Kraske: Njemačka i EU moraju zaustaviti bh. palikuće

Njemačka analitičarka za Al Jazeeru kaže kako Brisel mora spriječiti uplitanje Srbije i Hrvatske u bh. politiku, te kako su i dalje na snazi politike viđene 1991. godine u Karađorđevu.

Kraske: Događaji od 9. januara i prije njega dramatično pokazuju da međunarodna zajednica mora reagirati čim prije i što razumnije i što ozbiljnije moguće (Ustupljeno Al Jazeeri)

Ibrahim Sofić 11 Jan 2022

Nova Vlada Njemačke mora poslati jasnu poruku da nacionalističke, etnički orijentirane palikuće ne mogu biti strateški partneri Berlina, bilo da oni dolaze iz Beograda, Zagreba ili Sarajeva, kao i poduzeti odlučne akcije kako bi se zaustavila nacionalistička, secesionistička politika u Bosni i Hercegovini, za Al Jazeeru kaže Marion Kraske, njemačka analitičarka i ekspertica za Balkan.

Kraske, koja ima višegodišnje iskustvo rada u BiH, ističe u razgovoru kako Brisel mora spriječiti uplitanje Srbije i Hrvatske u bh. politiku, te kako su i dalje na snazi politike viđene 1991. godine u Karađorđevu.

  • Prošle sedmice su Sjedinjene Američke Države sankcionirale člana Predsjedništva BiH Milorada Dodika i druge osobe. Da li su zakasnili sa tim sankcijama i da li će Njemačka i Evropska unija uraditi isto?

– Prvo, mišljenja sam da su sankcije malo zakašnjele, a drugo da ciljaju – do sada – samo mali krug ljudi. Postoje tri nacionalistička bloka sa veoma korumpiranim liderima i, ako je SAD zaista zainteresiran u efektivno djelovanje protiv korupcije i blokiranih državnih struktura (osnove stalne radikalizacije političkog djelovanja), onda ovo ne smije biti kraj priče.

Evropska unija je, nažalost, jako podijeljena: Imamo neliberalne učesnike, kao što su Viktor Orban u Mađarskoj i Janez Janša u Sloveniji koji su napravili opasni „Non Paper“ za regiju šest država Zapadnog Balkana gdje se traži promjena granica u regiji duž etničkih linija. Ovo su ideologije Miloševića, Tuđmana, Karadžića, Mladića i Bobana – tragično je što sada ovakve ekstremističke ideologije dolaze iz same Unije. Ovo se, čim prije, mora zaustaviti u Briselu.

Dodatno, imamo i Hrvatsku čiji politički lideri svakodnevno pokazuju kako ne prihvataju teritorijalni suverenitet BiH, vidjeli smo sramotne izjave hrvatskog predsjednika Milanovića kojima minimalizira srebrenički genocid. Dodatno, imate HDZ-EU parlamentarce koji su očito uvjereni da dijelovi BiH pripadaju Hrvatskoj. Njihova vanjska politika ima samo jedan fokus: BiH. Ursula von der Leyen mora okončati ova opasna uplitanja.

Stoga sam više skeptična kada je riječ o tome da li će EU izreći sankcije. Članice Unije su pozvane da djeluju bilateralno.

Što se tiče nove njemačke Vlade, jako sam optimistična da će poduzeti odgovarajuće akcije. Slanje posebnog izaslanika za Zapadni Balkan bi bila jedna važna poruka, a Berlin dodatno treba poslati jedinice njemačke vojske (Bundeswehr) u Brčko u sklopu zajedničke NATO inicijative. Ovakvi potezi bi poslali jasnu poruku: Do ove granice i ne dalje!

  • Zašto zapadne države i političari toleriraju nacionalističku politiku i govor iz BiH, zašto toleriraju lidere spomenutih nacionalističkih blokova?

– Prije svega: Nakon općih izbora u Njemačkoj smo imali nekoliko sedmica političkog vakuuma u Berlinu. Pregovori novih koalicijskih partnera su potrajali, kao i prijenos vlasti. Sada imamo novu vladajuću koaliciju u Berlinu, sa novim kancelarom i novom ministricom vanjskih poslova – i sve je to tražilo vremena da se sustignu zabrinjavajuća dešavanja.

Svjedočimo opasnim dešavanjima kod ukrajinske granice i u Kazahstanu, a oba incidenta su jako povezana sa rastućom ruskom vanjskom politikom. No, također je jasno kako su ove krize jako povezane sa dešavanjima u regiji Balkana, naročito u BiH. Moramo jasno istaći kako je ovo odlučno djelovanje kao pokušaj destabilizacije Evrope. Pored Ukrajine, BiH djeluje kao drugi front u pokušaju napada na Zapad.

Ovo je jako komplicirana i osjetljiva tema i nova Vlada Njemačke mora razmatrati sve relevantne aspekte trenutne situacije. Na primjer, očito je da je vlada bivše kancelarke Merkel povlađivala Aleksandru Vučiću – bivša kancelarka Angela Merkel da je podržavala do samog kraja – što je do sada bila velika strateška greška naše vanjske politike. I to se mora ispraviti, Vučić ne daje ništa za mirni i demokratski Balkan.

U našoj vanjskoj politici je do sada nedostajala sveobuhvatna strategija za cijeli Zapadni Balkan, potreban nam je novi pristup sa strateškom i odlučnom podrškom demokratskim i liberalnim snagama koje su zainteresirane u demokratske promjene u balkanskim državama. Nacionalističke, etnički orijentirane palikuće ne mogu biti naši strateški partneri, niti u Beogradu, niti u Zagrebu niti u BiH.

  • Kako komentirate aktuelne stavove Beograda i Zagreba kada je riječ o Sarajevu (i Banjoj Luci)?

– Nažalost, svjedočimo tužnom oživljavanju 1990-ih i bilo bi od koristi da neki od međunarodnih aktera nauče više o susretu iz 1991. u Karađorđevu gdje su Slobodan Milošević i Franjo Tuđman odlučili podijeliti BiH kako bi napravili Veliku Hrvatsku i Veliku Srbiju.

Trideset godina nakon početka rata u BiH vidimo kako obje ove države nisu odustale od ideologija iz prošlosti. Miješaju se u bh. politiku svakodnevno iako se politički lideri drugačije ponašaju: srbijanski predsjednik Vučić otvoreno govori o Velikoj Srbiji (njegov ministar unutrašnjih poslova Aleksandar Vulin promovira ujedinjenje ‘Srpskog sveta’), dok hrvatski zvaničnici u Briselu sofisticiranije lobiraju za treći entitet u BiH i skrivaju istinsku prirodu svoje otrovne etno-agende varljivim narativom da Hrvati u BiH nisu jednakopravni građani.

Istovremeno, ne interesira ih činjenica kako postoji velika grupa – Jevreji, Romi i drugi građani – koje bh. politički sistem diskriminira i koji nemaju jednaka prava, a neki od tih slučajeva bili su i na Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Ovo su relevantni slučajevi diskriminacije koje mora međunarodna zajednica, a naročito EU, riješiti!

Najzadnje ali ne i najmanje bitno, hrvatski predsjednik Milanović nedavno je otvoreno minimalizirao genocid u Srebrenici i tim revanšističkim stavom je namjerno skrenuo s puta.

Pored svega toga, Zagreb i Beograd imaju svoje ogranke u državi: Milorada Dodika i Dragana Čovića i očita je njihova saradnja protiv interesa države BiH.

  • Šta Njemačka (i EU) može, hoće, a šta neće uraditi da pomogne u rješavanju situacije u BiH?

– Nova njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock promovira vrijednosti vanjske politike i sada je savršen trenutak za ovakav pristup: Jasno je da Zapad mora braniti evropske vrijednosti BiH, kao i principe građanskih i osnovnih ljudskih prava. Važno je da se više ne njeguju prljavi dogovori sa ultranacionalistima, negatorima genocida i secesionistima.

Komesar EU-a Oliver Varhelyi i predstavnica EU Angelina Eichhorst opasno su naštetili reputaciji Unije pokušajem davanja ustupaka SNSD-u i HDZ-u. Njihov pristup je drastično drugačiji od EU vrijednosti – nasuprot toga nama zapravo trebaju koraci koji slabe nacionalističke agende u BiH i pokušaje u toku da se potkopa bh. država kao takva i da se prodube etničke podjele.

Potrebno nam je, bez ikakvih kompromisa, odbrana ljudskih prava i borba protiv okorjele korupcije na najvišem nivou. Najveći prioritet mora biti i provođenje svih relevantnih presuda iz Strzbura, poput Sejdić/Finci i drugih. Činjenica da se Azra Zornić ne može kandidirati za predsjednika kao građanka je dokaz otrovnog, nedemokratskog, diskriminatornog okvira napravljenog u Daytonu.

A sa ovom dejtonskom matricom diskriminacije, nacionalistički blokovi (HDZ/SDA/SNSD) dijele kolač između sebe iskorištavajući državu do te mjere koja se u Evropi može vidjeti samo još u Bjelorusiji i Azerbejdžanu, da citiram nedavni stav američkog predstavnika Manuela Escobara.

  • Da li BiH ili Balkanu prijeti rat u bliskoj budućnosti?

– Događaji od 9. januara i prije njega dramatično pokazuju da međunarodna zajednica mora reagirati čim prije i što razumnije i što ozbiljnije moguće. Sve veća radikalizacija je očita, uz pomoć Rusije, Kine, Beograda i Zagreba. Dodatno su tu još ultradesničarski faktori iz Mađarske i Slovenije koji su dio prljave igre.

U nekim gradovima BiH i Srbije čuli su se nacionalistički povici i parole kao što je slučaj sa „Božić je, pucaj u džamije“. Specijalne policijske snage u Banjoj Luci su tokom parade povodom neustavnog praznika 9. januara uzvikivale „Za krst, za krst!“. Ovo su užasni incidenti. Ukoliko EU i Njemačka ne reagiraju, sigurno će biti novih provokacija, etnički motiviranih incidenata i neprijateljstava.

Strategija je jasna: nacionalisti pokušavaju izazvati kontrareakcije druge strane, a to je način izazivanja oružanih sukoba i ratova. Ova logika mora biti prekinuta. Zapad nije uspio spriječiti nasilje i rat u BiH, to se ne smije dozvoliti da se ponovi.

  • Da li će visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Christian Schmidt raditi svoj dobro plaćeni posao ili će uglavnom biti „veoma zabrinut“ kao što je bio njegov prethodnik Valentin Inzko?

– Christian Schmidt je preuzeo ured ljeta 2021. godine, a njegovo iskustvo u regiji je do sada bilo prilično ograničeno. Trebamo sačekati i vidjeti kako će reagirati nakon ovih napada na Dejtonski mirovni sporazum koji se ne smiju tolerirati. Nisam sigurna da li on razumije kako je u toku značajna dinamika radikalizacije, da postoje orkestrirani napadi na bh. državu širenjem jezika mržnje i provociranjem reakcija.

Samo je pitanje vremena koliko će sve biti mirno, etnički sukobi više nisu nerealni – Christian Schmidt se sada mora nositi sa tim izazovima. Visoki predstavnik ima ovlasti za ukloni opasne i opstruktivne političare.

On također u obzir mora uzeti destruktivne role Beograda i Zagreba – oni nisu uopće neutralni ili konstruktivni učesnici kako je g. Schmidt nedavno rekao u intervjuu. Dapače, oni imaju svoje vlastite nacionalističke agende – prisjetite se Karađorđeva! Učiti iz prošlosti je pravi pristup rješavanja osjetljivih stavki trenutne situacije koju karakterizira stalno miješanje susjednih država.

Prvih pola godine rada Christiana Schmidta je prošlo i on se sada mora suočiti sa činjenicom da mora djelovati. Dejtonski mirovni sporazum je pod jakim napadom i njegova je dužnost da brani mir. Ovo više nije vrijeme priče o dijalogu. Dijalog sa političkim fanaticima koji otvoreno slave ratne zločince i ratne zločine, šire međunacionalnu mržnju, pripremaju secesiju i promoviraju negiranje genocida više nije moguć, došli smo do crvene linije.

Trebamo učiti iz njemačke politike. Politika zadovoljavanja kako bi se smirio Hitler nije bila uspješna i imala je užasne posljedice.

Što se tiče g. Inzka, on je imao sve činjenice na svojoj strani da nametne zakon protiv negiranja genocida, samo je njegovo djelovanje došlo značajno prekasno.

  • Bosna i Hercegovina nije jedina balkanska država sa problemima, oni se bilježe i u Srbiji, Kosovu, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji. Čak i Hrvatska ima i unutrašnjih i problema sa susjednim državama (Milanović i srebrenički genocid). Da li se situacija može gledati kao mali put za eurointegracije regije ili za utjecaj drugih država kao što su Rusija, Kina, Turska…

– Rusija trenutno daje sve od sebe da pokaže autoritarnu snagu – na unutrašnjem planu kroz oštro razaranje građanskog društva i kroz svoju vanjsku politiku. Glavna namjera je jasna: rigorozna borba protiv liberalnih i takozvanih „zapadnjačkih“ ideja, te sa druge strane destabilizacija Evrope kao takve. Zato Moskva sarađuje sa ograncima u Budimpešti, Ljubljani, te sa Zagrebom i Beogradom.

U ovom kontekstu, BiH je postala geostrateška borbena zona. Uzevši to u obzir, Zapad – ponovo – mora djelovati prije nego bude prekasno. Što međunarodna zajednica više čeka, to će biti veće posljedice novih zločina nad članovima drugih etničkih grupa.

Uzevši u obzir napetu situaciju i na Kosovu, Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji, liberalne i demokratske snage u EU-u trebaju raditi na jasnoj strategiji povezivanja sa liberalnim, demokratskim pokretima naklonjenim reformama u svim balkanskim državama kako bi se uspostavio snažan, efikasan proevropski blok kao glavni nositelj demokratskih promjena u cijeloj balkanskoj regiji.

  • Među ‘običnim’ ljudima postoji stajalište da Njemačka i zapadne nacije toleriraju ovakvu situaciju u BiH i u regiji dijelom jer se zbog nje mnogi mladi i obrazovani ljudi odlučuju za selidbu sa Balkana kako bi našli posao u Njemačkoj i šire. Koliko ima istine u ovome?

– Zapravo, smatram kako je ovo pogrešan narativ kada se govori o njemačkoj ulozi u BiH. Istina je da nam fali dosta radne snage, ali bilo koja kriza u BiH i na Balkanu ne može biti u interesu niti EU niti Njemačke.

Pošto bi novi sukobi mogli nanijeti ogromnu štetu, kao što je bilo 1990-ih, Njemačka je zainteresirana za naprednu, mirnu i demokratsku balkansku regiju. Pošto smo suočeni sa krizom i povratkom starih, opasnih ideologija, neophodna nam je strategija kako doći do tog cilja.

Sada je pravi tren da se stavi fokus, bez kompromisa, na procese demokratizacije i normalizacije, uspostave vladavine prava, na antikorupcijske mjere, te na 100-postotno provođenje ljudskih prava za sve građane. Otrovna etnička matrica u BiH koja čuva nejednakost i korupciju na najvišim nivoima mora biti okončana.

Ključnu ulogu za njemačku Vladu i njihovo djelovanje na terenu vidim ovdje: Nakon Drugog svjetskog rata i razarajuće nacističke diktature, Njemačka je morala naučiti svoju lekciju i postati mirotvorni, demokratski faktor. Ovo je pozitivna priča i u ovom kontekstu smo imali važnu i korektivnu podršku Saveznika. Tu pronalazimo ključne aspekte iz kojih se treba učiti, a u prvom redu iz procesa de-nacifikacije. Svaka glorifikacija ili saradnja sa ratnim zločincima je morala biti prekinuta, a katarza je bila neophodna za uspostavu mira i razvoja demokratskog života.IZVOR: AL JAZEERA


POVEZANE

VIŠE IZ RUBRIKE TEME

POPULARNO

Komentariši