Braća po tuđem oružju

Srbija se odgovorno naoružava, a koliko je čega plaćeno unaprijed i kakva je za Aleksandra Vučića cijena “dobra” – saznaćemo iz nekih sudskih spisa.

27 Dec 2021

Srbija je po izdvajanju za naoružavanje 2019. bila na 79. mestu, ove godine je na 60 (EPA)

Trgovci moćnim oružjem na Zapadnom su Balkanu nešto poput advokata zavađenih komšija koji poslednje novce daju na parničenje oko međe, stabla između skromnih okućnica, glasne muzike i ogovaranja, te specifične antropološke discipline u kojoj se, eto, komšinici omakne da komentariše moralni sustav susetke. Naravno da ima razloga za tužbu, time nužno i taksu i honorar, jer, treba osmisliti “pravni lek” protiv komšijskih nepodopština, ishoditi pomeranje plota ili zidane ograde, naplatiti duševne bolove zbog vređanja po seoskim birtijama. U kojima obično počinje i visoka politika i na koje se svodi i priča o nabavci oružja kojom se ovde bavimo. Nacionalizam, mržnja, junačenje, busanje u patriotske grudi, pljačka zaodenuta u ruho vantržišnog namirivanja.

I nećemo o toliko logičnim i toliko suvišnim pitanjima ko će, protiv koga i čime da ratuje, budući da je odgovor u više od sto hiljada mrtvih, u uništenim životima, sudbinama, perspektivama, imovini.

Mržnja je, dakle, pogonsko gorivo za kreiranje vojnih budžeta, i tu nema ničeg nelogičnog; ko ima praćku i spreman je da njome napravi neku bedastoću, svakako sanja i katapult, a kada se to poveže sa kartografskom motivacijom i aparaturom, rapidografima i uglomerima, jasno je kakav će biti ishod – otvaranje državne kase za koje ne podižu ruku samo odsutni predstavnici naroda.

Ima to veze sa Srbijom, naravno, i njenim hegemonizmom u političkim genima, ali za trku u naoružavanju potrebna su bar dva takmičara; drugi je uzvodno od Save, on ima gvozdeno opravdanje u činjenici da je Hrvatska bila žrtva agresije (kako god to presuđivale međunarodne institucije). Teško je, međutim, tu pronaći dovoljan razlog za svih 999 miliona dolara ( na rate, nije nevažno), koliko će ova država platiti francuske višenamenske borbene avione tipa Rafal F3R. Polovne, njih 12, deset jednoseda, dva dvoseda.

Kako to onda Hrvatsku štiti članstvo u NATO retorsko je pitanje, pogotovu ako hrvatski premijer Andrej Plenković izgovori i to da će ovim zahvatom biti višestruko uvećana “borbenu moć Hrvatske vojske, što je najbolji garant mira“, ali i to da će nabavkom francuskih lovaca Hrvatska podići bezbednost, a samim tim biti “atraktivnija za strane ulagače”. Kakav ekonomista.

Patriotizam i korupcija

Srbija je po izdvajanju za naoružavanje 2019. bila na 79. mestu, ove godine je na 60. Hrvatska se sa 70. popela na 62. mesto. Geostrateški odnosi su se, u odnosu na vreme raspada Jugoslavije, značajno izmenili, ali valja se uvek sećati sintagme Slobodana Miloševića koja je, suštinski, značila agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu: odbrana mira. Iako, kazaće tih nesrećnih godina taj ključni realizator hegemonističkih pohoda, Srbija nije u ratu, iskoristila je sve resurse Jugoslovenske narodne armije, a u taktičkom uzmicanju glavom bez obzira ostavila je mnogo toga na poklon sestrinskim, zločinom ovenčanim oružanim snagama i podrazumevajućim paravojskama.

Došlo je vreme za obnavljanje ratne mašinerije, ali i za nove neljudske verbalne avanture koje se temelje na laži i bahatosti. Izgovoriće tako predsednik Srbije Aleksandar Vučić da nikada neće dozvoliti da Srbija “bude tako slaba kao što je to bila devedesetih godina”, da “budemo tako slabi da ne možemo ni da se odbranimo”.

Suštinski, reč je o novoj politici “odbrane mira”, zapravo stalnom pretnjom koja, iako se ne temelji na racionalnim izvorima, znači u ovom slučaju da je neophodaan svakodnevni oprez, jer se mir ne gradi na poverenju u državničku mudrost neubrojivog. Vučić ima milijardu i 250 miliona dolara da šopinguje po svetu, a samo nepatriote i izdajnici mogu da pitaju šta i zašto.

Sve priče o ne baš omiljenom civilizacijskom dostignuću kakvo je tender pojednostavio je srbijanski predsednik efektnom narodskom umotvorinom koja garantuje njegovu štedljivost: “Odgovoran sam i ozbiljan čovek koji, u skladu s tim, po sto puta prouči papire pre nego što donese odluku. Uvek gledam da se, što bi rekao naš narod, provučemo ko kuče kroz tarabu, vodim računa da Srbija bude što jača.”

Građani bi, pogotovu oni koji mu ne veruju ni reč, rado pustili predsednika da se provlači gde hoće i kako hoće, ali o svom trošku. I da, umesto njegovog “proučavanja papira” vide na osnovu kojih procena vojnih stručnjaka se bira koji sistem, kolika je cena onih koji se nude na tržištu, a ne da tek na nekoj besmislenoj paradi saznaju za nekakvu kučeću ekvilibristiku i nove ili polovne komade oružja.

Kad već uzimate gas…

Poslednji u nizu takvih primera je nabavka ruskog protivoklopnog sistema “kornet”. Čitava procedura i izjave srbijanskih zvaničnika u vezi s tim poslom sažimaju motivaciju i način na koji ova – vojno neutralna – država kupuje oružje. Objavljeno je da su rekete “kornet” (“ubice tenkova”, domet osam kilometara, probijaju oklop debeo jedan metar) deo uspešne saradnje Rusije i Srbije, ali je znakovita činjenica da je toj saradnji, kako beleži državni profašistički tabloid Večernje novosti, “dat impulas” nakon nedavnih razgovora Putin – Vučić u Sočiju. Nakon kojeg smo saznali da Srbija dobija gas za bagatelu (za ranije dogovorenu cenu).

Pa, u nedostatku podataka od javnog značaja, budući da se svaka nabavka oružja tretira kao državna tajna – ostaje da logiciramo koliko je u paketu iz prijateljskog razgovora gasa, koliko oružja, koliko obaveza da se i dalje Srbi raduju izraubovanim lovcima “mig 29”, tenkovima T-72 i borbenim vozilima BRMD-2 koje je Srbija već kupila od Rusije. Tog prijateljstva.

Nije kraj, “korneti” stižu, plaćeni su unapred (ili je reč o gasu): “Dobili smo odličnu cenu, platili smo unapred. Veliko pojačanja za kopnenu vojsku Srbije. Svaki dan je naša vojska sve jača i ponosan sam na to”, izgovoriće Vučić, netom što se provukao kroz tarabe i zamke trgovca čija se ponuda ne može odbiti. Koliko je čega plaćeno unapred, kakva je za Vučića cena “dobra” – saznaćemo, verovatno, iz nekih sudskih spisa.

Kako se radovati, makar i moćnim “kornetima”, bez pogleda ka susedstvu, a tamo neki jadnici, Hrvati koji, zna Vučić, tek za tri godine dobijaju polovne avione: “Voleo bih da i mi nabavimo iste, ali nove. Verujem da ćemo za tri godine drastično da osnažimo RV i PVO i nema bojazni za Srbiju. Mir nam je najvažniji, nad malim i slabim se svi iživljavaju”, izgovoriće zadovoljni srbijanski predsednik.

Misleći verovatno na ugroženog Bambija, kao pre dve godine: “Srbija se naoružava zato što je Srbija slobodna zemlja. Mala zemlja sa svih strana okružena državama koje su članice NATO-a sa kojima želimo dobre odnose. Ali nećemo da budemo Bambi kojeg će da progutaju”

Ponovna, dakle, odbrana mira u najavi, valja se naoružati, zlu ne trebalo, a i narod to voli. Ko naoružava Vojsku, taj je država, za njega treba glasati. Moćne rakete, avioni koji probijaju zvučni zid (o državnom prazniku), sve pršti, pa još naše. I Vučić na svečanoj bini, ili, još bolje, ‘nako, oficirski, sa dvogledom oko vrata.

Svi ste jedna armija

Pa ko ne bi bio za to da se odmrzne služenje vojnog roka, da bude obavezno, a za one prigovarače i slične strine i tetke dvostruko duže. I tu dolazimo do ozbiljnog problema, budući da se oružje može kupiti, ali ostaje problem u tome ko će da ga koristi. Neće Srbin rado u vojnike ni za pare koje Vučić nudi, ni za svekolike laži kojima se ućutkuju plaćeni vojnici i oficiri koji odlaze iz ovog patriotsko-koruptivnog stroja.

Vučić je bezočno lagao da je prosečna plata pripadnika Vojske Srbije hiljadu evra, ali, Vojni sindikat Srbije ga demantuje i upućuje na sajt Ministarstva odbrane, na kojem se može videti podatak da je prosečna plata u oktobru 2021. bila 74.339 dinara, oko 750 evra. Sindikat ističe i to da profesionalni vojnik prosečno zarađuje 460 evra, podoficir 620 evra, oficir 102.028 dinara (868 evra), a general 1.586 evra.

I tu nije kraj, Sindikat ocenjuje i to da su međuljudski odnosi i briga pretpostavljenih prema potčinjenima „na najgorem nivou u poslednjih 50 godina“ (čudna mi čuda, prim. aut.), da se uzbunjivači kažnjavaju. A problem predstavljaju i stambeno pitanje, kvalitet lečenja, ali i uslovi u objektima u kojima profesionalni vojnici izvršavaju svoje zadatke.

Neće, dakle, u profesionalne vojnike ljudi koji imaju bilo kakav drugačiji izlaz; u protekloj godini iz Vojske Srbije otišlo je 11 odsto vojnika i podoficira, a ni popuna, makar bila i zakonska obaveza, ne obećava. Svake godine broj umrlih u Srbiji veći je od broja novorođenih za jedan grad veličine Novog Bečeja. Ove godine u penziju odlaze poslednji oficiri, piloti obučavani u bivšoj JNA, tokom 2016. školovala su se tri pilota, a sada ih na obuci ima deset.

A mladi ljudi, kao i sa čitavog Balkana, odlaze u inostranstvo i ostavljaju za sobom trku u naoružanju, većina njih i mržnju stečenu u godinama adolescencije. Mitologiju, ratnu retoriku, izmišljotine.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.IZVOR: AL JAZEERA


  • Bojan TončićBojan Tončić je novinar-komentator beogradskog portala XXZ, glavni urednik Dosijea o medijima Nezavisnog udruženja novinara Srbije i saradnik zagrebačke Lupige. Radio je u dnevniku Danas od osnivanja, potom u E-novinama; bio je dopisnik sarajevskih Dana, portala Remarker i saradnik više medija u regiji.

POVEZANE

  • Vo­js­ka Sr­bi­je je ‘vazal’ Rusi­je na Balka­nuAko se pogle­da struk­tu­ra naoružan­ja Vo­jske Sr­bi­je vidi se da je ri­ječ o oružju ofanzivnog karak­tera što pokazu­je da je tvrd­n­ja o odbram­benom naoruža­van­ju sasvim be­smis­le­na.Published On 05 Nov 202105 Nov 2021
  • MIŠLJENJAMIŠLJENJA,Temeljni doku­men­ti ‘srp­skog sve­ta’Jed­no od po­laz­iš­ta ‘Strate­gi­je’ je briga o srp­skom nar­o­du van grani­ca ‘mat­ice’ te da je za­šti­ta srp­skog nar­o­da gdje god on živi uslov op­stan­ka Sr­bi­je.opinion by Tomislav MarkovićTomis­lav MarkovićPublished On 19 Sep 202119 Sep 2021
  • Otkazana vo­j­na vjež­ba Sr­bi­je i BiH na Man­jačiMin­istarst­vo odbrane Bosne i Herce­govine vježbu je otkaza­lo zbog izuzetno loše epi­demi­ološke situaci­je u zemlji te zbog ma­l­og bro­ja vakcin­isanih pri­pad­ni­ka Oružanih sna­ga.Published On 04 Oct 202104 Oct 2021

VIŠE IZ RUBRIKE PIŠE

POPULARNO

Komentariši