Kampanje na Balkanu: konstruiranje ‘neprijatelja’ uz mitove o drugima

Na Balkanu problemi vezani za izbore dostižu razmjere koje se karakterišu degutantnim, zapaljivim i opasnim.

Očekujemo puno obećanja i malo toga za pristojan život, smatra politički analitičar Dušan Janjić (EPA)

Alen Jazić 04 Oct 2021

Predizborna kampanja i izborni proces je u civilizovanom društvu decenijama nosio epitet “praznika demokratije”.

U posljednjih nekoliko godina smo svjedočili nekim disonantnim, pa čak i vrlo napetim izbornim artikulacijama i u samim kolijevkama demokratije.

Stoga i ne čudi što na Balkanu problemi vezani za izbore dostižu razmjere koje se karakterišu degutantnim, zapaljivim i opasnim. S tim da je specifičnost Balkana da se ne zaustavljaju na granicama za koje se usko veže jedan izborni proces. On se preljeva i sistemom spojenih posuda cijelu regiju drži u konstantnim predizbornim tenzijama. Retorika i popratna dešavanja, da bi zadržala intenzitet, svaki put se nadograđuju.

Kao neke od posljedica takvih perioda tenzija koji traju već decenijama, bez naznaka da će prestati i po rasporedu nosilaca funkcija i centara moći u regionu, imamo raseljavanje, demografsko pražnjenje, visoku smrtnost, odlazak najpropulzivnijih pojedinaca i ideja…

Osvrnemo li se samo malo unazad ili pogledamo li u blisku budućnost, te uporedimo sa rasporedom izbornih procesa, mnogo šta bi nam moglo biti jasnije. Vremena za ekonomiju ili život jednostavno nema.

‘Zanemarivanje potreba građana’

“Ova godina protekla je u znaku političkih kriza i izbornih groznica, a ni naredna 2022. neće biti ništa bolja. Spisak izbora koji sledi, pokazuje da će se nastaviti političke turbulencije i zanemarivanje ekonomskog razvoja i potreba građana. Biće puno obećanja i malo toga za pristojan život”, smatra politički analitičar Dušan Janjić.

Pokušava navesti najinteresantnije procese iza i ispred nas, te njihove konačne rezultate. U Albaniji su obavljeni izbori, ali nije stabilizovana vlada. Ilir Meta, koga je razriješila pro-Ramina frakcija u parlamentu, ima najveće šanse da do aprila iduće godine postane predsjednik Albanije.

Crna Gora je već dvije godine u znaku političkih obračuna. Na parlamentarnim izborima pobijedila je anti-Đukanovićeva koalicija koja ima “tanku većinu” i unutrašnju neslogu na dnevnoj bazi. Iduće godine, građani Crne Gore će nastaviti da se bave politikom i da idu na vanredne parlamentarne i redovne predsjedničke izbore.

“U istom danu (17. oktobra) održaće se lokalni izbori u Severnoj Makedoniji i na Kosovu. Kosovski političari su se dogovorili da štede novac i da uvaže atmosferu stvorenu pandemijom, te da ne održavaju masovne skupove. Ali, dva člana vladajuće koalicije (Samoopredeljenje i Srpska lista) patentirali su model predizborne kampanje – od registarskih tablica, preko barikada do izbora. Ovaj recept bi mogao da zakaže vanredne parlamentarne izbore, ali i da se proširi izvan Kosova”, rezimira izborne rasporede Janjić.

“U Srbiji se, tokom čitave 2021. godine, održavaju lokalni izbori i izbori za mesne zajednice kao predigra za predstojeće parlamentarne, predsedničke, beogradske i vojvođanske izbore. Oni su već sada u znaku vidljive nejednakosti šansi. To je dovoljan osnov za političke proteste, demonstracije, ulične barikade… nezadovoljnih građana. Za Bosnu i Hercegovinu dolaze ‘istorijski’ opšti izbori. Najverovatnije, izbori koji će dovesti do značajnih promena i odvijaće se po novom izbornom zakonodavstvu”, dodaje.

‘Konstruiranje neprijatelja’

I u Hrvatskoj ima puno izbornih procesa, a dodatni u odnosu na ostatak regije su oni za Evropski parlament. Slijedom stvari, historijskih činjenica, razumljivog jezika, sličnih tradicijskih i kulturoloških odrednica, jasno je na čemu će većina političkih subjekata u regiji bazirati izbornu strategiju i taktiku. U pravilu je to protiv “onih tamo drugih, trećih ili petih”. Na sigurno!

“Jedno od glavnih obilježja autoritarnih političkih struktura koje svoju političku egzistenciju crpe iz kontinuirane homogenizacije većinskog naroda je konstruiranje ‘neprijatelja’ koji se najčešće pojavljuje u predizbornim kampanjama kao jedna od glavnih tema. Ponekad se ‘neprijatelji’ pronalaze unutar države, a češće izvan, pri čemu se rašireno koriste raniji konstruirani mitovi o ‘drugima'”, kaže Vlatko Cvrtila, rektor Sveučilišta VERN’ u Zagrebu.

U takvoj situaciji, nastavlja, “većina političkih stranaka nastoji pokazati svoju odlučnost u zaštiti identiteta koji je ‘ugrožen od neprijatelja’, dok se socijalne i ekonomske teme guraju u drugi plan”.

“Takva politička dinamika odgovara populističkim i desnim političkim platformama bez obzira s koje se strane granice nalazili, jer jedni druge ‘hrane’ zahvalnim temama”, dodaje Cvrtila.

Međutim, kako se “presipaju” predizborni ciklusi i tenzije izvan granica? Najčešće putem velikog broja građana sa dvostrukim državljanstvima, preko popisa domaćinstava, a u posljednje vrijeme sve češće i otvorenije i preko religije, crkava i vjerskih zajednica.

“U čitavoj ovoj zamršenosti, svoju ulogu ima i državljanstvo po etničkoj pripadnosti koje su patentirali etnonacionalistički ratnici i pobednici ‘90-ih. Rezultat je – neki mogu da glasaju po dva i više puta, poput Srba i Hrvata iz BiH, da odlučuju i tamo gde ne plaćaju porez i time diskriminišu većinu građana koji imaju samo državljanstvo Srbije/Hrvatske”, poručuje Janjić.

Prema njegovim riječima, “njihov identitet i lojalnost sa nalazi u procepu između pripadanja naciji i državi, pa je po pitanju države dilema BiH ili Srbiji/Hrvatska”.

“Sve u svemu, osnov demokratije i slobodnih i fer izbora – građanin je poništen. Iz ovog kruga se može izaći jednostavno, povezivanjem prava glasa sa prebivalištem i izmirivanjem poreskih obaveza. Problem je u tome što je potrebno puno napora i vremena da se izađe iz ‘status quo’ politika i da se učvrste demokratske vrednosti, institucije i procedure”, napominje Janjić.

‘Interesne, umjesto idejnih borbi’

Bosanskohercegovački filozof i književnik Esad Bajtal smatra da je osnova problema u regiji Balkana mjesto koje u meritumu ima politika u odnosu na sva ostala životna pitanja.

„Da umjesto da bude posljednja, kao ‘umijeće mogućeg’, politika je na našim prostorima prva i iznad svega. Svaki izbori, umjesto planova i programa bolje budućnosti kroz privredu, ekonomiju, standard, održivi razvoj…, što je prioritet modernih društava, ovdje dižu samo galamu tobožnje klero i etno ugroženosti. Zašto? Zato što su u pitanju društva ‘ispala’ iz ideologije, pa se umjesto idejnih ovdje vode interesne borbe. Vode ih interesne krimi i etno-bande koje se svojim javnostima lažno predstavljaju kao političke stranke”, navodi Bajtal.

Prema njegovim riječima, spomenuti “stalnom galamom nastoje od gladnih i opljačkanih građana prikriti enormna, sumnjiva ili nezakonito stečena bogatstva”.

“Da bi se to prikrilo izmišljaju se lažni problemi – ugroženost pisma, jezika, kulture, klerosa, etnosa… Proizvodnja lažnih problema ima zadatak da prikrije stvarne, životne probleme građana”, zaključuje Bajtal.

Nudi i primjer pomenute brige za ćirilično pismo s obje strane rijeke Drine gdje apsolutna i “sanitarno etnički čista” vlast od nekoga brani srpski jezik i ćirilicu. Stranci i međunarodni faktori kao medijatori se izgleda tu dobro uklapaju u planove lokalnih političara – da se dobije na vremenu do sljedeće “dogovorene” bitke?

‘Rado prihvatanje balkanske mantre’

“Čini mi se da međunarodna zajednica baš i ne shvaća u potpunosti naše regionalne dinamike. Pokušava pronaći rješenja u liberalno-demokratskim formatima i primijeniti ih prema onima koji zagovaraju ne-liberalne, odnosno iliberalne političke platforme oblikovane na zaštiti nacionalnih identiteta koje isključuju druge i drugačije”, rezonuje profesor Cvrtila.

Međunarodna zajednica, kaže, “očekuje racionalno ponašanje utemeljeno na zajedničkim koristima, dok politički akteri u regiji svaki pomak prema tome vide kao mogući poraz i zato su ukopani u svojim nacionalnim isključivim politikama i homogenizaciji koja im donosi unutarnje koristi”.

“Čini se kako im trenutno ništa više i ne treba, iako je cijena političkih i socijalnih rascjepa jako velika s nesagledivim posljedicama”, napominje Cvrtila.

Na tom fonu je i Janjić, prema kojem “stranci ne mogu i nemaju interes da razmrse sve lokalne, balkanske probleme”.

“To im sledi po samoj činjenici da su stranci. Oni ne žive na Balkanu. Oni samo ‘obavljaju poslove’, predstavljaju svoje institucije i države koje ih i plaćaju. Njima ‘balkanska mantra’, odlaganje, umnožavanje i produbljavanje problema, možda odgovara, zbog toga je i rado prihvataju”, kaže Janjić.

Regionalni (pred)izborni procesi se kao dio problema, a nikako rješenja, po svemu sudeći, nastavljaju. I mnogi su već u niskom startu za trku do posljednjeg svog birača u tuzemstvu.

IZVOR: AL JAZEERA

Komentariši