Ivica Puljić 06 Jul 2020
Nakon raspada Jugoslavije Sjedinjene Države nisu preuzele liderstvo u pokušaju okončavanja nasilja i sukoba. Rezultat: koncentracioni logori, etnička čišćenja, masakri, masovna silovanja, razaranja, genocid […] Zbog čega su se onda Amerikanci odlučili preuzeti liderstvo te okončati bosanskohercegovačku tragediju u ljeto 1995. godine? Zašto brojni raniji pokušaji američke vlade da bude više uključena u bosanska zbivanja nisu uspjeli? Odgovor je složen i traži objašnjenja na dvije razine.
Na političkoj razini, strategija Clintonove administracija da rješava stvari na dnevnoj bazi i ad-hoc reakcijama je izgubila sav kredibilitet. Bilo je jasno da zbivanja na terenu i odluke donosene zajedno sa saveznicima, prisiljavaju administraciju da potraži drugačiji pristup problemu.
Proces kreiranja politike je druga razina na kojoj je predsjednik Clinton ohrabrio svog savjetnika za nacionalnu sigurnost Tonya Lakea i druge suradnike da razviju dalekosežnu i integriranu strategiju za Bosnu i Hercegovinu te da odbace postepeni pristup, kao što se radilo u prošlosti. Sve je to dovelo do nove, odlučnije, strategije napravljene tako da se o bosanskom pitanju počne energičnije pričati 1995. godine, pred dolazeće predsjedničke izbore zakazane za 1996. godinu. Ciljevi su bili – intervenirati kako bi se zaustavio rat uz tendenciju izbjegavanja rizika po američko vojno i civilno osoblje.
Ključni događaji
Evolucija američke politike prema Bosni i Hercegovini je relativno dobro poznata, ali podrobnosti oko procesa kreiranja politike u tom periodu – nisu. Na temelju istraživanja, proučavanja dokumenata obavještajnih službi, State Departmenta, Pentagona i Bijele kuće, razgovora sa sudionicima tih zbivanja kao i na temelju neovisnih analiza moguće je sa sigurnošću donijeti zaključke o tome kako je Clintonova administracija došla do odluka na ljeto 1995. godine.
Pomak proizlazi iz odluke bosanskih Srba, donesene početkom marta/ožujka 1995. godine, da će četvrta godina rata biti i posljednja. Njihov je cilj bio jasan – okončati rat prije dolaska nove zime. „Strategija je bila jednostavna – provedba je bila sramna. Prvo su planirali napad velikih proporcija na tri tadašnje enklave u Istočnoj Bosni, koje su bile pod kontrolom muslimana – Žepa, Srebrenica i Goražde, svaka pod zaštitom Ujedinjenih naroda kao sigurnosne zone“ – napisao je bivši američki veleposlanik u NATO savezu Ivo Daalder u jednoj od svojih analiza. Daalder navodi da je u to vrijeme sljedeći srpski cilj mogao biti Bihać – kojeg bi mogli osvojiti uz pomoć srpskih snaga iz Hrvatske. „Plan je trebao biti okončan, nakon što stanovništvo iz četiri spomenuta grada, počne bježati prema Sarajevu ili u Hrvatsku. Velika nagrada trebalo je biti Sarajevo, čijim bi zauzimanjem Srbi pobjednički okončali rat!“
Izdaja Srebrenice
Nakon što je srpska strategija bila otkrivena na proljeće i početkom ljeta, oko 20.000 pripadnika UN-ovih mirovnih snaga bilo je sučeljeno sa sudbonosnom dilemom. UNPROFOR se mogao aktivno suprotstaviti srpskim nastojanjima i stati na stranu bošnjačkih žrtava u ratu. Ali, to bi značilo, prema mišljenju svjetske organizacije, da time žrtvuje nepristranost koja je bila znak raspoznavanja mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Alternativno, UNPROFOR je mogao sačuvati neutralnost i ograničiti svoju ulogu štiteći dopremu humanitarne pomoći i međunarodne organizacije. No, to bi automatski značilo da će stanovništvo iz tih enklava ostati nezaštićeno od napada bosanskih Srba.
Bilo je jasno što Washington želi. Amerikanci su tražili da snage UN-a ili zaustave posljednje napade bosanskih Srba ili da se saveznici slože da ih NATO savez zračnim napadima kazni i tako zaštiti sigurnosne zone. Problem je bio u tome što većina europskih zemalja nije dijelila američke stavove. Za razliku od Sjedinjenih Država, mnoge europske zemlje imale su svoje vojnike unutar mirovnih snaga čija bi sigurnost došla u opasnost ukoliko budu sudjelovali u UN-ovim operacijama te su se radije opredijelili da njihovo sudjelovanje treba ograničiti striktno na humanitarni mandat. Kada je došlo do ograničenih zračnih napada krajem svibnja to je rezultiralo time da su Srbi zarobili skoro 400 mirovnjaka (plavih kaciga), koji su postali taoci, što je dovelo do toga da su i UN i zemlje, koje su imale vojnike u mirovnim snagama, zaključili da bi zračni napadi NATO-a, makar i ograničeni, načinili više štete nego dobrog. Sve je to poslalo bosanskim Srbima poruku da sada slobodno mogu nastaviti provoditi svoju strategiju. „Ta strategija, nazvana etničko čišćenje, uključivala je ubojstva, silovanja, protjerivanje i zatvaranje Hrvata i Muslimana s područja koja su bosanski Srbi željeli proglasiti svojim“,piše u svojoj analizi za Brookings Institute Ivo Daalder, negdašnji američki veleposlanik pri NATO savezu te nastavlja: “Bosanski Srbi su proveli svoju strategiju sa zastrašujućim rezultatima. U srpnju su se srpske snage fokusirale na Srebrenicu, manji grad blizu istočne granice sa Srbijom, prenapućen sa 60.000 bošnjačkih izbjeglica.“
Dokumenti CIA-e
Bosanski Srbi su dugo tražili kako eliminirati tri bošnjačke enklave u istočnoj Bosni – Žepu, Srebrenicu i Goražde – gdje živi oko 120.000 ljudi, zato što predstavljaju opasnost po njihov krajnji cilj – srpsku kontrolu te regije. Srbi su na te enklave gledali kao na baze za protivničke gerilske operacije te su smatrali da je to potencijalna prijetnja za poticanje nemira u dijelovima Srbije gdje živi muslimansko stanovništvo.
Srpski odgovor se sveo na povlačenje Ujedinjenih naroda jačanjem svoje vojne nazočnosti i pritiskom na snage bosanske vlade u tom području. “Vremenom – vjerojatno unutar šest mjeseci do jedne godine nakon povlačenja snaga UN-a, bosanski Srbi će gotovo sigurno pokrenuti akciju zauzimanja tih enklava. Morat će rotirati znatne snage s drugih bojišnica kako bi pobijedili branitelje. Ukoliko Srbi prebace te snage vjerujemo da mogu zauzeti enklave od koji je Srebrenica najranjivija”, navodi se u dokumentima CIA-e (Središnje informativne agencije) te se dodaje:
“Uspješna srpska ofenziva može uzrokovati da oko 120.000 ljudi koji žive u tom enklavama, a među kojima je većina već bila raseljena, napuste to područje. Moguće je da bi Srbi htjeli te ljude prebaciti u Središnju Bosnu gdje bi mogli “zatrpati” operacije pomoći u Tuzli ili Sarajevu. Bilo kakva zimska ofenziva dovela bi do značajnih žrtava među civilnim stanovništvom.”
Srbi žele enklave
Čelnistvo bosanskih Srba dugo je tražilo način kako da eliminira većinsku bošnjačku regiju u istočnoj Bosni. Tijekom zime 1992/1993, vojska bosanskih Srba pokrenula je veliku ofenzivu u kojoj su bili blizu zauzimanja Srebrenice i Žepe, ali ofenziva je zaustavljena zbog međunarodnog pritiska i razmještanja mirovnih snaga Ujedinjenih naroda. Na proljeće 1994. godine srpska vojska je napala Goražde i tada su zauzeli oko polovice te enklave što je izazvalo NATO-ve zračne napade. U razgovorima oko eventualnih teriritorijalnih trgovina Srbi su nekoliko puta ponudili da zamijene dijelove Sarajeva, koje su oni držali pod kontrolom, za istočne enklave.
Bosanski Srbi su vjerovali da istočne enklave predstavljaju prijetnju po kontrolu te regije smatrajući da će, sve dok enklave postoje, bosanska vlada tražiti da im svaki mirovni sporazum osigura pristup tom području što bi onda razdvojilo srpsku kontrolu na jugu i sjeveru.
Enklave, koje su teoretski bile demilitizirane 1993. godine prema sporazumu kojeg je utemeljio UN, čime je okončana srpska ofanziva, postale su područje odakle su gerilske grupe bosanske vlade izvodile napade na područja koja drže Srbi. Ti su napadi otežavali srpsko snabdijevanje i predstavljali su prijetnju za vojsku bosanskih Srba, osobito u pozadini njihovih snaga.
Eliminacija istočnih enklava, osobito Goražda, omogućila bi prebacivanje oko 7.000 srpskih vojnika, koji su trenutačno vezani uz tu regiju, na druga krizna područja.
Srbi se sučeljavaju s preprekama
Bosanski Srbi su već počeli jačati vojni pritisak na istočne enklave izvodeći napade oko Goražda, vršeći pritisak na ratišta oko Srebrenice te zarobljavajući osoblje Ujedinjenih naroda. Zapovjednik UNPROFOR-a za BiH, general Rupert Smith vjerovao je da Srbi stvaraju uvjete za zauzimanje enklava. Srbi su tradicionalno koristili svoju kontrolu na svim prilazima i cestama da ograniče snabdijevanje UN-ovih snaga i stanovništva u toj regiji. Ukoliko se UN povuče iz enklava bosanski Srbi će nastaviti s jačanjem vojnog pritiska na enklave s ciljem tjeranja civilnog stanovništva s tog područja te sticanja prednosti u odnosu na snage bosanske vlade. (1994. godine bosanska vlada je, prema više izvora, odustala od poziva za ukidanjem embarga na oružje zbog zabrinutosti da bi to moglo navesti Srbe da udare na enklave). Postojala je i mogućnost da se Srbi možda neće pokrenuti odmah kako bi zauzeli enklave.
(Sutra: CIA – Bijela kuća bila zatečena genocidom u Srebrenici)
Izvor: Al Jazeera
POVEZANE
- ‘Znaš li šta je nož, žica, Srebrenica?’Golobradom Omeru Dudiću u Genocidu u Srebrenici ubijeni su gotovo svi članovi porodice.Published On 30 Jun 202030 Jun 2020
- Genocid u Srebrenici: Dokumentacija iskustva djeceMemorijalni centar Srebrenica i Muzej ratnog djetinjstva predstavili su projekat: Iskustva djece tokom genocida u Srebrenici. Više od 100 ljudi, od kojih mnogi i sada žive u Srebrenici, podijelili su svoja sjećanja i uspomene. Projekat je predstavljen u sklopu obilježavanja 25. godišnjice genocida u Srebrenici. Prilog Emira Skenderagića. Published On 13 Jun 202013 Jun 2020
- Dani genocida: Šta se dešavalo 6. jula 1995.Šestog jula 1995. počela je ofanziva snaga bosanskih Srba na Srebrenicu, zaštićenu zonu UN-a. Svoja iskustva podijelio je Hasan Hasanović, preživjela žrtva genocida.Published On 06 Jul 202006 Jul 2020
VIŠE IZ RUBRIKE TEME
- Sheikh Jarrah: Palestinska porodica se suočava sa prisilnim raseljavanjem
- Lokalna fondacija Stara Pazova: Kad vrijedni ljudi šire dobre ideje
- Izbjeglice iz Đokovićevog hotela traže pomoć: Zatočeni smo godinama, život samo kroz prozor
- Povezanost Dodika i desničara: Učinci lobiranja i bacanje 40 miliona dolara
