Akif i Asim Šeremet, braća po krvi i ideji

Akif, organizacioni sekretar KPJ, proživio je zastrašujuće revolucionarne devijacije i kominternovska zastranjenja i skončao u Staljinovim čistkama; Asim je imao bolju sudbinu i doživio duboku starost.

Akif Šeremet je bio istaknuti komunista u periodu između dva svjetska rata (Wikipedia)
Akif Šeremet je bio istaknuti komunista u periodu između dva svjetska rata (Wikipedia)

Midhat Dedić 29 Aug 2021

Priču o braći Šeremet, starijem Asimu i mlađem Akifu, mogli bismo početi topografski odakle hoćete. Iz Livna, odakle su Šeremeti, Kladnja, gdje im je otac Ahmed efendija bio učitelj i gdje su rođeni, Asim 1895, a Akif 1899. godine, ili Zagreba gdje je Asim studirao Agronomiju, a Akif diplomirao na Filozofskom fakultetu 1929 .godine.

A možda i iz Tuzle gdje je otac Ahmed dobio namještenje profesora reformirane Druge narodne osnovne škole (ruždije) i gdje mu se, po svemu sudeći rodio treći sin Fadil.

‘Crveni profesor’

Akif Šeremet je bio istaknuti komunista u periodu između dva svjetska rata. Živio je oko 40 godina, pripada plejadi najistaknutijih jugoslovenskih komunista koji su skončali u Staljinovim čistkama na osnovu lažnih optužbi kominternovskih agenata.

Član je KPJ od osnivanja 1919. godine. Nakon završenog Filozofskog fakulteta, gdje je već tada bio član rukovodstva SKOJ-a Zagrebačkog univerziteta, Šeremet, koji  govori njemački, francuski, ruski, latinski jezik, dobija posao profesora u gimnazijama u Prahovu i Čačku, a 1924. postaje profesor Gimnazije u Banjoj Luci. Tu razvija snažnu komunističku djelatnost, osniva đačko-literarno društvo “Mladost” i tu prve marksističke pouke dobija njegov učenik Veselin Masleša (književnik, revolucionar i narodni heroj, poginuo 1943.godine na Sutjesci, nap.nov.), kojeg je profesor Šeremet označio kao čovjeka “posebne vrste”. U dokumentu Arhiva Bosanske krajine kao glavni komunistički agitatori toga vremena u Banjoj Luci navode se Akif Šeremet i Pavao Radan koji obrađuju sa omladincima komunističku početnicu od Buharina. Zbog buntovne prirode i komunističkog pedigrea dobio je nadimak “Crveni profesor”.

Vlasti Kraljevine proganjaju Akifa Šeremeta i on 1927. godine sa suprugom Nafijom stiže u Gospić sa dva kofera i vrlo brzo “ponavlja se Banja Luka”.

“Crveni profesor” formira partijske ćelije u ovom gradiću, a dvije godine kasnije već je član CK KPJ. Zanimljivo je da prve komunističke  lekcije od Šeremeta prima 15-godišnji učenik Jakov Blažević, koji će  nakon Drugog svjetskog rata biti javni tužilac u čuvenom procesu protiv Alojzija Stepinca i uz Vladimira Bakarića i Miku Špiljka najuticajniji hrvatski komunistički prvak. Akifa vlasti  prvo protjeruju u Prijedor, a onda u Livno, gdje upoznaje revolucionara Hasana Brkića. Potom bježi iz Kraljevine, a njegova Nafija stiže u Zagreb pješke, kako je ispričala u knjizi Tražio sam crvenu nit Jakova Blaževića. Možete li dokučiti ponos, dostojanstvo, zanos i upornost jedne ojađene i ispaćene žene koja u potrazi za spasom supruga danima pješači na stotine kilometara…

Gulag u Kazahstanu i Ukrajini

U fusnoti jednog teksta o revolucionarnom pokretu u internetskoj šikari pronalazimo podatak da je profesor Akif Šeremet rješenjem ministra prosvjete od 29. 4. 1929. godine otpušten iz državne službe. U Analitičkom inventaru Hrvatskog državnog arhiva o istaknutim osobama radničkog i komunističkog pokreta 1900-1975. godine nalazimo dva podatka koji potvrđuju komunistički background “Crvenog profesora”.  U prvom piše da “Sresko načelstvo u Kastvu raspisuje potragu za A. Šeremetom” (1930.), a u drugom piše “Okružnica Kraljevske banske uprave Savske banovine o potrazi za A.Šeremetom” (1930/1931.) U radu Sukobi i čistke u KPJ 1929-1933. godine i Kominterna stoji podatak da je Akif Šeremet uhapšen u Beču 5. oktobra 1931. godine, gdje je radio u emigrantskoj komisiji CK KPJ i bio dopisnik Telegrafske agencije Sovjetskog Saveza (TASS). Prije hapšenja boravio je u Parizu i iz Beča poslao grupu partijskih instruktora u Jugoslaviju.

Šeremeta krajem 1931. sovjetski komunisti pozivaju u Moskvu, optužuju za “trockizam”, isključuju iz KPJ i protjeruju u Kazahstan u Alma Atu, a potom u ukrajinski Dnjopetrovsk. To još  nije bila ona  brutalna “Velika čistka”, već samo “administrativna kazna u Partiji”. Iako Wikipedija piše da je Bergeru (Akifu Šeremetu) 1935. godine odobren povratak u Moskvu i da je stavljen na raspolaganje Kominterni, odnosno Odjeljenju za kadrove Kominrne (Ispolkoma), te da je čak u tom periodu dolazio u Pariz, ispovijest Nafije Šeremet, koja je dušom i tijelom bila uz supruga tokom svih teških i jezivih godina, pa i nakon njegove smrti, daju sasvim drugačije svjetlo na posljednje godine života velikog komuniste. Pa čak i na godinu ubistva.

U publikaciji Jugosloveni žrtve Staljinovih čistki Petra Požara objavljena je potresna ispovijest Nafije Šeremet iz knjige Tražio sam crvenu nit Jakova Blaževića. Ona otkriva da je njen suprug bio organizacioni sekretar KPJ, ali da je Gorkić bio u Moskvi u Kominterni i “vodio glavnu riječ”. Na prevaru je pozvao njega i Antuna Mavraka u Moskvu, da bi Akif sa porodicom bio prognan u Kazahstan u Alma Atu, gdje je Akif obolio od trbušnog tifusa, a kada su se bez dozvole NKVD-a vratili u Moskvu, prognali su ih u ukrajinski Dnjopetrovsk. Opet su se Šeremeti bez dozvole vratili u Moskvu nakon godinu dana, Akif je molio da ga pošalju u Španiju ili u Jugoslaviju, ali je tada Kosta Novaković Dragačevac rekao Akifu: “Mi smo u mišolovci”.

Akifa je uhapsila jedne noći u Moskvi trojka NKVD-a. Pri odlasku, rekao je Nafiji da piše Staljinu, a ona je rekla: “Kakav Staljin, može primati dva vagona pisama, pa ništa”. Bio je to rastanak zauvijek. Nakon pada Staljina, Nafija Šeremet je dobila pismo od Nikite Hruščova u kojem je pisalo da je njen suprug streljan nevin 1937. godine. Za razliku od ovog, na Wikipediji se vrti podatak da je Akif Šeremet uhapšen 19. jula 1938. godine, da ga je Josip Broz Tito 1939. isključio iz Partije i proglasio “štetočinom koja je varala Kominternu”, te da je  streljan 19. aprila 1939. godine zajedno sa istaknutim komunistima Kostom Novakovićem, dr. Simom Markovićem i Simom Miljušem, nakon čega u svi kremirani u krematoriju Donskog groblja u Moskvi, a posmrtni ostaci sahranjeni u kolektivnu grobnicu.

Postoje dva različita datuma rehabilitacije komuniste Akifa Šeremeta – 10. juni 1958. godine i 26. decembar 1963. godine prema odluci Vojnog kolegija Vrhovnog suda SSSR-a. U rodnom mjestu Akifa Šeremeta, u Kladnju, škola nosi njegovo ime, a brončana bista “Crvenog profesora” stoji u kladanjskom parku na vječitoj straži. Mnogo ulica u gradovima FBiH dobilo je  ime po njemu. Na gimnaziji u Gospiću uklesana su tri imena – Nikole Tesle, Vjenceslava Novaka i Akifa Šeremeta. O Akifu Šeremetu, književnik Irfan Horozović napisao je dramu Šeremet koja je objavljena 1985. godine. To je priča o čovjeku koji pokušava da uspostavi pravdu u sistemu koji ne funkcionira. Okosnica drame su Akifovi košmari u revolucionarnoj borbi i unutarnja bitka nemoćnog čovjeka.

Asim Šeremet, oficir ruske revolucionarne armije, narodni poslanik Kraljevine

Za razliku od Akifa, četiri godine stariji Asim nije se možda “razvio” u elitnog komunistu, ali je pripadao radničkom i komunističkom pokretu i bio praćen od policije. U Gračaničkom glasniku, broj 33/17, objavljen je tekst Vahide Šeremet Asim Šeremet u Husinskoj buni. Vahida  je kćerka Fadila, najmlađeg brata Asima i Akifa. U ovom tekstu saznajemo mnogo detalja o Asimu Šeremetu, najposlije i zbog toga što je autorica došla u posjed autobiografije Asima Šeremeta koju je, po njenom kazivanju, Asim napisao 1984, u 89.godini života.

Asim Šeremet je završio u Sarajevu Preparandiju (Preaparandschule, pripremna učiteljska škola, nap.nov.) i prvi posao dobio u Turskom Lukavcu. Mobiliziraju ga u Prvi svjetski rat i šalju na istočni front, odakle 1915. godine prelazi Rusima. Za dezerterstvo je osuđen na smrt. Na oca Ahmeda, tadašnjeg direktora Ruždije u Tuzli i službenika Austro-Ugarske monarhije austrofilska čaršija vrši pritisak da se odrekne sina. U takvoj atmosferi, Ahmed ef. Šeremet iznenada umire 1916. godine. Sin Asim sa 22 godine postaje oficir revolucionarne armije i jedan od rijetkih koji će povodom 50-godišnjice Oktobarske revolucije dobiti odlikovanje. Nakon povratka iz Rusije 1919. godine upisuje Agronomiju u Zagrebu, a naredne godine, nakon što je položio planirane ispite, dolazi u Tuzlu kada počinje komešanje rudara Kreke.

“Štrajk rudara zatekao me u Tuzli kod kuće, tj. u roditeljskoj kući, gdje su mi roditelji živjeli od 1906. godine… Znao sam da se vode pregovori o povišenju plata i nadnica tuzlanskih rudara i da ih vode delegati rudara i Trifunović (revolucionar Mitar Trifunović Učo, nap.nov.) u ime svih rudara iz rudnika BiH. Znao sam, da su se rudari spremili za štrajk, ako pregovori ne uspiju, ali nisam znao šta priprema državna vlast”, piše  u svojoj autobiografiji Asim Šeremet.

Njega i Đorđa Anđelića, mladog profesora iz Srbije, hapse i do završetka štrajka rudara drže u policijskom zatvoru u Tuzli. Nakon Husinske bune, režim donosi dekret Obznanu 30. decembra 1920. godine, a komunisti, među kojima je i Asim, formiraju svoje radikalne grupe, među kojima je najpoznatija bila “Crvena pravda”. Pripadnik ove grupe, Alija Alijagić iz Bijeljine, u Delnicama je 21. jula 1921. godine ubio tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Milorada Draškovića. Međutim, malo je poznato da je Alijagić na putu za Delnice, po preporuci Rodoljuba Čolakovića, prespavao kod Asima u studentskom domu u Zagrebu. Uhapšen je, ali kako se nije mogao dovesti u vezu sa atentatom, protjeran  je iz Zagreba u roku 48 sati i izgubio pravo na stipendiju i studij. Sproveden je u Tuzlu preko Bosanskog Broda uz policijsku pratnju.

“Partijski drugovi iz zagrebačke partijske organizacije organizovali su njegov ilegalni prelazak iz Kraljevine SHS u Austriju. Po tom ilegalnom kanalu, on je pješice, noću preko Karavanki, prešao granicu i stigao u Beč, u oktobru mjesecu 1921. godine. Potom se upisuje kao redovan sudent Hochschule für Bodenkultur (agronomija) na Bečkom univerzitetu”, piše Vahida Šeremet o svom amidžiću.

Asim će poslije otkriti da ga je zagrebačka policija vodila pod šifrom II-34-1922, a u istom kartonu je bio njegov brat Akif sa šifrom II-217-1929. Ministarstvo unutrašnjih poslova Kraljevine SHS, Odelenje državne zaštite, je na svom spisku pod brojem 1632 imalo upisano: Šeremet Asim, student agronomije u Zagrebu. Rodom iz Tuzle, veliki komunistički agitator.

Asim Šeremet završio je studije u Beču i Zagrebu, a u Sarajevo dolazi 1937. godine. Bio je narodni poslanik u Skupštini Kraljevine, jedan od kreatora i član Vijeća spasa u Sarajevu, autor Deklaracije o nezavisnosti BiH, potpisnik je “El-Hidaje”, ali je na njega pala sumnja da je on njen autor.

Zanimljivo je da je 29. juna 1939. godine list Pravda objavio vijest o smrti dr. Mehmeda Spahe, a u tekstu je pisalo, između ostalog, da se “pored mrtvog tijela velikog rahmetlije nalaze stalno narodni poslanici g. Asim Šeremet i Bećir-beg Đonlagić, te lično sekreatr g. Meho H. Hasanović”, kako je zabilježeno u knjizi Mehmed Spaho (1883-1939) Politička biografija autora Husnije Kamberovića.

Asim Šeremet se pominje u knjizi Tragom drevnih Bošnjana-bosanska država i nacionalni identiteti kroz historiju kao član delegacije Jugoslovenske muslimanske organizacije (JMO,) koja je sa srpskim predstavnicima iz Bosne uputila memorandum  tražeći autonomno uređenje BiH pod njemačkim protektoratom. Protiv je bio Džafer Kulenović, koji je već tada prihvatio da pristupi vlastima Nezavisne države Hrvatske (NDH). Kolega Alem Dedić u tekstu o tuzlanskim Jevrejima među komšijskim primjerima pomoći jevrejskim porodicama tokom Drugog svjetskog rata pominje, među ostalima, braću Asima i Fadila Šeremeta.IZVOR: AL JAZEERA


POVEZANE

Zaboravljeni komunista Simo Miljuš

U rodnom mjestu Sime Miljuša osnovna škola je od 1972. nosila njegovo ime sve dok je na Balkanu postojala Titova država.14 Sep 2019MIŠLJENJA

Kako su zli komunisti skrivali istinu o Jasenovcu

Pristalice zločinačkih ideologija nemaju saosećanja ni za žrtve koje pripadaju njihovom narodu.Tomislav Marković27 Feb 2021

Pozderci – najmoćnija komunistička politička dinastija

Mnogobrojni članovi porodice jedno stoljeće igrali su značajnu ulogu u kreiranju političkog života Bosne i Hercegovine.24 Feb 2018

Komentariši