Nermina Hasić 05/10/2021
U borbu protiv diskriminacije upustili su se i dobili je Jakob Finci i Dervo Sejdić, Ilijaz Pilav, Azra Zornić i Samir Šlaku, Irma Baralija, te Svetozar Pudarić.
Godine su prolazile, međunarodna zajednica upozoravala, ali se ništa nije promijenilo.
Činjenica je da će BiH i zvaničnici koji je predstavljaju, a koji su deklarativno za EU, morati provesti presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
O diskriminaciji i kršenju ljudskih prava, o mogućnosti da biraš i budeš biran u emisiji 7Plus smo razgovarali sa Ilijazom Pilavom, ratnim hirurgom iz Srebrenice, Azrom Zornić, te sudijom Evropskog suda za ljudska prava Farisom Vehabovićem.
Pilav se kao Bošnjak iz RS-a nije mogao kandidovati za člana Predsjedništva BiH. Nakon što je iscrpio sve domaće resurse, sudove i pravne mogućnosti, obratio se Evropskom sudu za ljudska prava koji je utvrdio da se radi o diskriminaciji.
Kako kaže za Hayat, nije imao političku ambiciju da zauzme određenu političku poziciju, ali je imao ambiciju da tim svojim činom započnem pravnu borbu kako bi ukazao na devijaciju našeg izbornog zakona i ustavnih riješenja na kojima počiva.
- Prošao sam sve domaće i pravne instance. De facto sam se kandidirao. Izborna komisija je odbila moju kandidaturu. Ja sam možda jedini od slučajeva koji je iskoristio mogućnost kandidature. Neki su išli skraćenim putem, jer su znali na kakav konačan cilj će naići. Cilj je bio da se pokaže da u ovoj zemlji nisu obespravljeni samo oni koji se ne definiraju kao konstitucioni narodi, nego čak i da konstitutivni narodi na cijelom prostoru, ovisno o dijelu teritorije na kojoj žive, nisu svi jednakopravni. To je bio smisao. Mi smo čak i ponovili moju kandidaturu, jer u prvom izbornom ciklusu Sud BiH nije riješio moju apelaciju. 2016. Sud je donio odluku takvu kakva jeste, koja je pokazala da postoji diskriminacija u ovoj zemlji. Ono što je frapantno jeste da je u obrazloženjima koje je dala BiH stoji da diskriminacija postoji, ali to pravdaju da je ona razumna i opravdana, jer su ustavna rješenja takva. Ponuda da se riješi moj slučaj je bila da se preselim u FBiH. Zakonska rješenja stovremeno forsiraju, mehanizam su prisile da se etničko čiščenje vrši u miru. Šta je to meni ponuda da se preselim, nego jedan indirektni poziv na etničko čiščenje – pojašnjava Pilav svoj slučaj.
Zornić je vodila istu borbu i dobila je. Nije se mogla kandidovati na parlamentarnim izborima jer se izjasnila kao građanka ove države.
Ona pojašnjava da nacionalnih manjina u BiH ima 17. Presuda u njenom slučaju zahtjeva još veće promjene Ustava, jer građani BiH nisu nacionalna manjina.
- Pravno i suštinski pitanje aktivnog i pasivnog biračkog i svih drugih prava građana BiH može se riješiti promjenom samo jedne temeljne rečenice u Ustavu, u kojoj se riječi “Konstitutivnih naroda, Srba, Hrvata, Bošnjaka i Ostalih trebaju trebaju izbrisati kako bi se potvrdilo da je BiH država svih njenih građana. Nažalost, navedeni tekst tumačen je na način da etnonacionalne pripadnosti postanu jedini politički, društveni, ekonomski kriteriji koji je bitan. A to je niti Bošnjak, Hrvat ili Srbin, biti konstitutivni narod, dok su ostali građani zanemareni od početka. Ističući ove nacionalne grupe, ova klauzula u Ustavu one lidere koji se predstavljaju kao zaštitnici tih konstitutivnih naroda, njihovih interesa, pretvara u istinske nositelje suvereniteta, a na štetu svih građana, kojima taj suverenitet s pravom pripada.Tako naoružani ti lideri su imali 26 godina pobjedničke formule koja nagrađuje homogenizaciju i strah – kazala je Zornić.
Vehabović kaže da BiH ne može postati članica EU niti napraviti bilo kakav manji korak naprijed prema EU, sve dok ne izvrši ove presude, ali ne na taj način da se formalno i samo u nekim elementima stvore uslovi da se održe izbori koji bi bili upitni sa iste tačke kakva je bila prije donošenja presuda.
- Postoji nerazumjevanje, odnosno pogrešno interpretiranje preambule Ustava BiH u kojoj se vrlo jasno navodi da su Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Ostali i Građani i to se gleda kao da u BiH postoji četiri ili pet grupa koji u njoj žive. Građani su kao oni koji nemaju neki identitet. To je jako pogrešno i sa teorijskog i sa praktičnog aspekta. U teoriji prava, svi smo mi građani BiH. To se namjerno želi protumačiti na način da ovi koji su navedeni kao konstitutivni narodi, imaju više prava od ovih koji su Građani. Time govore da diskriminiraju sami sebe, jer i oni su građani BiH. Tu je poenta neshvatanja. Namjerno se unosi zabuna kako bi se stvorio dojam da je nemoguće riješiti situaciju. Radi se o jednoj banalnoj stvari, da se ukine diskriminacija iz Ustava. Diskriminacija je postala temeljno ustavno pravo, što je apsolutno nedopustivo za zemlju koja teži da dobije epitet demokratske države – rekao je Vehabović.
Pilav ističe da je razlog vrlo očit, a to je da se vladajuća elita osjeća vrlo komforno u postojećim zakonskim, ustavnim rješenjima, u postojećem principu organizovanja ove države.
- Svi bi pomalo nešto da mijenjaju, ali na principu švedskog stola. Da uzmu dio koji im odgovara na etnonacionalnom principu. Mislim da treba da dođe nova generacija političara. Ja se ne nalazim u nekoj novoj situaciji. Ovo je situacija u kompletnom poratnom periodu, i moj način borbe protiv situacije je bio ovaj izbor.
Zornić ističe da taj osjećaj diskriminacije i obespravljenosti, ne samo nje već i građana koji poput nje ne pristaju ni na etnička razgraničenja, ni na fizičku segregaciju ljudi u torove u kojima trebaju živjeti ili glasati, to samo doprinosi produbljivanju animoziteta.
- Stalni osjećaj da se gazi naše dostojanstvo. I od strane Vlade, i politička disfunkcija, i korupcija. To nas sve obeshrabruje. Napredak koji svi sugrađani žele vidjeti spriječavaju oni koji profitiraju od straha i podjela. Presudama Evropskog suda je potvrđeno da se prava građana ne mogu i ne smiju zanemariti. Sve dok se moja presuda ne implementira u potpunosti, Kerber, troglavi pas, će dominirati politikom u BiH – pojašnjava ona.
Vehabović dodaje da Ustav BiH nema ustav koji je usvojen u normalnoj, parlamentarnoj proceduri, nego je donesen i naši ljudi su ga prihvatili u Daytonu kako bi prestao rat i zaustavilo se krvoproliće, i u tom smislu je to bilo opravdano.
- Očigledno je intencija bila da taj sporazum bude prelazno rješenje. Više od 25 godina nakon donošenja Daytonskog mirovnog sporazuma imamo situaciju kada moramo mijenjati taj Ustav koji nismo sami donijeli, i koji je ugradio takve mehanizme da ga je gotovo nemoguće promijeniti. Potrebna je većina od sedam osmina kako bi promijenili Ustav.
Očekuje se od nas da promijenimo, pa makar i ovako banalne stvari sa aspekta EU da se izbaci diskriminacija. To je isto kao da ste nekome vezali i noge i ruke i rekli mu da pliva. Mi nismo u stanju još uvijek sa ovakvim mehanizmima blokada. Svjedoci smo da sa pritiscima nije želja da se relaksira stanje, da se uklone postojeće blokade, već da se uvedu nove blokade. Mislim da nas taj put dugoročno neće odvesti nigdje. Treba razmisliti da li treba prihvatiti neka riješenja koja idu na uštrb principa, pa makar se radilo i o kompromisu koji je trenutno poželjan, ali dugoročno apsolutno neodrživ – kaže Vehabović.
(Nermina Hasić)
