrev-bega kojom je ovaj bosanski sandžakbeg 1532. godine zagarantovao franjevcima Fojnice i Kreševa slobodno ispovijedanje vjere.
Emernama Gazi Husrev-bega danas se, kao najstariji dokument, čuva u Historijskom arhivu Sarajeva kao dio orijentalne zbirke, kaže direktor Arhiva Fuad Ohranović koji pojašnjava koji su bili motivi Gazi Husrev-bega da izda naredbu i uputi je osmanskim vlastima na području Fojnice i Kreševa.
Nastala na temeljima Ahdname
„Dokument kojeg mi imamo u historijskom arhivu Sarajevu nastao je 1532. godine. U tom dokumentu Gazi Husrev-beg se obraća kadijama u Fojnici i Kreševu naredbom, odnosno dokumentom, u kojem stoji da su do njega došle informacije da se u Fojnici i Kreševu dešavaju određene smetnje franjevačkim svećenicima. Stigle su žalbe njemu od strane svećenika na te lokalne vlasti u Fojnici i Kreševu, i u tom dokumentu Gazi Husrev-beg naređuju kadijama da se u skladu sa običajima ne prave smetnje svećenicima koji djeluju na tom prostoru“.
Gazi Husrev–begova naredba nastala je u potpunosti na pravnim temeljima sultanske Ahdname koja je 1463. godine izdata franjevcima i svojim sadržajem se i poziva upravo na nju, kaže Ohranović pojašnjavajući da je emernama dokument kojeg su izdavali carski upravitelji – sandžakbegovi, za područje svoga sandžaka, u ovom slučaju za uže područje Kreševa i Fojnice koje je pripadalo Bosanskom sandžaku.
„Vrlo je bitna ova konstatacija u kojoj se kaže da oni po svom običaju trebaju vršiti svoju službu. Upravo taj dokument je nastao na temelju Ahdname koju je sultan Mehmed II dao bosanskim franjevcima prilikom osvajanja bosanske kraljevine 463. godine. Dakle, Ahdnama je bila pravni temelj za ovu emernamu, odnosno naredbu Gazi Husrev-bega. Ova rečenica, po običaju, znači da se ponaša po višem aktu, odnosno Ahdnami, sultanskom dokumentu. Ovo je ipak dokument jednog lokalnog sandžak-bega i on je morao nastati na temelju jednog većeg dokumenta, a to je Ahdnama“.
Vrijeme progona Jevreja i muslimana Evrope
Njen, uslovno rečeno, lokalni karakter, nimalo ne umanjuje značaj njenog izdavanja i suštinu značenja, jer u onovremenom kontekstu, kada su u Evropi sprovođeni progoni nekršćana, emernamom se potvrđuje tolerantnost Osmanskog carstva.
„U kontekstu onog vremena ti dokumenti predstavljaju jedan izraz civilizacije, poštovanja drugoga i tolerancije. U to vrijeme u Evropi imamo situaciju da se dešava inkvizicija, da se dešava progon Jevreja i muslimana iz Španije, otprilike u to vrijeme Jevreji dolaze u BiH, što je još jedan od dokaza tog poštivanja drugog i drugačijeg u vrijeme osmanske Carevine“.
Ohranović kaže da je značaj emername još i veći kada znamo da Evropa tog vremena ne poznaje dokumente sličnog sadržaja i namjene.
„Kršćanska Evropa nema takve dokumente, dešava se inkvizicija, dešava se uništavanje kulture, urbicid nad spomenicima muslimanske civilizacije na prostorima na koje je kasnije došla ta kultura. Govorim konkretno nakon pada Ugarske, odnosno osvajanja od strane evropskih zemalja predvođenih austrijskim vladarem. Tada se dešava da su kompletna sela, bukvalno, zaravnjena. Nije ostalo niša od osmanske kulture. Hanovi, džamije, tekije, zavije – sve poravnato ili je pretvoreno u crkve. To je slučaj u Pečuhu gdje je džamija Kasim-paše pretvorena u crkvu.”
Kupljena od Hazima Šabanovića
Gazi Husrev-begova emernama dospjela je u Historijski arhiv Sarajeva otkupom a vlasnik dokumenta od kojeg je otkupljena bio je znameniti historičar i osmanista Hazim Šabanović. Viši arhivist Atif Mušinović kaže da nema podataka kako je dokument dospio u Šabanovićevo vlasništvo.
„Emernama se pojavila u Arhivu otkupom kao i svi ostali značajniji i stariji dokumenti. Svojevremeno je Arhiv imao budžet za otkupljivanje knjiga i dokumenata. Tako je od Hazima Šabanovića otkupljeno nešto knjiga i dokumenata među njima je i ova emernama. Mi nemamo nikakvih podataka o daljnjoj nekoj istoriji i porijeklu i nekom ranijem imaocu, izuzev Hazima Šabanovića“.
Dokument se danas nalazi u dosta dobrom stanju, a ono po čemu je poseban jeste činjenica da je to jedini poznati dokument kojega je izdao Gazi Husrev-beg koji na svojoj poleđini ima pečat, kaže Mušinović.
„Dokument je, obzirom da se radi o dosta kvalitetnom papiru, dosta dobro i očuvan, međutim nije na adekvatan način bio pohranjen do dolaska u Arhiv, pa je doživio previjanja na listu, raspukao je, međutim nije na onom djelu gdje je tekst. Ne ugrožava sadržaj teksta. Ono po čemu je dokument posebno raritetan je pečat Gazi Husrev-bega koji se nalazi na poleđini, što je jedinstven primjerak. Bar do sada. Ako ga nema ni na jednom dokumentu u Gazi Husrev-begovoj biblioteci, a i nigdje se drugo ne pojavljuje. Na pečatu piše: ‘Gazi Husrev–beg skromni ili siromašni pred bogatim’ i to je bio epitet na svim pečetima, u smislu onaj koji nije ohol pred Božijom veličinom – on je siromašan.“
Dio Orijentalne zbirke
Gazi Husrev-begova emernama dio je bogate Orijentalne zbirke Historijskog arhiva Sarajeva u kojoj se nalaze knjige i dokumenti koje datiraju od 16. stoljeća, kaže viša arhivistica Almira Alibašić -Fideler.
„Najstarija zbirka koju posjedujemo i dokumenti u toj zbirci su među najstarijim koje posjedujemo. U pitanju je Orijentalna zbirka Historijskog arhiva u kojoj dokumenti datiraju od sredine 16. stoljeća pa do kraja 19. stoljeća. Orijentalna zbirka posjeduje dakle fondove, zbirke, štampane i rukopisne knjige. Značajan dio zbirke čine različite vrste dokumenata iz tog perioda – sultanski berati, berati, fermani, bujuruldije, defteri, salname, takvimi, vakufname, sidžili i tako dalje. Važan dio Orijentalne zbirke su svakako rukopisi i među tim rukopisima svakako rukopisi Kur'ana. Najstariji datiran rukopis Kur'ana kao dio Orijentalne zbirke je iz 1513. godine. Mi imamo još jedan rukopis Kur'ana za koji pretpostavljamo da je stariji, ali nemamo tačnu dataciju, jer je to malo teže odrediti.”
Historijski arhiv Sarajeva institucija je koja čuva vrijedne i dragocjene arhivalije koje su građani Sarajeva nedavno mogle vidjeti kada su bile izložene javnosti tokom programa „Dani otvorenih vrata“. Među izloženim eksponatima nalazila se i emernama Gazi Husrev-bega kao dokaz odnosa osmanskih vlasti prema podanicima koji nisu bili muslimanske vjere.
Izvor: Al Jazeera
POVEZANE
- Isa-beg Ishaković, vojskovođa koji je osnovao Sarajevo, Skoplje, Novi PazarNavršilo se tačno 555 godina od postanka Sarajeva, grada koji je ustanovio vakif Isa-beg Ishaković.Published On 12 Mar 201712 Mar 2017
- Simbol zajedništva islama i kršćanstvaSvečana akademija povodom 550 godina od susreta fra Anđelal Zvizdovića i sultana Mehmeda II Fatiha na Milodražu.Published On 14 May 201314 May 2013
- BLOGBLOG,Sultan i fratarZačudi se tako čovjek u crkvi, pred oltarom, kad se gvardijan i hodžin sin svojski izgrle, a klapa fratara zapjeva: Ne klepeći nanulama kad silaziš sa čardaka…blog by Snježana Mulić-SoftićSnježana Mulić-SoftićPublished On 16 May 201316 May 2013
VIŠE IZ RUBRIKE KULTURA
- Preminuo Nikša Bareza, jedan od najvećih hrvatskih dirigenata
- Hrvatska ministrica: Srpsko svojatanje Dubrovnika je skandalozno
- Filmska saga o Spidermanu – recept koji donosi vrtoglavo bogatstvo
- Stranica stripa o Spidermanu prodana za rekordnih 3,36 miliona dolara
