Trudeauov test

Kanadski premijer mora staviti tačku na opetovanu viktimizaciju kanadskih državljana muslimana od strane francuskih sudova.

10 Aug 2021

Profesor u Ottawi, Hassan Diab napušta Parliament Hill nakon konferecnije za medije u Ottawi 13. aprila 2012. Izdata je naredba o izručenju da se Diab pošalje u Francusku zbog ispitivanja u vezi bombarodovanja pariške sinagoge 1980.  [Reuters/Blair Gable]
Profesor u Ottawi, Hassan Diab napušta Parliament Hill nakon konferecnije za medije u Ottawi 13. aprila 2012. Izdata je naredba o izručenju da se Diab pošalje u Francusku zbog ispitivanja u vezi bombarodovanja pariške sinagoge 1980.  [Reuters/Blair Gable]

U požutjeloj prosudbi niza kanadskih vlada, „musliman“ je tek još jedna riječ od osam slova za „kriv“.

Ukoliko dovodite u pitanje istinu te izravne optužbe, dopustite mi da vam predstavim Hassana Diaba.

Ovaj kanadski akademik libanskog porijekla, muž i otac četvero djece od 2008. mora trpjeti – uz saučesništvo konzervativnih i liberalnih vlada koje dužnost obavezuje na to da brane prava i interese ovog 67-godišnjeg muslimana – bizarnu i jezivu nevolju koja bi druge progutala u jamu očaja i rezigniranosti.

Pa ipak, već 13 godina, Diab istrajava – uz ljubav porodice, ustrajnu odbranu njegove nevisnosti od strane advokata i podršku Kanađana koji znaju da je on ne samo žrtva očite nepravde, već i uvrnutih spletki i povlađivanja francuskih i kanadskih zvaničnika i zlonamjernih „interesnih grupa“ čiji je cilj da se domognu još jednog muslimanskog skalpa u beskrajnom „ratu protiv terorizma“.

Trudeau i islamofobija

Kako i kada će se Diabova duga i nadrealna odiseja od profesora sociologije do optuženog teriroste završiti, opipljiv je test činjenice da li je premijer Justin Trudeau ozbiljan u vezi suprotstavljanja islamofobiji kad god i gdje god se ona manifestuje ili će nastaviti davati opasne izjave koje lijepo zvuče dok se život još jednog Kanađanina muslimana smatra jeftinim i zamjenjivim.

Jednodnevni premijerovi „samiti“ u znak borbe protiv islamofobije neće biti dovoljni.

Nema sumnje da Trudeau ima moć da okonča Diabov pakao na zemlji – sada. Trudeau ima moć da ispravi niz nedaća koje su zadesile Diaba i da okonča bol, nesigurnost i zbrku koje on, njegova supruga i djeca podnose s nevjerovatnom gracioznošću i strpljenjem. Trudeau ima moć da konačno stavi sudbinu progonjenog muslimanskog Kanađanina ispred nečuvenog lošeg ponašanja francuskih tužitelja i zasljepljujuće zlonamjernosti vjerskih fanatika koje više zanima osveta od pravde.

Diabovo raspeće

Diabovo transatlantsko raspeće uz podršku države započelo je 2008. Po nalogu francuskih vlasti, kanadska pokorna federalna policija RCMP, uhapsila je Diaba u vezi sa smrtonosnim bombardovanje ispred pariške sinagoge 1980.

Na osnovu slabe pretpostavke, Diab je smješten u zatvor u Kanadi – njegovom novom domu – tri mjeseca i pušten je samo pod uslovom da on i njegova partnerica plaćaju mjesečni trošak od 2800 dolara za GPS uređaj koji prati njegovo kretanje 24/7.

„Ne mislim da bi [Diab] bio pritvoren [2008] da nije bio Kanađanin musliman“, penzionisani advokat i član odbora Udruženja za građanske slobode iz Britanske Kolumbije, Paul Tetrault, rekao je za Toronto Star. Tetrault je, naravno, u pravu.

Kasnije je tom poniženju dodato otkriće da je Diabovo hapšenje zasnovano na laži.

U to vrijeme su francuski službenici, čije su podrobno zanimanje za Diaba potakli tajni „obavještajni podaci“ sumnjivog porijekla, insistirali da ne mogu doći do otisaka pristiju iz registra pariškog hotela, za koje se vjerujue da pripadaju bombašu. Godinama kasnje, francuski sudac je priznao da su došli do otisaka prstiju koji se nije podudario sa Diabovim.

U međuvremenu su francuski tužitelji tražili Diabovo izručenje ne da se suoči s optužbama, već da bude glavni osumnjičeni kratkovide istrage koju vode isti nesmotreni birokrati koji su sakrili potencijalno (i u konačnici) oslobađajući dokaz.

Šest godina se Diab borio da izbjegne izručenje koje su zastupali u ime Francuske na sudu u Ontariju advokati vlade Kanade koji su radili naporno kako bi izurčili ugroženog muslimana Kanađanina kako bi smekšali Pariz.

Usred svoje usamljeničke, finansijski i emocionalno iscrpljujuće borbe da ostane slobodan i u Kanadi, Diab je otpušten sa mjesta predavača na Univerzitetu Carleton u Ottawi – tužni čin kukavičluka i kapitulacije administratora koji su potpali pod utjecaj jevrejske lobističke grupe alergične na pravedan sudski postupak čiji je vođa želio ukloniti Diaba kako bi zaštitio mlade. „Zadnje mjesto na svijetu gdje ovaj čovjek [Diab] pripada je univerzitetska učionica, ispred osjetljivih studenata.“

A na sudu je sudac Robert Maranger odbacio tzv. „obavještajne podatke“ na koje su se Francuzi oslanjali da vježbaju svoj nišan na Diabu kao „argument, nagađanje i analizu, a ne dokaz“.

Rukopis navodnog bombaša

Jedini „dokaz“ predočen da se indirektno poveže Diab sa bombarodovanjem bila je „analiza“ rukopisa nekoliko riječi koje je bombaš navodno napisao u knjizi gostiju. „Stručnjaci“ su insistirali da se uzorci rukopisa podudaraju. No, postoji tu jedan ključni problem: neki od uzoraka rukopisa koje su stručnjaci uporedili sa rukopisom u knjizi gostiju pripadali su ne Diabu, već njegovoj bivšoj supruzi.

Unezvijereni, Francuzi su brzo otpustili svoje nekada besprijekorne stručnjake i podnijeli su još jedan izvještaj tvrdeći da potvrđuje „otkrića“ diskreditovanih ranijih izvještaja. Pet drugih stručnjaka potvrdilo je da je sva tzv. „forenzička analiza“ besmislica i da bi svaka objektivna procjena isključila, a ne optužila Diaba kao osumnjičenog.

Uprkos presudi da je „analiza“ rukopisa „veoma problematična“ i da je slučaj – takav kakav je bio – protiv Diaba „slab … [sa] sumnjivim zaključcima“, koje su, uzete zajedno, činile „izglede za osudu u kontekstu poštenog suđenja nevjerovatnom“, sudac Maranger je nevoljko pristao na Diabovo izručenje, navodeći kanadske loše osmišljene zakone o izručenju.

Dakle, kada je Vrhovni sud Kanade odbio, bez objašnjenja, da sasluša njegovu žalbu, Diab je otpremljen u Francusku 2014. – još jedan potrošan Kanađanin musliman žrtvovan da se uglančaju „oštri prema terorizmu“ akreditivi političara kukavica koji su odmah smatrali Diaba „teroristom“ , a ne građaninom koji je vrijedan zaštite.

Žrtvno jagnje

Diab je proveo tri godine i dva mjeseca u zatvoru maksimalne sigurnosti – veći dio vremena u samici – bez optužbe, dok su francuski istražni suci istraživali bombardovanje.

Do 2017, četiri francuska antiteroristička suca su izdala, kolektivno, osam zasebnih naređenja da se oslobodi Diab iz pritvora. Odbacili su analizu rukopisa kao bezvrijednu i ustanovili da je Diab vjerovatno studirao i polagao ispite u Libanu tokom datuma kada se vjeruje da je bombaš bio u Parizu. Jedan sudac je napisao da njegovi nalazi „bacaju ozbiljnu sumnju“ na tužiteljev slučaj protiv Diaba.

Francuski Žalbeni sud je odbacio svaku naredbu do januara 2018. kada je Diab oslobođen i vraćen u Kanadu nakon što su francuski suci ocijenili, zapravo, slučaj zaključenim zbog manjka dokaza.

Ali u koraku bez presedana, najviši francuski sud je u maju ove godine presudio da tužitelji mogu nastaviti pokušavati podići optužnicu protiv Diaba, povećavši nevjerovatne izglede da bi se on ponovo mogao suočiti s izručenjem nakon suđenja u odsustvu.

Teško je ne vidjeti francusku nemilosrdnu potragu za Diabom kao nešto drugo do politički motiviranu osvetu i cinični doprinos ružnoj, unutrašnjoj struji islamofobije koja utire svoj zlokobni put kroz navodno prosvijetljeno društvo.

Diab je poslovično žrtveno janje koje su francuske vlasti zgrabile s manijakalnom odlučnošću da ga srede, na kakav god sramotan i dvoličan način, i da to nazovu pravdom.

Izazov premijera Trudeaua je jasan: dokazati preko svojih djela, ne preko pažljivo biranih riječi ili PR akrobacija, da Kanada više neće tolerisati nehumano progonjenje Diaba i pobrinuti se da jedan nedužan Kanađanin musliman neće biti napušten još jednom da se zadovolji francusku izjedajuću potragu za osvetom.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.IZVOR: AL JAZEERA

Komentariši