Nenad Čanak: Rusija Srbiju vidi kao nepotopivi nosač aviona

Daleko mudrije je da svaka opcija da svoj prijedlog za predsjednika, a onda ćemo vidjeti šta će se događati, predlaže Čanak (LSV)

Mladen Obrenović 04 Feb 2017

Predsjednik Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak smatra da je od predsjedničke kandidature, kao isključive borbe za glasove, mnogo važnije za cijelu zajednicu – neka pitanja otvoriti. U razgovoru za Al Jazeeru preporučuje što bi bilo dobro rješenje za opoziciju na predstojećim izborima, ali i govori o statusu Vojvodine za koju tvrdi da je ‘postala tek prazni geografski pojam sa kojim se može lako manipulisati i vladati’.

‘Vojvođani umeju da naprave i proizvedu žito, a na kraju nemaju hleb u rukama’, kaže Čanak. Za stvaranje atmosfere stalnih izbora smatra da je to samo ‘odvraćanje pažnje od suštinskih pomaka’, a samu Srbiju vidi kao ‘nepotopivi ruski nosač aviona u srcu Evrope’.

  • Beogradski mediji najavili su Vašu moguću kandidaturu za predsjednika Srbije. Nakon Saše Jankovića i Vuka Jeremića, to je treća najavljena kandidatura. Koji su ključni motivi takve odluke?

– Moja moguća kandidatura može biti motivisana samo jednim razlogom, a to je odsustvo otvaranja veoma značajnih tema u društvu u Srbiji koje niko od do sada poznatih kandidata ne verujem da će otvoriti. Mislim da svako ko misli da se bavi politikom u Srbiji, a naročito neko ko se kandiduje za predsednika Republike, mora znati odgovore na ključna pitanja koja se tiču Srbije i regiona. A da ne spominjem širu sliku uloge Srbije u Evropi i svetu. U tom svetlu, svako ko nema odgovor na to kako treba da izgleda unutrašnje uređenje Srbije koje bi pravednije delilo i resurse i mogućnost odlučivanja o svojim sudbinama među ljudima u Srbiji nego što je to sada slučaj, očigledno ne razume gde su ključni problemi društvenog razvoja Srbije.Autonomaši – izmišljen paranacionalni naziv

  • Možete li demistificirati pojam autonomaša i njihove nacionalne pripadnosti? U javnosti se, pogrešno, stvara dojam da su to pripadnici mađarske ili drugih manjina, a zapravo su takvim pojmom nazivani  – Srbi. Zar ne?

– Milošević je, pokušavajući da napravi po uzoru na Hitlera, Musolinija ili Franka, nekakav etnički otklon, gde je politika koju on vodi ustvari politika čitave nacije, u ovom slučaju etnosa. I ko god ne pristaje na tu politiku, on je pripadnik druge nacije. I onda je to bilo vrlo jednostavno da se predstavnici nacionalnih manjina, naročito hrvatske i albanske nacionalne manjine, po definiciji proglase za neprijatelja. Ali, šta raditi sa Srbima koji su protiv te politike? Onda je izmišljen paranacionalni naziv – autonomaši.

Dakle, Srbi, Vojvođani koji su protivnici Miloševićeve politike su bili nazivani autonomašima. Što je suštinski trebalo da pokaže da oni nisu nekako pravi Srbi, nego su Srbi, možda etnički, ali ne i etnopolitički. Jer, biti Srbin iz njihove vizure znači imati i političku volju koja je u skladu sa idejama velike Srbije i svih ostalih ‘nacionalnih’ projekata iz 19. veka. Isto tako, danas, 2017. godine nisi Srbin ako ne podržavaš Ruse i možeš da budeš protiv bilo koga ali ne smeš da budeš protiv Putina?! I upravo zbog toga je krajnje vreme da se digne glas protiv te brutalne manipulacije nacionalnim u političke svrhe.

Postoji čitav niz tema o kojima ne vidim da neko od postojećih kandidata je spreman da govori. Mislim da je u ovom trenutku i u ovom, veoma suženom medijskom prostoru, kakav je u Srbiji danas, za celu zajednicu mnogo važnije neka od tih pitanja otvoriti, koristeći i ovu priliku, nego videti predsedničku kandidaturu kao isključivu borbu za glasove.

  • Još uvijek nije poznato tko će biti kandidat vladajuće stranke i koalicije oko nje, jer se umjesto aktualnog predsjednika Tomislava Nikolića spominje i mogućnost da Aleksandar Vučić uđe u utrku. Zar opoziciji ne bi bilo lakše da ima jednog kandidata?

– Opozicija je mogla da ima jednog kandidata u vreme Slobodana Miloševića jer ste sa druge strane imali režim koji je bio toliko ogrezao u krvi i okoreo u zločinima da je svakog ko je protiv toga bio dobrodošao u opozicione redove. Danas to nije moguće iz jednostavnog razloga što se ne može naći opozicioni kandidat koji će pomiriti i ultradesničare tipa Dveri, i desnu građansku opciju, i opciju centra i manjinske stranke. Zato mislim da je daleko mudrije da svaka opcija da svoj predlog, a onda ćemo videti šta će se dalje događati. Na ovim izborima ne očekujem nekakve blistave rezultate nijedne od frakcija opozicije, ali očekujem da će se otvoriti teme koje će biti ključne na svim sledećim izborima.

  • Posljednjih četvrt stoljeća, bar koliko se sjećam, traje borba za veća prava Vojvođana i Vojvodine. Otprilike toliko traje i kampanja ‘Pravda za Vojvodinu’. U tom razdoblju promijenile su se razne vlasti, no očito je odnos Srbije prema Vojvodini ostao maćehinski. U čemu se sve očituje maćehinski odnos Srbije prema Vojvodini?

– Ukratko govoreći, Vojvodina je u SFRJ, uz Sloveniju i Hrvatsku, bila najrazvijeniji deo Jugoslavije, a danas je nerazvijena regija Srbije. To je posledica prodaja njenih primarnih resursa kao to su nafta i gas, prodaje njenog industrijskog potencijala u bescenje i slično. To je bio način da se ona potpuno ekonomski uništi da bi kroz potiranje svakog političkog subjektiviteta ona postala tek prazni geografski pojam sa kojim se može lako manipulisati i vladati. Vojvodina se više ne može obnoviti i više se ne može napraviti bilo kakvo vraćanje na staro. Vojvodina se mora izgraditi iznova, nadam se na principima ravnopravnosti svih građana i nacionalnih zajednica, nadam se na principima socijalne pravde i nadam se na principima svoje neposredno iskazane i poštovane političke volje.

  • Vaše političko djelovanje obilježio je i slogan ‘Tačku na pljačku’. No, očito je da pljačka nije zaustavljena. Imate li viziju kako takvu praksu, pljačkanja kako kažete, konačno zaustaviti?

– Pljačka nije samo pljačka resursa i pljačka novca i pljačka materijalnih dobara. Glavni problem je pljačka budućnosti. Nama masovno iz zemlje odlaze mladi ljudi. Istovremeno, prazni se kompletna Srbija i preseljava u Beograd i Novi Sad, a kompletna jugozapadna Srbija se već može smatrati nenastanjenim područjem. Cela zemlja se svodi na usputne stanice Koridora 10. I, ako je cena jednog klozeta u Beogradu jednaka ceni čitavog imanja sa kućom i okućnicom i zemljom u bilo kom selu u Vojvodini, onda je jasno da tu nešto duboko nije u redu. Konkretni potezi kojima se to može zaustaviti su demontiranje bezbednosnih struktura koje nikad nisu reformisane u Srbiji još od Drugog svetskog rata, lustracija kao onemogućavanje onih koji su zemlju doveli u ovakvo stanje da nastave sa tom i takvom praksom, zabrana rada nacionalističkih i rasističkih organizacija itd. Tek kada dođe do ključnih i suštinskih političkih promena, onda ćemo moći razgovarati i o istinskom zaustavljanju pljačke ne samo novčanika nego i duša.

  • Razumljivo je da tražite ono što pripada Vojvodini, jer iz toga kraja dolazite. No, odnosi li se službeni Beograd i prema drugim krajevima Srbije tako? Ili na jugu ili istoku Srbije, Sandžaku, drugim krajevima samo nemaju glasne političare poput Vas?

– Situacija je slična svugde samo što se ona u drugim delovima geografske Srbije, ispod Save i Dunava, drugačije očitava iz jednostavnog razloga što se Vojvodina još uvek doživljava u podsvesti političara u Beogradu, kao nekakva strana i okupirana teritorija kojoj se ne sme verovati. I zato vi imate situaciju da voz ‘Kosovo je Srbija’ saobraća između Vršca i Beograda, a ne između Niša i Kragujevca. Zato što su sve te zapaljive patriotske parole namenjene za unutarpolitičku upotrebu, a tu je Vojvodina osobito plodno tle.

  • Čuvena je priča kako bi Vojvodina mogla hraniti ne samo prostor bivše Jugoslavije, nego i mnogo šire, no osim Novog Sada i još ponekog grada danas izgleda sve zapuštenije, njezini građani su nezadovoljni, a mladi ljudi odlaze. Bi li sve bilo drugačije da su Vojvodini ostavljene puno šire nadležnosti?

– Verovatno bi bilo mnogo drugačije iz jednostavnog razloga što se u Vojvodini onda ne bi dozvolila novosadizacija, kao što je iz Beograda isforsirana beogradizacija Srbije. Tome bi se, sigurno, suprotstavili i Subotica i Zrenjanin, dobrim delom Sremska Mitrovica, a svakako i Sombor i Vršac. Tako da ovakvog procesa ne bi moglo biti. A što se tiče toga da Vojvođani umeju da naprave i proizvedu žito, primetićete da su na kraju reda kao ljudi koji nemaju hleb u rukama. Između tog žita i tog hleba se nalazi nešto što je trulo i što treba menjati, a to je upravo centralistički, čak mogu reći, kolonijalni princip koji se iz Beograda primenjuje na Vojvodinu, bez obzira ko je u Beogradu na vlasti.O komunizmu i zločinima

  • U posljednje vrijeme na relaciji Beograd – Zagreb čulo se mnogo priča o naoružavanju i mirotvorstvu. Govorilo se o miru, ali i nabavljanju aviona i helikoptera. Mogu li ovi krajevi živjeti bez stalnog zveckanja oružjem?

– Neko je odavno rekao za komunizam da on u komunizam ne veruje zato što su najplemenitiji od svih plemenitih ideja u istoriji ostvarivali najgori ljudi radeći najveće zločine. Upravo me ova stalna priča o miru podseća na ovu izreku.

  • Općenito, vojvođansko selo bilo je nekad primjer zdrave, bogate, snažne sredine. Sad je na koljenima. Slična je situacija i u druim zemljama regije. Što se treba dogoditi da se službene politike okrenu razvoju ruralnih sredina iz kojih može biti pokrenut prosperitet cijelih društava?

– Ne može se poljoprivredni proizvođač u Srbiji, Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini nositi sa poljoprivrednim proizvođačem na primer u Nemačkoj, naročito po pitanju subvencija. Jaka industrija je uslov razvoja ruralnih sredina. Da bi se to desilo mora se vratiti svest o međuzavisnosti sela i grada, međuzavisnosti poljoprivrede i industrije, međuzavisnosti novih privrednih grana od IT sektora pa nadalje, od usluga, do obrazovanja.

  • Jesu li nadležnosti ukinute u strahu od mogućeg otcjepljenja po uzoru na Kosovo? Postoje li snage i jesu li ikad postojale snage koje bi to učinile?

– U proteklih 27 godina, od početka reuspostavljenog višestranačja u Srbiji, niti je bilo, niti ima, niti uopšte ima na pomolu, bilo kakvih ideja o nezavisnosti Vojvodine. I upravo zato je to stalna tema nacionalista iz centralističkih stranaka, zato što je njima važno da kroz taj lov na veštice pokazuju stalno svoje ‘pravoverje’ i pokazuju kako su upravo oni nekakvi branioci zato što je sve to nastavak svesti da, ako se pojaviš kao branilac, onda ti pripada vila na Dedinju. I upravo ta svest o tome da čim neko brani ne treba da odgovara ni za šta, ni za kakve svoje postupke, ni za šta što bi učinio protiv i morala i zakona i ljudskih i božijih i svega ostaloga, ta logika je i napravila jednu hiperprodukciju branilaca svega i svačega širom bivše Jugoslavije.

  • Građani Srbije uskoro će ponovno na birališta, ovoga puta na predsjedničke izbore. Vjerujete li da bi se mogli dogoditi i izvanredni parlamentarni izbori kojima svako malo prijeti Aleksandar Vučić? I čemu, uopće, izbori svake godine?

– U jednom trenutku je delovalo da će se ti izbori parlamentarni desiti, a sada je za to mogućnost sve manja jer se rokovi približavaju. Međutim, stvaranje atmosfere stalnih izbora praktično odvraća pažnju od suštinskih pomaka i poteza koje vlast mora da sprovodi u mirnodopsko, vanizborno vreme.

  • Opozicija u parlamentarnim redovima je, očito, nikad slabija i po brojnosti gotovo da podsjeća na Miloševićevo vrijeme s početka ‘90-ih. Što se, zapravo, dogodilo s opozicijskom scenom u Srbiji – je li doista toliko oslabjela ili je, jednostavno, iz raznih razloga, nema u medijima i javnosti?

– Sve je tu bolno jednostavno. Kada imate tvorce javnog mnjenja koji se nalaze u rukama masovnih medija koji na dnevnoj bazi zaglupljuju ljude raznim rijalitijima i nešto što bi se ranije opravdano zvalo kič i šund, onda će i politika biti takva. Jurcanjem za glasovima, a ne vođenjem politike koja ima svoje ciljeve, bez obzira na to koliko je ljudi u nekom trenutku podržava, došlo se do toga da svi oni koji su jurili za glasovima su se pretvorili u više istoga. Mi praktično zato nemamo vidljive opozicije jer je razlika između pojavnog oblika Srpske napredne stranke (SNS) i, recimo, Demokratske stranke (DS) veoma mala. Preuzimajući orijentaciju prema Zapadu, Vučić je potpuno počistio sa scene sve one koji su samo na Evropskoj uniji i integraciji u Evropu gradili svoj politički imidž i program. Istovremeno, imate desničare koji su svi, listom, okrenuti prema Rusiji. I praktično u Srbiji imate podelu na Istok ili na Zapad.

I nijednu drugu. A, nijedna od struja ne vodi ka tome da se ne ide ni na Istok, ni na Zapad, nego da politički raščistimo naslage devedesetih u svom dvorištu. Ova razmišljanja možda danas ne donose glasove, ali će, ako se konačno ne postave i nešto po tom pitanju ne preduzme, sutra odnositi živote.

  • Kako ste zadovoljni smjerom kojim Vučić vodi Srbiju i ide li ona prema Europi, odnosno kreće li u zagrljaj Rusije? Može li se voditi politika ‘i EU, i Rusija’?

– Može se probati voditi politika i EU i Rusija, a da li se može uspeti u tome, ostaje nam da vidimo. Mislim da to na dug rok nije moguće.

  • Dokle će se srpski lideri voditi parolom, da parafraziram, ‘uzdaj se u se i u svoje Ruse’? Ima li od tog odnosa kakve koristi Srbija, ako je već ima Rusija?

– Srbija od odnosa sa Rusijom kakav je danas nema nikakve koristi. Iz jednostavnog razloga jer Rusija Srbiju vidi kao nepotopivi nosač aviona u srcu Evrope. Kratkovida je politika svakoga ko ne razume da je sudbina Srbije upravo tu gde Srbija jeste – okružena upravo susedima koje ima i orijentisana upravo na tu Evropu u kojoj se nalazi. Svaka druga orijentacija je može dovesti samo u poziciju Enver Hodžine Albanije koja je svojim tesnim vezama sa Kinom 40 godina bila zemlja u koju je niti ko ulazio, niti je ko iz nje izlazio.

Izvor: Al Jazeera


POVEZANE

Čanak: Vojvodina treba raspisati referendum

LSV predlažu da se u Vojvodini raspiše referendum o odluci Ustavnog suda Srbije o ukidanju Statuta Vojvodine.Published On 27 Sep 2016

Čanak: Nema kraja pakta Miloševića i Tuđmana

Politika bivših predsjednika Srbije i Hrvatske ne dozvoljava narodima Zapadnog Balkana da pronađu svoj mir i put u budućnost.Published On 05 Aug 2015

Čanak: Učešće u vojnoj paradi poltronski akt

Vođa LSV-a upozorava da vlast ne reaguje na uništavanje spomenika antifašizmu dok se dodvorava Rusiji.Published On 21 Apr 2015VIŠE IZ RUBRIKE TEME

Nezaustavljivi put ka Daytonu (I)

Događaji iz 1995. godine uvjerili su Billa Clintona da moramo biti više uključeni u BiH, piše Richard Holbrooke (EPA)

Fink: Srebrenica je opasno daleko od umova zapadnih političara

Mathhias Fink: Ako pogledate historijski, počinitelji genocida uvijek negiraju ono šta su uradili (Fena)

Utjecaj Pekinga na Balkanu: Kina je zabila zastavicu u zapušteno dvorište Evrope

Ako poredimo situaciju s Evropom, 97 posto svih kineskih direktnih investicija u Evropi ide na zapad Evrope (Reuters)

Smrt i jad za djecu Idliba

Tenzije i dalje eskaliraju u posljednjem pobunjeničkom uporištu na sjeverozapadu Sirije [Ali Haj Suleiman/Al Jazeera]

POPULARNO

Dvije predstave povučene sa festivala u Brčkom jer je u žiriju Branislav Lečić

Danijela Štajnfeld je u martu ove godine prijavila policiji da ju je 2012. silovao Branislav Lečić (Arhiva)

Ljekar Bijele kuće: Biden je zdrav, snažan i spreman za dužnost

Kevin O'Connor kaže da je kolonoskopijom kod Joea Bidena pronađen 'polip benignog izgleda', koji je lagano odstranjen (Reuters)

WHO ‘jako zabrinut’ zbog epidemiološke situacije u Evropi

Hans Kluge smatra da su hladno vrijeme, nedovoljan udio vakcinisanih i dominacija zaraznije delta varijante virusa odgovorni za epidemiološku situaciju (EPA)

Novinari na meti demonstranata u Zagrebu

Komentariši