CIA: Bijela kuća bila zatečena genocidom u Srebrenici (2. dio)

Izostankom međunarodne intervencije Mladić i Karadžić su ohrabreni mogli nastaviti svoje planove o zauzimanju Srebrenice i Žepe (Reuters)

Ivica Puljić 06 Jul 2020

Poruka Clintonu – “Privatno ćemo prihvatiti zaustavljanje zračnih napada, ali nećemo o tome davati nikakve javne izjave”, značila je da Srbi mogu nastaviti planove za zauzimanje Srebrenice

Postoji jedna kratka bilješka u dostupnoj CIA-noj dokumentaciji u kojoj se kaže: ”Nismo imali nikakve informacije o namjerama bosanskih Srba da će počiniti zločine protiv muslimanskih branitelja ili stanovnika Srebrenice”.

Međutim, kada pretražite na stotine dokumenata, kada razgovarate s međunarodnim sudionicima tadašnjih zbivanja, nije teško doći do zaključka da su takozvane istočne enklave – Srebrenica, Žepa, pa jedno vrijeme i Goražde – bile otpisane u mirovnim planovima Sjedinjenih Država, Velike Britanije i Francuske, kao i čelništva Ujedinjenih naroda. Je li se htjelo doći do mirovnog sporazuma po svaku cijenu, pa i po strašnu cijenu plaćenu u Srebrenici?

Uz znanje američkih i europskih obavještajnih službi te Rusije da bosanski Srbi žele pod svaku cijenu doći do istočnih enklava, Kontakt skupina – Sjedinjene Države, Velika Britanija, Rusija, Francuska i Njemačka – poduzima na proljeće 1995. godine diplomatsku ofenzivu u kojoj, sa srpske strane, pregovaraju sa Slobodanom Miloševićem.

Srbija je bila pod međunarodnim sankcijama, haški sud je počeo dizati optužnice protiv čelnika bosanskih Srba, Bosna i Hercegovina i Hrvatska su bile pod embargom za kupovinu naoružanja. Amerikanci, Britanci i Francuzi dolaze Miloševiću – navodi se u CIA-inim dokumentima, i dolazi se na ideju da se obavi zamjena teritorija.

No, Milošević nije bio zadovoljan mapom koja mu je nuđena, ali želi pregovarati, navodi CIA, o zamjeni istočnih enklava za dijelove Sarajeva koji su pod kontrolom Srba! CIA objavljuje da je ta ideja predstavljena Aliji Izetbegoviću koji je odbio to učiniti:

”Alija Izetbegović još 1993. godine razgovarao je s predstavnicima Srebrenice i Žepe o tome da bi njihova predaja mogla biti cijena za mir, ali oni nisu htjeli ni čuti za tako nešto”, tvrde američki obavještajci.

U jednom CIA-inom memorandumu iz svibnja/maja 1995. godine sigurnosne zone u istočnoj Bosni opisuju se kao “… riblja kost u grlu Srba”, te da budućnost Srebrenice ne izgleda dobro uz opasku da je Srebrenica praktično neobranjiva. Amerikanci su smatrali da bi bilo pametno “… zamijeniti barem najmanju od istočnih enklava za veći dio teritorije drugdje”. CIA navodi da je Predsjedništvo BiH odlučilo u travnju/aprilu 1995. godine poslati 15 vojnih zapovjednika iz Srebrenice na područja pod vladinom kontrolom u Tuzli, zabranjujući im da se vrate u Srebrenicu.

“Vlada u Sarajevu je smatrala da je zaštita UN-ovih sigurnosnih zona obveza međunarodne zajednice”,  zaključili su analitičari američkih obavještajnih službi. Sjedinjenim Državama je u tom trenutku bilo najvažnije da se zaštiti Sarajevo te po mogućnosti Goražde o čemu je u svom memorandum Bijeloj kući u maju/srpnju (nakon pada Srebrenice i Žepe) govorila Madeleine Albright “… bila bi sramota po Sjedinjene Države da se, nakon zločina u Srebrenici i Žepi, ne zaštite Goražde i Sarajevo.”

Zabrinuti zbog pregovora s Miloševićem

Još 5. juna/lipnja CIA sugerira da su Hrvatska i Bosna i Hercegovina zabrinuti zbog pregovora s Miloševićem.

“Hrvatska smatra da dajemo Srbiji prednost te da oni ništa nisu dobili za rješenje vlastitih problema i pored toga što surađuju s Washingtonom. Bosansku vladu brine to da dobivaju premalo kada je u pitanju priznavanje njihove zemlje od strane Srbije (Od Miloševića je zatraženo da prizna granice BiH, ali ne i bosanskohercegovačku vladu). Amerikanci su bili zabrinuti za sigurnost svojih promatrača na granici Bosne i Hercegovine i Srbije:

”Nemamo izravnih prijetnji, ali srpske paramilitarne snage povezane s Arkanom razmještene su od Tuzle do Srebrenice, a cilj im je da pronađu Amerikance kako bi ih uzeli za taoce”.

Nakon ovoga odlučeno je da se američko osoblje povuče s granice iz sigurnosnih razloga. Vojni analitičari su kasnije prepoznali ova zbivanja kao pripremu bosanskih Srba za ofenzivu na Srebrenicu. Prema američkim dokumentima Milošević nije bio sretan što su arkanovci bili na tom potezu, jer su mu mogli pokvariti planove o ograničavanju sankcija Srbiji.

Kontakt skupina je neprestano brinula šta će biti s mirovnim snagama, jesu li previše ranjivi, hoće li ih Srbi koristiti kao taoce budu li NATO-vi avioni bombardirali srpske položaje u najugroženijim mjestima? CIA posjeduje dokument, datiran na 19. maja/svibnja 1995.godine, u kojem se kaže da je jedina “… realna opcija tražiti savezničku potporu za UNPROFOR koji bi se trebao povući s najosjetljivijih lokacija. UN-ove sigurnosne zone trebaju robusnije provoditi svoj mandate, uključujući zračne napade NATO-a!”

Samo šest dana iza toga, 25.svibnja/maja, propala su sva planiranja o daljnjim zračnim napadima na srpske položaje nakon što su bosanski Srbi kao taoce uzeli oko 400 pripadnika UN-ovih mirovnih snaga, kao odmazdu za jedan zračni napad.

Dvadeset sedmog maja/svibnja američki predsjednik Clinton, francuski predsjednik Chirac te britanski premijer John Major, telefonski su razgovarali o tome kako odgovoriti na uzimanje taoca. Idućeg dana, prema navodima iz dokumenata američke obavještajne zajednice, Amerikanci su odlučili suspendirati zračne napade NATO saveza protiv Srba u doglednoj budućnosti.

Predsjednik Clinton je od svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Tonya Lakea dobio poruku „Privatno ćemo prihvatiti zaustavljanje budućih zračnih napada, ali nećemo o tome davati nikakve javne izjave“. Karadžić i Mladić su sada ohrabreni mogli nastaviti svoje planove o zauzimanju Srebrenice i Žepe.

Zanimljivo je da američke obavještajne agencije još ne dopuštaju pristup dokumentaciji o tome koliko su znali za srpske planove.

Nema nimalo sumnje da su Amerikanci, zajedno s Kontakt skupinom, znali da će vojska bosanskih Srba izvesti napade na istočne enklave, ali iz CIA-inih dokumenata je vidljivo da nisu dobro procijenili kada će doći do njih. Isto tako, bili su zatečeni zločinima i počinjenim genocidom.

U takvoj je atmosferi došao 11.srpnja/jula 1995.godine i početak agonije za stanovnike Srebrenice i okolnih mjesta. Zbog tih zbivanja u Bijeloj kući je 11. i 12. srpnja/jula održan sastanak Vijeća za Nacionalnu sigurnost koji je vodio savjetnik predsjednika Clintona Sandy Berger uz sudjelovanje, između ostalih direktora CIA-e Georgea Teneta, generala Wesleyja Clarka, predstavnika Pentagona dok se Madeleine Albright, tada američka ambasadorica u Ujedinjenim narodima, uključila preko sigurne video veze. Tema – razmatranje odgovarajućih odgovora na napad bosanskih Srba i okupaciju UN-ove sigurnosne zone Srebrenica.

Pet tajnih zaključaka

Doneseno je i nekoliko zaključaka koji su trebali ostati tajna:

“Ponovno utvrditi koliko je UNPROFOR sposoban izvoditi humanitarne i zaštitne misije u BiH, potrebno je zaustaviti model uspješne agresivnosti vojske bosanskih Srba. Ukoliko se u tome ne uspije rezultat će biti napadi na druge enklave, obnova “gušenja” Sarajeva, ubrzanje kolapsa misije UNPROFOR-a te iniciranje povlačenja pod okolnostima da će takva situacija biti promatrana kao poraz UN-a, NATO-a i naših saveznika. Ubrzano usvajanje rezolucije u Kongresu o ukidanju embarga na oružje bi naštetilo našim odnosima sa saveznicima.

Treba odmah poduzeti sljedeće akcije:

Učiniti sve da se svim raspoloživim sredstvima obnovi sigurnosna zona u Srebrenici, u isto vrijeme privatno priznajući da UNPROFOR sada nema vojne kapacitete kojima bi se mogla promijeniti  okupacija Srebrenice od strane bosanskih Srba (niti, najvjerojatnije spriječiti pad Žepe).

Vidjeti s Miloševićem (i preko UN-a, s Karadžićem i Mladićem) da se dobije potpora da UNHCR (Povjerenstvo UN-a za izbjeglice) pomogne u kretanju, snabdijevanju i brizi oko izbjeglica te holandskog bataljuna pri UNPROFOR-u u Srebrenici. Istodobno treba raditi na tome da se dobije pristanak bosanske vlade o evakuaciji izbjeglica u Tuzlu radije nego prisiliti ih da, bez ikakve potpore, ostanu iza srpskih linija.

Zajedno sa saveznicima treba poslati jasne poruke o američkoj odlučnosti da se pruži potpora UNPROFOR-u da ostane u tom području.”

Napominjem još jednom da su ovo podaci dostupni iz dokumenata CIA-e i drugih američkih obavještajnih agencija s kojih je skinuta oznaka – tajno. Ima još mnogo dokumenata koji neće ugledati svjetlo dana u dogledno vrijeme i čuvat će se u arhivima u Washingtonu.

Obrana Srebrenice

U posljednjem dijelu pregleda dokumenata koji se nalaze u arhivi američke Centralne obavještajne službe koji su za sada dostupni, govorimo o tome kakve su podatke američki obavještajci imali o Armiji Bosne i Hercegovine u vrijeme pada Srebrenice. Evo što piše u dokumentu nazvanom “Bosanska vojska u Srebrenici: Što se dogodilo”, koji je napravljen 18. srpnja/jula 1995. godine.

Obrana Armije Bosne i Hercegovine u Srebrenici je doživjela slom zbog kombinacije nedostatka materijala, zbog toga što se obrana temeljila na lakom pješaštvu, zbog nedostatka učinkovitog zapovjednog lanca i kontrole te zbog temeljnog oslanjanja da će NATO i UNPROFOR odvratiti srpske napade na istočne enklave.

“Armija Bosne i Hercegovine u istočnim enklavama nije imala beneficija od priljeva oružja u Središnju Bosnu jer je bošnjačko-muslimanska Federacija bila uspostavljena tek prošle godine, niti su vojne postrojbe napredovale u organizaciji, obuci i disciplini, što je zapovjednik Armije Bosne i Hercegovinei (general Rasim Delić) uspio uspostaviti u ostalim dijelovima bosanske vojske”, navodi se u strogo povjerljivom izvješću CIA-e.

Ni oružja, ni organizacije

Dalje se obrazlaže da je Armija Bosne i Hercegovine u enklavi Srebrenica imala tek nekoliko komada teškog naoružanja na terenu ili teške minobacače, te da su imali ili jako malo ili nikakvu municiju za teško oružje koje su posjedovali. Nedostatak protutenkovskog naoružanja za borbu protiv oklopnih vozila vojske bosanskih Srba posebno je bio ozbiljan, što je braniteljima onemogućilo da se suprotstave čak i najmanjim kolonama takvih vozila.

Ističe se da Armija Bosne i Hercegovine nije uzela teško naoružanje, koje je bilo pod nadzorom UNPROFOR-a u samom gradu, što sugerira da je to naoružanje bilo nefunkcionalno ili da bosanske snage nisu imale municije, benzina ili drugih ključnih komponenti za korištenje teškog oružja.

Pojašnjava se da su bosanske snage u Srebrenici na početku bile uglavnom uspostavljene unutar slabo organiziranih grupa, formiranih u drugom dijelu 1992. godine, te da vjerojatno nisu bile mentalno i organizaciono pripremljene za izvođenje pozicionirane obrane u toj enklavi.

“Vladine snage su postale mnogo više regulirane nakon što je Srebrenica bila odsječena od ostalih dijelova zemlje, u prvom dijelu 1993. godine. No, snage u Srebrenici zadržale su svoj gerila-tip format te su prvenstveno izvodile napade protiv obližnjih naselja sa srpskim stanovništvom te u pozadini vojske bosanskih Srba. Kada su im se suprotstavile bolje organizirane i znatno bolje naoružane srpske snage, dosta bosanskih branitelja je odlučilo otići u brda, u pokušaju da se približe prijateljskim linijama”, navode CIA-ini analitičari 18. srpnja/jula 1995. godine.

Također su smatrali da bosanske snage oko Srebrenice nisu bile dobro ukopane, posebno kada je riječ o rezervnim položajima, naročito kada se usporede s opsežnim obrambenim operacijama koje su se mogle vidjeli posvuda u Bosni i Hercegovini.

Slabosti branitelja

Obratite pažnju na slijedećih nekoliko redova u kojima se govori o zapovjedništvu Armije Bosne i Hercegovine u Srebrenici:

“Temeljna braniteljska slabost u defanzivnoj poziciji bila je otežana zbog nedostatka učinkovitog zapovjedništva u 28. diviziji bosanske vojske. Kompletno divizijsko zapovjedno osoblje poginulo je u padu helikoptera početkom svibnja/maja, vjerojatno uključujući i Nasera Orića, zapovjednika 28. divizije i vojnog lidera u Srebrenici od 1992. godine” [Upravo se na ovom mjestu vidi da američki obavještajci nisu imali dobre informacije. Naser Orić, kako svi znamo, nije nastradao u padu helikoptera]…

Možda je najvažnije kazati da su politički i vojni čelnici u Srebrenici računali da će UN i NATO učiniti nešto da zaustave vojsku bosanskih Srba prije nego su oni okupirali cijelu ‘sigurnosnu zonu koju su uspostavili Ujedinjeni narodi’. (Već smo pisali o tome da je Amerikancima bila čudna odluka Vlade u Sarajevu da u travnju/aprilu 1995. godine povuku kompletnu zapovjednu liniju bosanske vojske iz Srebrenice u Tuzlu.)

“Kada je postalo očigledno da nikakva intervencija izvana neće spasiti Srebrenicu, nije postojao plan oporavka i bilo je kasno da branitelji nešto poduzmu, osim da pokušaju pobjeći”, navodi se u dokumentu CIA-e od 18. srpnja/jula 1995. godine.

Izvor: Al Jazeera

(Sutra: Madeleine Albright – Uništavanje Srebrenice je bilo ubilačko)


POVEZANE

VIŠE IZ RUBRIKE TEME

POPULARNO

Reklama

Komentariši