Politička kriza u BiH: Da li su nacionalne stranke prevarile opozicione?

Boris Brezo 15. avg. 2021

Politička kriza nakon Inzkovog zakona, osim što je dovela u pitanje rad državnih institucija, zaustavila je i neke vrlo važne političke procese u zemlji. Dio opozicije, koja je najavljivala okrupljavanje svojih redova, bez obzira je li im sjedište u Sarajevu ili Banjaluci, sada se priklonio važnijim nacionalnim pitanjima. No, takva svenarodna okupljanja, zapravo, odgovaraju sam nacionalnim strankama, koje, prema ocjeni analitičara, i po ko zna koji put uspijevaju prevariti opozicione stranke.

Na krilima pobjede na lokalnim izborima u Sarajevu i Banjaluci, vječita opozicija pomislila je da može i više. Najavljivali su i da udruženi mogu pobijediti aktuelnu vladajuću većinu.

“Nama je primjer funkcionisanja sarajevske trojke urnek koji ćemo ponuditi, uvjeren sam, glasačima u narednom periodu. Narod i pravda ostaje potpuno posvećana sarajevskoj vladi, ovoj koaliciji, koalicija koja treba da se uspostavi na državnom novu, i na nivou Federacije BiH”, kazao je Elmedin Konaković predsjednik Naroda i pravde u svojoj izjavi u junu ove godine.

“Zajedničkih interesa može da bude više, očuvanje Dejtonskog mirovnog sporazuma, interes cijele zemlje, interes građana za njihov napredak, bolji život, interes za kvalitetne europske zakone, interes da se okupio za prostupanje Evropskoj uniji”, naveo je u maju ove godine Mirko Šarović, lider SDS.

Ali, tim interesima, pokazala je bh. politička praksa, uvijek se ispriječi neko važnije pitanje, zbog čega se iznenada moraju okupiti sve srpske, hrvatske ili probosanske stranke. I iz takvih okupljanja zna se ko profitira.

“Nacionalne stranke okupe opoziciju u neka svenarodna okupljanja. I ako to odbiju onda ih smatraju izdajicama, i prozivaju izdajicama, ili da ne rade za svoj entitet, za državu ili svoj narod. To je do sada svaki put bilo pogubno za opoziciju, nikada nisu izašli jači iz toga. To je uvijek donosilo poene samo nacionalnim strankama. Međutim, vidimo da opozicija opet nasjeda na to”, mišljenja je Ivana Marić, analitičarka.

Posljednji primjer je svesrpsko okupljanje zbog Inzkovog zakona. Uslijedio je bojkot Christiana Schmidta, i blokada rada institucija. A upravo je Milorad Dodik taj koji je prvi ponudio sastanak Schmidtu, i, prema tvrdnjama Željka Komšića, prvi učestvovao u radu državnog Predsjedništva.

“Opozicija bi trebala da bude mudrija i da ni po koju cijenu ne ulaze u koalicije s njima. Jer, zašto bi građani glasali za njih ako su isti kao i vladajući?!”, dodala je Marić.

Za nešto više od godinu slijede novi izbori u BiH. Bit će to veliki izazov za građane ali i za političke stranke koje već zauzimaju startne poziije.

Komentariši