ABDULAH SIDRAN: “KONSTITUTIVNI NARODI SU PODVALA I PREVARA ZA LIKVIDACIJU BOSANSKE DRŽAVE”

Abdulah Sidran.jpg

Abdulah Sidran je u Pressingu na N1 kazao da je “rak rana svih naših rana” podvala o konstitutivnim narodima, i da tako nešto ne postoji na svijetu.

“Ne može se jedan narod dijeliti na one koji imaju veća prava od drugih. To je podvala u prevodu engleskog termina u Dejtonu. Jedno je biti konstitutivni, a drugo je konstitutentan kako piše. To znači jedan od činitelja. Ovdje je napravljeno kao da oni konstituišu državu Bosnu. To je podvala koja ide segregaciji, rasizmu…”, rekao je Sidran.

On je istakao to da ako su ti narodi koji su konstitutiuvni – onda je BiH nastala u Dejtonu, sa entitetima.

“To je podvala i prevara koja služi likvidaciji bosanske države, koja je stara preko 1.000 godina. To nisam izmislio”, istakao je Sidran.

“Ako ovi nevaljalci ponižavaju BiH, lažući o svojoj ugroženosti, bezočno lažući. Konstituirati, podići zemlju, unaprijediti, pa koliko je doprinosa konstituciji dao jedan Emerik Blum. Jevrejin. On danas ne bi mogao ni na kakvu listu, a stvorio je gradove, luke, gigantska preduzeća, genije. Ne samo Blum. Mnogo je divnih ljudi, arhitektura Sarajeva – koliko je tu Čeha, Slovenaca, e ni oni nisu konstitutivni, a konstituisali Sarajevo. To je razbojnička ideja, ali u karajnjoj konsekvenci iz idiotskog pojma suživota. Odvojenog života. To je segregacija, diskriminacija, dvije škole pod jednim krovom… Konsekvenca krajnja je ono što znamo pod pojmom fašizam”, naveo je Sidran.

On je rekao da je kivan na ovdašnje intelektualne snage koje nisu u stanju pronaći formu u kojoj bi naveli međunarodnu zajednicu da reaguje.

“Svijet nam neće pomoći dok ga ne ispritiskamo, a imamo i inerciju akademske zajednice”, kazao je Sidran.

Sidran je gostujući u Pressingu na N1 kazao da su mnogi problemi koje ima Bosna i Hercegovina nastali zbog komšijskih država. Sidran je kazao da su oni projecirali probleme – a onda se pojavili “kao dušebrižnici koji će da ih rješavaju”.

“Neki vjeruju da je moguće na bazi etnonacionalnih temelja graditi moderno društvo. To nije moguće. Etnonacionalni identiteti ne smiju biti najvažniji, nasuprot cjelokupnog iskustva zapadne civilizacije koja govori o građaninu”, istakao je Sidran.

Komentarisao je onda učestale izjave Zorana Milanovića, predsjednika Hrvatske na račun BiH.

“Milanović – to što on govori, to nije bilo ustaštvo, možda je zbog izbora. Ali je bilo rasistički. To je krajnji šovinizam, a naša strana bi morala da postupa po tome. Ne koristimo pravna sredstva koliko je moguće”, rekao je.

Krivi i postojeće strukture što ne reaguju.

“Ovakvi stavovi koje ispoljava Milanović – nalagali bi da srodna partija ovdje obrati se Savezu socijaldemokratskih partija Evrope, i da kaže da ne može u socijaldemokratsku skupinu partija pripadati partija čiji je glavni čovjek neskriveno izlazi sa diskriminacijskim, šovinističkim stavovima”, pojasnio je Sidran.

“Kaže taj Nurija što sam ga izmislio – ‘drage komšije, mnogi naši problemi mi nestali kada bi ih vi prestali rješavati’. Oni su ih produkovali. Mi smo u socijalističkoj BiH imali primjer kada je vlast naša – uhapsila 10-15 policajaca udbaša koji su ubačeni u Srebrenicu da izazovu etničke sukobe. To je bilo pet godina prije rata. Nije to moj humor, to je činjenica. Projeciraju nam probleme – a onda se pojavljuju kao dušebrižnici da ih rješavaju”, istakao je i dodao:

“Da nas 10 godina puste na miru nadigrat ćemo ih u sportu, muzici, jazzu, ekonomiji. Ovdje teče proces likvidacije bosanske države”, kazao je.

Često se, kaže Sidran, u životu oslanjao na nepredvidljivo, te mu se u jednom momentu učinilo da je koronavirus to nepredvidljivo – i da je mogla biti integralni i otrežnjujući faktor.

REUF BAJROVIĆ : HDZ S TRI POSTO (S 3 POSTO) GLASOVA DRŽI BiH TAOCEM, TO MORA PRESTATI!

REUF BAJROVIĆ : HDZ S TRI POSTO (S 3 POSTO) GLASOVA DRŽI BiH TAOCEM, TO MORA PRESTATI! 

Iako je razlika u osvojenim glasovima skoro pet puta veća u korist probosanskih stranaka, HDZ BiH u federalnim i državnim institucijama zauzima jednak broj mjesta.

Rezultati nedavno održanih lokalnih izbora pokazuju da stranke okupljene u nevladinu organizaciju HNS imaju podršku oko 125.000 glasača, dok su stranke koje možemo nazvati probosanskim i bošnjačkim osvojile 750.000 glasova.Kopredsjedavajući US-EU Alijanse i politički analitičar Reuf Bajrović kaže za Vijesti.ba kako se ta razlika očito povećava iz ciklusa u ciklus.

“Pitanje svih pitanja u BiH je nejednaka vrijednost glasa koja je sve očiglednija. Kako može 3% registrovanih birača imati pravo veta na sve odluke u državi? To je moguće samo u BiH u kojoj je udruženi zločinački poduhvat koji je vođen iz Zagreba ugrađen kao ustavna norma. Da stvari budu apsurdnije, ti koji predstavljaju 3% registrovanih birača se, i pored beskrajnih privilegija koje uživaju, proglašavaju ugroženim”, kaže Bajrović.

On dodaje da se stranke tzv. HNS danas ponašaju kao predstavnici bjelačke manjine tokom apartheida u Južnoj Africi.

“Korijen te drskosti je uvjerenje o supremaciji te manjine nad muslimanskom većinom koju smatraju nejednako vrijednom”, mišljenja je on.

Iako je razlika u osvojenim glasovima skoro pet puta veća u korist probosanskih stranaka, HDZ BiH u federalnim i državnim institucijama zauzima jednak broj mjesta.

Bajrović kaže kako nema boljeg dokaza da je potrebno promijeniti taj aranžman.

“Treba krenuti sa FBiH i ukinuti Dom naroda ili ga svesti na nivo Vijeća naroda u RS. Neka onda idu ovi što jauču da su ugroženi pa tu ugroženost dokazuju organu za vitalni nacionalni interes Ustavnog suda FBiH. 2022. je historijska šansa da se te osione politike pošalju na smetljište historije i da demokratska i demografska većina primjeni svoju izbornu volju kao u svim drugim normalnim društvima”, ističe on.

Uprkos ovakvim izbornim rezultatima, a slični su bili i na Opštim izborima 2018. godine, te jednakoj zastupljenosti svojih kadrova u institucijama, HNS nastavlja s plasiranjem priča o ugroženosti i neravnopravnosti Hrvata u BiH.

Bajrović  kaže da je ovo dokaz da su uvjereni da više vrijede od etnički nepodobne demokratske većine.

“Čini se da je samu činjenicu da dijele životni prostor sa tom demokratskom većinom smatraju sopstvenim kompromisom koji mora biti nagrađen supremacijom i privilegijama. Umislili su da žive u svijetu koji je postojao samo u romanima Ive Andrića u kojima bosanski muslimani nemaju istu ljudsku vrijednost kao i kršćani i hrišćani”, mišljenja je naš sagovornik.

On je mišljenja kako  je ovakvo stanje nepravedno, te da se uopšte ne može govoriti o ugroženosti Hrvata u BiH.

“Hrvatsko pitanje ne postoji. Ugroženost je izmišljena i treba konačno povesti debatu u tome zašto se nelojalnost HDZ-ovaca državi u kojoj žive smatra prihvatljivom. Svako onaj ko ne smatra BiH svojom jedinom domovinom nema pravo da drži lekcije o tome kako ona treba da izgleda. Ne može se biti i autohtoni narod u BiH i dijaspora u Hrvatskoj. To je moguće samo u šizofrenom svijetu u kojem je dio BiH kojim upravlja HDZ ustvari trebao biti u Republici Hrvatskoj, a ne u zemlji koju mrze i čiju smrt priželjkuju”, kaže Bajrović.

Na pitanje da li možda Dragan Čović i HDZ, svjesni ovakve neproporcionalne zastupljenosti, svjesno plasiraju priče o ugroženosti kako bi sebe predstavili kao žrtve, dok istovremeno uživaju sva moguća prava, Bajrović odgovara da Čović sada više vremena i resursa troši na to da u Sarajevu stvori klimu u kojoj bi njegovi zahtjevi izgledali razumno.

“Ključni mediji mu pomažu u tome jer dobijaju novac od firmi pod njegovom kontrolom, a vjerovatno i iz država koje podržavaju njegovu politiku (Hrvatska i Rusija). On se nada da će zloupotrebom Tužilaštva BiH doći do smjene elite u Sarajevu i da će novi ljudi biti spremni da mu daju podršku za Izborni zakon kojim bi HDZ i službeno postao kolonijalnim upravnikom BiH”, kaže on.

On zaključuje kako je priča o ugroženosti samo dio hibridnog rata koji se vodi, a koji je sada fokusiran na uništavanje konsenzusa probosanskih političkih i društvenih aktera o potrebi da se 2022. izabere šest Hrvata u klub DN FBiH i time otvori put za vlast bez HDZ.

“Bez agenata hrvatskog uticaja u Sarajevu, debata bi se fokusirala na ključno pitanje: zašto HDZ drži zemlju taocem i zašto nema nove Vlade FBiH?”, zaključio je Reuf Bajrović.

Prof.dr. Senadin Lavić : Šta danas znači “konstitutivnost naroda” spram konstitutivnosti građana?

Prof.dr. Senadin Lavić : Šta danas znači “konstitutivnost naroda” spram konstitutivnosti građana? 

Poslije dugo vremena pred nas je ponovo iskrsnuo koncept konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini. Etničko-religijske grupe u Bosni shvataju ga na različite načine. Koncept konstitutivnosti naroda u Bosni priredili su, između ostalog, Tuđman i Milošević 1993. godine kada su se zalagali za ustanovljavanje tri etničko-religijske republike u Bosni (Bosna kao Unija tri etničko-religijske republike) a što su Oven i Stoltenberg prihvatili i predložili Vladi Republike Bosne i Hercegovine da usvoji.

Piše : Senadin Lavić (Kliker.info)

Sa stanovišta Ustava, smatra profesor Omer Ibrahimagić, konstitutivnost naroda nije uopće ispravan pojam. Naime, sa stanovišta Ustava može se govoriti o konstitucionalnosti naroda, to jeste o narodima ustava ili narodima koje Ustav spominje, to jeste nabraja kao jednakopravne, naprimjer, od 1943. do 1993. godine. Naspram toga, konstitutivnost, kakvu su nam podmetnuli 1993. godine Tuđman i Milošević, odnosno Oven i Stoltenberg, podrazumijeva stvaranje tri entiteta (etničko-religijsko geto) ili uspostavljanje “političkih etno-teritorija” svakog naroda u Bosni.

Narodi u Bosni su konstitucionalni, a ne konstitutivni iz prostor razloga jer oni nisu “konstituirali” Bosnu koja je stotinama godina postojala prije današnjih naroda i njihovih politika. Neprijatelji demokratije u bosanskom okruženju insititraju na konceptu “konstitutivnosti” kao ostvarenju etno-teritorijalizacije bosanskog državnog prostora u kojemu bi oni imali uticaj neovisno od države Bosne i Hercegovine.  

Odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine poništila je onaj “koncept konstitutivnosti” iz 1993. godine koji su nam podmetnuli Tuđman i Milošević uz koncept Unije Bosne od tri etničke republike. Nacionalističke antibosanske snage ni danas ne pristaju da prihvate ovu Odluku.

Niko normalan nije protiv ravnopravnosti naroda u Bosni i Hercegovini jer je to naša tradicija, kulturna specifičnost i navika.

Šta danas znači konstitutivnost naroda u Bosni? U kakvoj vezi stoje koncept konstitutivnosti i srbijanski / hrvatski hegemonijski projekti u kojima bosanski Srbi i Hrvati služe susjednim državama da utiču na procese u Bosni. U kakvom odnosu su “konstitutivnost” i “matična država”. Da li su Srbi i Hrvati u Bosni dijaspora ili su bosanski narod? Šta znači da su bosanski Hrvati dijaspora Hrvatske?

Otvoreno uplitanje  srbijanske i hrvatske politike u unutarnje stvari Bosne prevršilo je svaku mjeru. Po Bosni se šetaju političari iz Srbije i Hrvatske kao da im je to ćaćevina, prave škole, mostove, fabrike, ulažu novce i operiraju s bosanskim državnim prostorom kao etničkim (ili “plemenskim”) vlasništvom svojih narodnih grupa.  U projektu internacionalne konstitucije Bosne namjerno je ostavljen slab unutarnji suverenitet da bi se zadovoljili interesi Srbije i Hrvatske. Bosna je samo poslužila za smirivanje tenzija između srpskog i hrvatskog nacionalizma.

Prije svega, treba priznati činjenicu da preko “konstitutivnosti naroda” Srbija i Hrvatska ostvarujudominaciju u Bosni nad dijelom stanovništva i kontroliraju teritorije na kojima bosanski Srbi i bosanski Hrvati žive. Tako bosanski Srbi i Hrvati služe svojim “matičnim državama”, često kao “topovsko meso” hegemonijskih projekata, a u Bosni izigravaju konstitutivne narode. Ako su konstitutivni u Bosni kao narodi, to onda znači da nemaju svoje matične države izvan Bosne i da nisu dijaspora. Ali, stvari ne stoji tako. Iz ove paradoksalne situacije dva konstitutivna naroda mogu zakočiti sve bosanske procese, pozvati se na veto i raditi protiv Bosne po naredbi iz Beograda i Zagreba. To je osnovni problem nefunkcionalne države. Stoga se “konstitutivnost” (na ovakav način) pokazuje kao trojanski konj unutar bosanskog državnog suvereniteta.

Pod krinkom konstitutivnosti odvijaju se brojni antibosanski procesi. Koncept konstitutivnosti ne označava ravnopravnost građana i naroda u Bosni na cijeloj državnoj teritoriji nego se svodi na besprimjernu etničku teritorijalizaciju državnog prostora. Po tome, koncept konstitutivnosti trebao bi poslužiti da se u Bosni “ograde” etničko-religijske teritorije.

Zato se odmah uz konstitutivnost naroda nameće sa HDZ-ovske strane priča o federalizaciji državne teritorije kao konačni čin podjele države Bosne prema etničko-religijskim principima i ratnim dostignućima. Naravno to je antibosanski koncept.

Današnja kvazi-politička naracija o “konstitutivnosti naroda” pada još niže ispod rješenja Dejtonskog sporazuma, pada u plemensko, predmoderno, nedemokratsko razgraničavanje “pašnjaka” kojima će upravljati jedna partija i njezin vođa. Ovakvo zaostalo predpolitičko djelovanje ne postoji nigdje u današnjoj Evropi.

Dakle, sporno je insistiranje na konstitutivnosti naroda koje su predložili Tuđman i Milošević, jer Bosna kao država nije ni federacija, ni konfederacija, niti je unija tri etničko-religijske “republike”. Bosna jeste multietničko, višereligijsko, multikonfesionalno društvo, ali je prosta decentralizirana država koja ima internacionalno priznanje.

Drugo, koncept konstitutivnosti treba da posluži kao argumentaciona osnova za kvarnu političku zamisao da tri naroda “konstituiraju” državu Bosnu. Tri naroda imaju navodno svoje odijeljenje teritorije i oni raspolažu tim teritorijama kao “plemenskim” teritorijama. Tako Bosna biva prikazana kao konstrukt volje tri etničko-religijske oligarhije koji je nastao u Deytonu 1995. godine. Potpuno se negira njezina državnost koja je obnovljena 1943 na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a i osporava se njezin povijesni kontinuitet od srednjevjekovnog doba do kraj 20. stoljeća.

Danas je jasno da Opći okvirni sporazum o miru iz Daytona 1995 godine predstavlja korak nazad u odnosu na ZAVNOBiH i Deklaraciju o pravima građana Bosne i Hercegovine. Dejtonski Ustav (Anex IV) bosanskom čovjeku, građaninu ili pojedincu, pretpostavlja i nameće grupu, kolektiv, zajednicu, narodnu grupu kao centar i subjekt ustava.

Treće, nešto nije normalno s konceptom “konstitutivnosti naroda” ako se samo odnosi na Bosnu, a ne na Srbiju i Hrvatsku. Ako su Srbi i Hrvati konstitutivni u Bosni, zašto onda nisu Bošnjaci konstitutivni u Srbiji i Hrvatskoj po istom obrascu kakav su nam ponudili Tuđman i Milošević 1993. godine? Zašto hrvatski Srbi nisu konstitutivni  u današnjoj Hrvatskoj? Isto tako, pred nama je važno pitanje: da li su bosanski Srbi i bosanski Hrvati kao narodi dio bosanske nacije (države-nacije) ili nisu? Ako su isključeni iz ili otkinuti od bosanske nacije, onda je pitanje gdje su i gdje pripadaju?

Do kada će živjeti ovu spornu antibosansku perverziju koja je ostatak Tuđman-Miloševićevog projekta rušenja Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine. Zašto se nastavlja pogrešno razumijevanje činjenice da su bosanski Srbi i bosanski Hrvati  konstitucionalni narodi ili narodi koji se nabrajaju i spominju u Ustavu Bosne i Hercegovine. Bosanski Srbi i bosanski Hrvati planski se otkidaju od Bosne i guraju u shizofreniju, razdomljenje, “beskućništvo” u egzistencijalnom smislu, u beznađe, koje projektanti “velike Hrvatske” i “velike Srbije” koriste u svojim hegemonijskim igrama protiv Bosne.

Četvrto, preko koncepta konstitutivnosti naroda Srbija i Hrvatska direktno sprovode svoje hegemonijske politike na tlu države Bosne i Hercegovine. Konstitutivnost se razumijeva sa strane srbijanske i hrvatske državne politike kao pravo tih država da se miješaju u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine. Kao da ljudi u Bosni ili bosanski narod, Bosanci, nisu u stanju da samostalno i neovisno od bilo koga sa strane donose bitne odluke za sebe i svoju budućnost. Tako se pojavljuje model patronizma: briga za svoje “sunarodnjake” pretvara se u plansko ometanje bosanskog suvereniteta.

Pokazuje se da je konstitutivnost pretvorena u jedan opasan mehanizam kočenja bilo kakvog razvojnog procesa u Bosni. Ni jedna odluka ne može se donijeti bez besmislenih dogovaranja, natezanja, opstrukcija i sličnih smicalica. Zemlje slabedemokratije zato ostaju “negdje između” i uvijek su meta patronizma prvih susjeda koji vide svoju šansu u potčinjavanju. Naravno ovaj patronizam u Bosni pojavljuje se tokom 20. stoljeća i ide uz srpske i hrvatske nacijske projekcije kojima se Bosna sasvim neopravdano uračunava u neki veliki srpski ili hrvatski politički aranžman.

Empirijska provjera brojnih ustava pokazuje da Srbi, naprimjer, nisu konstitutivni u Hrvatskoj, Sloveniji, Rumuniji, Crnoj Gori, Kosovu, Makedoniji, Austriji, SAD, Njemačkoj i tako redom.

Umjesto etničko-teritorijalnog koncepta “konstitutivnosti naroda” trebamo uvesti koncept ravnopravnosti građana na svakom dijelu države Bosne i Hercegovine.

Peto, današnje stanje mira u Bosni zasnovano je na zadovoljenju potreba Srbije i Hrvatske da dominiraju u Bosni, a ne na unutarnjem procesu demokratizacije bosanskog društva i razvijanja građanskih sloboda i koncepcija. Zato je Bosna ostavljena između socijalističkog i demokratskog svijeta kao “zemlja u tranziciji” – što se tiče IC (internacionalne) birokratije ovo stanje može trajati vječno. Bosna još uvijek ne može ući u EU jer ima internacionalnog HR (Visokog predstavnika UN i EU). Bosni se, dakle,  još ne dopušta da postane slobodna evropska demokratska država.

Preko konstitutivnosti naroda Srbija i Hrvatska ostvaruju direktno uplitanje u suverenitetdržave Bosne i na pojedinim dijelovima bosanske državne teritorije ostvaruju hegemonijski interes pod krinkom zaštite svojih sunarodnjak. Neprijatelji demokratije u Bosni hoće nam nametnuti karikaturu demokratije kroz shvatanje da postoje srpske  i hrvatske teritorije u državi Bosni kojima samo Srbi i Hrvati mogu raspolagati kako oni hoće, to jeste – Srbija i Hrvatska mogu “voditi brigu” o tim bosanskim državnim teritorijama pod plaštom zaštite svoje dijasporalne zajednice. Tako se postepeno i prikriveno hegemonijsko-osvajačka pohlepa Srbije i Hrvatske zadovoljava na Bosni.“Konsenzus” se pretvara u funkcionalno sredstvo blokade države Bosne i Hercegovine.

Šesto, etnofaulizam i historicistički mentalitet predstavljaju dvije glavne “kulturne crte” u djelovanju balkanskih “plemena”.Zavist pre drugačijim i ponižavanje drugog uz izmišljanje (falsificiranje) povlaštenog mjesta u povijesti i ishodišnog “zlatnog doba”, prepoznaju se u svakoj ljudskoj djelatnosti na prostorima balkanskih naroda.

Srbija i Hrvatska ne prihvataju potpunu suverenost Bosne jer po njihovim iz 19. stoljeća naslijeđenim koncepcijama trebaju da se teritorijalno prošire na Bosnu u sklopu rješavanja “istočnog pitanja”. Zato preko tobožnje brige za konstitutivnost naroda otvaraju prostor da se miješaju u unutarnje stanje Bosne. Strah od bosanske suverenosti kazuje da Srbija i Hrvatska ne napuštaju svoje hegemonijsko-osvajačke ciljeve po pitanju Bosne. Agresija na Bosnu 1992. imala je za cilj da slomi bosansku suverenost i zemlju podijeli prema etničkim linijama.

Zato kada god neko iz Srbije i Hrvatske počne pričati o konstitutivnosti bosanskih Srba i bosanskih Hrvata u Bosni, treba upitati – šta to znači?

STA ZNACI GRADJANSKA DRZAVA I STA ZNACI KONSTITUTIVNOST NARODA

STA ZNACI GRADJANSKA DRZAVA I STA ZNACI KONSTITUTIVNOST NARODA 

Građanska država – odgovor na divljanje Zagreba i Beograda

Građanska država - odgovor na divljanje Zagreba i Beograda

Evropski sud za ljudska prava je pojam “konstitutivni narodi” dezavuirao kao rezultat genocida i etničkog iskorjenjivanja, ali je nametnut od beogradsko-zagrebačkih pregovarača kao uslov da bi se postigao mir.
Piše: prof.dr. Senadin Lavić

U Bosni se planski krivotvore značenja riječi ili dokumenata, što je znak bahate samovolje i neodgovornosti pojedinaca i političkih oligarhija. Umjesto sekularnog obrazovanja djeca se zamlaćuju religijskim doktrinama kao da se radi o vrhunskim naučnim objašnjenjima pojava i procesa u društvu i prirodi. Uništavanje sekularnog društva vodi u mitologiziranje ljudskog života i zaostajanje za naprednim i razvijenim društvima Evrope. U Bosni, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj danas je na djelu etno-klerikalna hegemonija i dominacija nad sviješću ljudi koja je odgovorna za zaostajanje i kulturni krah ljudskih zajednica. Sveštenici predvode militarne hegemonijske projekte i kriju se iza narativa o Bogu, poslanicima, Svetim tekstovima, povijesnim predanjima i tako redom. Oni doprinose mitu o liderima ili “vođama naroda” koji herojski vode “balkanska plemena” iz rata u mir i natrag.

Svi narativi o velikim “vođama naroda” su lažne konstrukcije političkih oligarhija koje su proizašle iz rata kao pobjednici na nekoj teritoriji države Bosne. Razorna etnoteritorijalizacija, kao tajna šifra pljačkaške tranzicije na bosanskom prostoru, i rata za bosanske teritorije, postaje smisao politike “etničkog predstavljanja” i “legitimnih predstavnika naroda”. Zato i dalje divljaju notorni autokrati i vode svoje narode u začaranom krugu zaostalosti i odbacivanja liberalne demokratije!

Tri sporna instrumenta antibosanske politike su narativi o “konsocijaciji”, “legitimnim predstavnicima” i “konstitutivnim narodima”. To su tri antibosanske mantre koje zaluđuju građane Bosne, varaju ih i služe antibosanskim projektima. Iz “brige” za Hrvate i Srbe u Bosni, koju vode Zagreb i Beograd, proizlazi sav problem u Bosni. Stvar je sasvim jednostavna, Srbija i Hrvatska ne trebaju rješavati pitanja koja se tiču Bosne i Hercegovine i njezinog naroda. To posljedično vodi etničko-religijskom homogeniziranju Bošnjaka i onda se sve svodi na “plemensko” razračunavanje i nestvarnu priču o tzv. “bosanskom tronošcu” koji suštinski poništava sve bosansko. SH-partneri planski provociraju takvo stanje i samo u etničko-religijskoj prepirci imaju mogućnost da nameću dijeljenje teritorije Bosne! Bošnjačka naivnost i neodgovornost prema državi osigurava da se SH-dogovor oko etnoteritorijalizacije državnog prostora obnavlja neprestano. Bošnjaci i dalje misle da preko etničkog predstavljanja i religijskih naracija mogu braniti bosanski politički interes. U zadnjih trideset godina misleće glave bošnjačkog elementa u bosanskoj političkoj orbiti bile su teološke provenijencije, dakle, vrlo spornog razumijevanja političkih procesa koji su zahtijevale moderna znanja iz politike i organizacije državnog sistema. Stoga je nametnuta etno-religijska konsocijacija postala samoubilački instrument Bosne kroz tri instalirane podrivajuće totalitarne etnopolitike. Naracija o “predstavljanju naroda” je manipulirajuća bajka  koju kriminalne hobotnice političkih oligarhija bacaju pred noge svoje sirotinje, spremne da čini zločine nad Drugim. Političke oligarhije nikada nisu “predstavljale” narode!

Umjesto etničko-teritorijalnog koncepta “konstitutivnost naroda”, nužno je uvesti model ravnopravnosti građana na svakom dijelu države BiH. Na ovaj logički zahtjev odmah će se podići glasnogovornici etno-fašizma balkanskog tipa sa svojim bolesnim argumentacijama. Bosanska građanska država jedini je siguran okvir zaštite građana od organiziranih etno-klerikalnih oligarhija koje pljačkaju državne resurse i zloupotrebljavaju građane na svim razinama vlasti i strukturama društvenog života. Političke partije iz susjednih država sa njihovim ekspoziturama u Bosni djeluju kao organizirane kriminalne grupacije koje kao korozija uništavaju državne sisteme i stvaraju bolesni životni ambijent u regionu. Oko nas su uništene i opljačkane banke u entitetu “rs”, srušen je Agrokor u Zagrebu, velike kompanije kakav je “Aluminij” u Mostaru ili “Šipad” u Sarajevu, opljačkane bosanske luke u Hrvatskoj, uništeni sistemi obrazovanja o kojima brigu vode “poluobrazovane podobne prodavačice magle” i tako redom. Iselili su, nažalost, brojni mladi i obrazovani ljudi, a političari iz Beograda i Zagreba, kao i njihovi klonovi u Bosni, još uvijek prijete da će se namiriti na Bosni. Građanska država je, stoga, najsigurniji okvir i garant da će rušitelji države i kriminalci biti smješteni gdje im je stvarno mjesto, a ne da se oni predstavljaju kao “vođe naroda pojmljenog kao stada”. Već dugo traje velikosrpsko divljanje protiv Bosne. Ono je u suštini totalitarna zabluda fašističkog uma! Ono je izraz antievropskih tendencija balkanskih mračnjaka vođenih militantnim popovima!

Znanje o modernom političkom uređivanju državnog sistema govori o demokratskom građanskom poretku. Agresivna desnica odbacuje bilo kakvu vrstu građanskog modela političke organizacije i proširuje svoje autoritarne tendencije. U Bosni je zaustavljen proces demokratizacije društva i vladavine prava u državi. Dejtonski okvir se pokazuje kao zadovoljenje aspiracija Srbije i Hrvatske da upravljaju na teritorijama Bosne. Zato oni ne dopuštaju da se razvije model po kojem bi svi građani bili ravnopravni na cijeloj teritoriji države. Narativi o “konsocijaciji” i “legitimnom predstavljanju” služe za kriminalne oligarhije da iza paravana provode pljačku države baveći se navodno zaštitom interesa etničkih grupa koje licemjerno predstavljaju. “Predstavljanje” naroda i vođenje politike “u ime naroda” predstavlja relikt prošlosti, pripovijesti iz 19. stoljeća, besmislicu u našem vremenu, nakaradnu naviku iz prošlih vremena u kojoj se rasistički separiraju narodi u geta da bi njima mogao upravljati neki sveštenik i političar. Takva zaostalost drži Bosnu zarobljenu u licemjernu konstrukciju “konstitutivni narodi” koja prikriva kako su se iz povijesnog toka Bosne pojavili Bošnjani (od IX do XV stoljeća), Bošnjaci (od XV do XIX), pa onda od XIX stoljeća i Hrvati i Srbi kao dio bosanskog naroda koji je, pod uticajem etno-religijske propagande iz Beograda i Zagreba, iz katoličanstva i pravoslavlja prihvatio drugačiju etničku orijentaciju od Bošnjaka koji su reterirali na muslimanstvo kao differentia specifica vlastitog identiteta. Religija je bila osnova etničke diferencijacije, a to je do danas ostalo glavno razlikovanje ljudskih grupa na Balkanu. Religijske granice postale su “nacionalne” granice i uz pomoć etničkog iskorjenjivanja i genocida nastali su “nacionalni prostori”. Danas se taj proces pokušava završiti u Bosni na način da svijet i Bošnjaci prihvate da je genocid legalno sredstvo međuetničkih i internacionalnih odnosa. Ali, to neće moći proći!

Princip “konstitutivnosti naroda”, koji proklamiraju Beograd i Zagreb, nije zapadnoevropske provenijencije i predstavlja zaostali politički oblik rusko-sovjetske predstave o “narodnoj demokratiji” i balkanskog siledžijstva, a to nije ni u kakvoj vezi s zapadnim konceptima države i demokratske vlasti. Vrijeme je da se u ovaj dio svijeta uvedu evropski standardi – ne azijski, feudalni način odnošenja prema svijetu političkog! U predmetu “Zornić protiv Bosne i Hercegovine” Evropski sud za ljudska prava je pojam “konstitutivni narodi” dezavuirao kao rezultat genocida i etničkog iskorjenjivanja, ali je nametnut od beogradsko-zagrebačkih pregovarača kao uslov da bi se postigao mir. U tački 43. Presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu “Zornić” stoji:

“U presudi Sejdić i Finci Sud je primijetio da je u vrijeme kada su donesene sporne ustavne odredbe na terenu došlo do vrlo krhkog primirja, te da je cilj tih odredbi bio da se zaustavi brutalni sukob obilježen genocidom i „etničkim čišćenjem“ (vidi ibid., tačka 45). Priroda tog sukoba bila je takva da je bilo neophodno pristati na „konstitutivne narode” kako bi se osigurao mir.”

A onda dolazi zaključak Suda da se u Bosni i Hercegovini bez daljnjeg odgađanja mora uspostaviti demokratsko uređenje bez preferiranja nekih posebnih prava za tzv. “konstitutivne narode”:

“Međutim sada, više od osamnaest godina nakon završetka tragičnog sukoba, ne može postojati bilo kakav razlog za održavanje na snazi spornih ustavnih odredbi. Sud očekuje da će se bez daljeg odgađanja uspostaviti demokratsko uređenje. S obzirom na potrebu da se osigura stvarna politička demokracija, Sud smatra da je došlo vrijeme za politički sistem koji će svakom građaninu Bosne i Hercegovine osigurati pravo da se kandidira na izborima za Predsjedništvo i Dom naroda Bosne i Hercegovine, bez diskriminacije po osnovu etničke pripadnosti i bez davanja posebnih prava konstitutivnim narodima uz isključivanje manjina ili građana Bosne i Hercegovine.”

Stoga je za sve građane u Bosni presuda u slučaju “Zornić” od iznimne važnosti, jer Evropski sud za ljudska prava u potpunosti delegitimizira i dezavuira princip tzv. “konstitutivnosti naroda”, uz to dajući obrazloženje da je on nametnut usljed krvavog ratnog sukoba obilježenog genocidom i etničkim progonom stanovništva te se na njega pristalo da bi se osigurao mir. Dvadeset i pet godina poslije rata protiv Bosne, okolnosti pod kojima se pristalo na “konstitutivne narode” više nisu važeće, što je, uostalom, mišljenje Evropskog suda za ljudska prava, te se mora pristupiti uspostavljanju demokratskog uređenja što znači  i de facto i de iure ukidanje nametnute diskriminacije kroz spornu oznaku o “konstitutivnim narodima”. Nigdje u državama članicama Evropske unije ne postoji takva diskriminacija i svođenje državnog suvereniteta na tzv. “konstitutivne narode” i “lidere etničkih grupa”, upravo zbog toga što u ustavnopravnom poretku Evropske unije ne postoje “konstitutivni narodi” kao politička posljedica provođenja genocida i etničkog čišćenja stanovništva.

Presuda Evropskog suda za ljudska prava, u predmetu “Zornić protiv Bosne i Hercegovine”, izrečena je u formi obaveze koju Bosna i Hercegovina mora ispuniti ukoliko svoje zakonodavstvo želi uskladiti s evropskim i na tom putu postati članica Evropske unije. Demokratija u Bosni treba da znači – svi građani Bosne su jednakovrijedni i ravnopravni na svakom dijelu njezine teritorije. Laž je da su “narodi” stvorili Bosnu! Totalitarne političke oligarhije drže Bosnu danas zarobljenu u ahistorijske koncepcije autokratskog i mizantropskog vladanja kao patologije koja se objektivirala!

Strah je jedan od ključni faktora dominacije etničko-religijskih oligarhija nad građanima. Na sve strane uspostavljena je strahovlada, klijentizam, licemjerno držanje kao nova paradigma društvenih interakcija, dominacija poluobrazovanih na svim razinama društvenog sistema, svjesno povlačenje kvalitetnih ljudi na margine, odlazak mladih… Bolesni i korumpirani lideri su u politici i u borbi za vlast, uglavnom, da ne bi bili procesuirani. Preko vlasti (izvršne i zakonodavne) kontroliraju sudsku vlast i etabliraju “svoju” policiju i pravosudni sistem. To je strašan sistem hegemonije.

Komentariši