Pad Facebookovih platformi neke od nas je vratio u život kakav je bio prije društvenih mreža.
Kada nas je pogodio veliki pad društvenih mreža 4. oktobra 2021, ja sam boravila u pitoresknom selu Himareu na jugu Albanije, sa stopalima podignutim na balkonsku ogradu, napola zureći u Jonsko more, dok sam nestrpljivo čekala da Al Jazeera objavi moj najnoviji članak o kolumnisti New York Timesa Thomasu Friedmanu.
Budući da se ovaj prekid rada društvenih mreža podudario sa lokalnim nestankom interneta, prvo sam se posvetila proklinjanju albanskih mreža i manijakalnom refreširanju svih otvorenih prozora na mom laptopu.
Kada se internet vratio, ali se komponente digitalne imperije Marka Zuckerberga – Facebook, Instagram i WhatsApp i dalje nisu učitavale, brzo sam otišla na Twitter da vidim šta to ne valja sa svijetom.
I bilo je mnogo tog, izgleda, što sa svijetom ne valja.
Mnoštvo ljudi je preplavilo Twitter sa komentarom kako je mnoštvo ljudi preplavilo Twitter.
U nekim tvitovima je također specificirano da se ne zna koliko će potrajati dok druge usluge društvenih mreža ponovo budu dostupne. Proživljavala sam kritični momenat i očajavala sam ne samo zato što sada ne mogu podijeliti svoj objavljeni članak o Friedmanu na Facebooku, već i zato što nisam znala kako da stupim u kontakt sa veoma važnim kontaktom na WhatsAppu, budući da nisam imala kredita na svom meksičkom telefonu.
Refreširanje prozora
U flešbeku na prethodnu tehnološku eru, prisjetila sam se stvari zvane Skype, koju sam potom upotrijebila da pošaljem poruku na broj mog važnog kontakta obavijestivši ga o svojoj adresi na Gmailu.
Nakon još grozničajevijeg refreširanja prozora Facebook i WhatsApp i višestrukog gledanja istih mema na Twitteru, zatvorila sam laptop i suočila se sa egzistencijalnom krizom zbog tog što sam osoba koja se brine oko ovih stvari kada bih mogla gledati u more.
Otišla sam u krevet, da bih se probudila u 1 sat ujutro kako bih otkrila da se sve vratilo u normalu i da konačno mogu objaviti svoj članak na Facebooku, gdje sam našla i poruku od mog kontakta s WhatsAppa koji me obavijestio da ne može pristupiti WhatsAppu.
Ali dok je zamjena života društvenim mrežama sigurno postala normalizirana – i to još i više zahvaljujući pandemiji korona virusa i potrebi za socijelnim distanciranjem – nema ništa zaista normalno u svemu tome.
Ja, što je očito, govorim iz pozicije neizmjerne privilegije; ipak, mnogi žitelji ove Zemlje nemaju ni vremena, a ni resursa da bi mogli da se bave takvim ispraznim aktivnostima kao što je beskrajno klikanje po različitim platformama društvenih mreža na ekranu.
Ta je privilegina, međutim, upitna – budući da veliki dio čovječanstva ostavlja stvarnost zbog umjetne tehnološke sfere u kojoj često promoviramo pažljivo kultivirane slike nas kako bismo prikupili najviše „lajkova“ i drugih digitalnih manifestacija odobravanja i divljenja.
U reklamiranju vlastitog brenda „sebe“, mi u suštini oduzimamo „sopstvo“ svojoj ličnosti, koja se može progresivno dezintegrisati i ispariti u online svijet.
Platforma za kritiziranje
A u međuvremenu, sveprisutna tehnološka distrakcija izaziva neki vid kolektivnog slučaja poremećaja deficita pažnje – a druge negativne posljednice online postojanja po mentalno zdravlje da i ne spominjem – koji svi zajedno tvore jasnu priliku za izopačenu i profitom vođenu farmaceutsku industriju.
A u državama kakva je moja domovina, SAD, masovna distrakcija pomaže da se poremeti kolektivni fokus potreban za sistematsku promjenu.
Naravno, društvene mreže nude i platformu za kritikovanje i raspravljanje protiv američke korporativne plutokracije koja je specijalizirala vojno i ekonomsko uništavanje drugih nacija – što je tema o kojoj sam opširno pisala tokom godina.
Nažalost, objavljivanje fotografije u bikiniju na Facebooku će mi donijeti više „lajkova“ u bilo koje doba – što me, istinu za volju, ne sprečava da to i uradim.
Nazovite to normaliziranom ovisnošću.
Bez padanja u otrcanu nostalgiju za dobrim starim danima, reći ću da se redovno rado sjećam kako sam sjedila u travi u dvorištu svojih roditelja u Teksasu prije otprilike 25 godina – i nisam radila ništa do to: sjedila u travi u dvorištu svojih roditelja.
‘Užasna sedmica’
Nedostaje mi, drugim riječima, da radim nešto (ili ništa) u trenutku bez da osjećam potrebu da digitalno odašiljam sliku sebe ili svog okruženja publici online – time poništavajući taj sami trenutak putem logistike odašiljanja.
Ali vratimo se u sadašnjost.
Petog oktobra, nakon što je okončano apokaliptičnih šest sati bez društvenih mreža, Bloomberg je izvijestio da je Mark Zuckerberg imao „užasnu sedmicu“ (iako je bio „tek utorak“).
A ipak je stvarna žrtva, bilo da su društvene mreže aktivne ili ne, ljudsko društvo koje isisava vrijeme provedeno uz ekrane i gdje solidarnost poprima oblik, naprimjer, suosjećanja na Twitteru što su Facebook i WhatsApp pali.
Ovo možda jeste život kakav poznajemo, ali mi više uopšte ne poznajemo život.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.IZVOR: AL JAZEERA
- Belen FernandezBelen Fernandez je autorica knjige “Imperial Messenger: Thomas Friedman at work”. Saradnica je magazina Jacobin.
POVEZANE
‘Pali’ Facebook, Instagram, WhatsApp i Messenger
Dvije aplikacije za dopisivanje pale su u ponedjeljak poslije podne, čime su zahvaćeni deseci miliona korisnika u svijetu.04 Oct 2021
Facebook za prekid krivi ‘neispravnu promjenu konfiguracije’
Sigurnosni stručnjaci nisu odbacili mogućnost nenamjerne pogreške, ali ni sabotaže.05 Oct 2021
Bivša menadžerica tužila Facebook za širenje mržnje i dezinformacija
Facebook je uvijek pokazivao da bira profit umjesto sigurnosti, rekla je Frances Haugen, koja će ove sedmice svjedočiti pred Kongresom.04 Oct 2021
