‘ADOPT Srebrenica’ – Doprinose zajedništvu, ne bježeći od prošlosti

Posebno su usmjereni na rad s mladim generacijama, koje su stisnute između neizdrživog tereta onoga što se desilo i teškog napora da gledaju naprijed.

Adopt Srebrenica, kao neformalna grupa, nastala je 2005. godine (Ustupljeno Al Jazeeri/Andrea Rizza Goldstein)
Adopt Srebrenica, kao neformalna grupa, nastala je 2005. godine (Ustupljeno Al Jazeeri/Andrea Rizza Goldstein)

Jasmin Alibegović 08 Aug 2021

Udruženje “ADOPT Srebrenica” odgovor je na potrebu da se okupe ljudi koji dijele zajedničke vrijednosti i viziju Srebrenice. To je dokaz da postoje oni koji doprinose zajedništvu, ne bježeći od prošlosti, nego svim snagama nastoje odgovoriti izazovima s kojima se svakodnevno suočavaju.

Adopt Srebrenica, kao neformalna grupa, nastala je 2005. godine, nakon što je doktorici Irfanki Pašagić dodijeljena Međunarodna nagrada Alexander Langer. Među početnim ciljevima projekta bila je i želja da se pokuša pronaći potencijal mješovite međuetničke grupe u kontekstu koji je duboko obilježen posljedicama konflikta, posebno kako bi se favorizirao razvoj inicijativa međukulturalnog dijaloga, rada na sjećanju, nenasilnog upravljanja sukobima, posebno usmjerenim na mlade generacije, koje su stisnute između neizdrživog tereta onoga što se desilo i teškog napora da gledaju naprijed.  Fondacija Alexander Langer i Međunarodna mreža za Srebrenicu, koju čine prijateljske organizacije i institucije, uglavnom iz Italije, podržali su rad i registraciju udruženja “ADOPT Srebrenica”, do koje je i došlo u junu 2016. godine.

Uspostavili arhivsku platformu

“Kao članovi udruženja, ‘ADOPT’ doživljavamo kao proces ili mogućnost djelovanja u sferi pozitivnih vrijednosti, prikladnih za izgradnju održivog i trajnog suživota. Srebrenica je mali grad s veoma bogatom historijom i, nažalost, velikim tragedijama u prošlosti, od kojih je najveća genocid koji se dogodio 11. jula 1995. godine. Nakon ratnih dešavanja bilo je neophodno izgraditi povjerenje, te biti inkluzivna strana prema svima onima koji dijele pozitivne vrijednosti, a ne strana koja bi bilo koga isključivala. Zbog svega ovoga ‘ADOPT’ jeste bio i još uvijek jeste jedan proces koji ima za cilj ili svrhu pružiti prostor različitim stranama, baštiniti kulturu sjećanja, te ohrabriti dijalog usmjeren za uspostavljanje održivog i trajnog pomirenja”, kaže Bekir Halilović, predsjednik Skupštine udruženja “ADOPT Srebrenica”.

Dodaje da je izuzetno ponosan na projekt “Dokumentacionog centra” na kojem se radi na prikupljanju fotografija iz vremena od prije rata, a na kojima su predstavljeni život i ljudi u Srebrenici.

“Uspostavili smo arhivsku platformu, a koju gradimo prikupljajući materijale iz prijeratne Srebrenice (fotografije, dokumente, video snimke…). Mnogi preživjeli Srebreničani, bježeći od ratnih dešavanja, ostali su, odnosno, izgubili su vrijedne lične predmete, među kojima porodične fotografije, na kojima se nalaze osobe koje nažalost nisu među živima. Prikupljajući navedene materijale iz različitih izvora, nastojimo njegovati sjećanje na prijeratnu Srebrenicu i njene stanovnike, kako bi otrgnuli iz zaborava vrijednu uspomenu koju ovaj grad ima”, priča sagovornik.

Navodi kako su raznovrsni izvori načina i procesa prikupljanja arhivske građe za “Dokumentacioni centar”. Neki od njih su svojstveni klasičnim procesima prikupljanja arhivske građe, dok se drugi pak razlikuju.

“Do arhivske građe uglavnom dolazimo direktnim prikupljanjem arhivskog materijala od strane donatora, odnosno, privatnih osoba. Donatori materijala doniraju kopiju iz vlastite zbirke, a zatim pristupaju procesu u kojem se evidentiraju sve adekvatne informacije vezane za arhivski materijal. Nažalost, susrećemo se s dva velika problema, koja otežavaju prikupljanje arhivskog materijala. S jedne strane, fotografije i drugi materijali jesu stvar intime osoba koje ih posjeduju, što često utiče na nepostojanje volje da se materijal javno uvrsti u ovu vrstu arhiva. S druge strane, donatori koje susrećemo i koji se odluče donirati materijal, uglavnom imaju skromnu zbirku fotografija iz prijeratnog perioda, što iz razloga slabije zastupljenosti fotografije, ali i zbog velikog broja izgubljenih i uništenih fotografija u ratnom periodu. Pored prikupljanja materijala od privatnih osoba, do arhivske građe dolazimo i na druge načine, među kojima su različite publikacije sa sadržajem koji obrađuje ‘Dokumentacioni centar’, zatim dio materijala smo pronašli u prodaji na različitim web stranicama (razglednice, etikete i sl.), a jedan od izvora je i dokumentaciona građa koju smo slučajno pronašli u devastiranim privrednim objektima u Srebrenici prilikom realizacije jednog drugog našeg projekta”, govori predsjednik Skupštine udruženja “ADOPT Srebrenica”.

Mladi nose terete iz prošlosti

Naglašava da članovi ovog udruženja također ugošćuju studijske posjete u kojima organiziraju predavački program posjetiocima i grupama, a da se trenutno pripremaju za 13. Međunarodnu sedmicu sjećanja, koja će ove godine biti organizirana pod sloganom “Pod tepihom” i održat će se u posljednjoj sedmici mjeseca augusta.

“Međunarodna sedmica sjećanja je već sada je postala tradicionalni godišnji program u kojem nastojimo prezentirati različiti kulturni, umjetnički, historijski i drugi sadržaj, sa znamenitim ličnostima iz javnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine, zemalja u regionu ili drugih europskih zemalja. Cilj Sedmice je vraćanje fokusa javnosti na Srebrenicu kao mjesta pozitivnih vrijednosti”, ističe Halilović.

Napominje da su određene projekte koncipirali prema potrebama mladih iz Srebrenice i okolnih mjesta, a aktivnosti realiziraju najviše kroz izvođenje različitih radionica, ali i drugih vidova neformalnog obrazovanja.

“S jedne strane želimo da pratimo razmišljanja mladih, ali i da ponudimo prostor gdje bi mogli komunicirati o svojim stavovima, te graditi zajedničku budućnost i poštovanje. Mladi iz Srebrenice i lokalnih sredina raspolažu nevjerovatnom inteligencijom i bogatstvom različitih talenata. Nažalost, zbog pritiska sredine u kojoj se nalaze, bojim se da mladi nezasluženo nose terete iz prošlosti koji nisu njihovi, što često uzrokuje strah te pojačava dozu nepovjerenja, obično prema pripadnicima drugih nacionalnih i religijskih zajednica. Primijetili smo da imamo generacije rođene godinama nakon završetka rata, a koje još uvijek žive u strahu od ratne prošlosti i nepovjerenja jednih prema drugima. Osim škole, rijetke su prilike da mlade osobe imaju mogućnost zajedničkog susreta, što onemogućava upoznavanje onog drugog i drugačijeg. Iskreno, vjerujem da mladi nose ključ promjene cjelokupnog bosanskohercegovačkog društva, ali im je svakako neophodna pomoć da ostave terete prošlosti za koje nisu krivi”, tvrdi sagovornik.

Prema njegovim riječima, mladi iz Srebrenice još uvijek su opterećeni prošlošću, a narativ o ratnim dešavanjima i genocidu, svaka strana drugačije tumači.

“Svaka strana ima svoju istinu. Mladi su poprilično zbunjeni, a čemu najviše doprinosi slijepo slijeđenje autoriteta neovisno da li on bio religijski, politički ili autoritet u porodici. Imali smo primjera gdje mladi negiraju genocid koji se dogodio, ili su u zbunjeni  informacijama koje dobivaju iz različitih izvora. Zatim, ponekad je evidentno favoriziranje osuđenih ratnih zločina ili generalno učesnika u ratu, s ciljem namjernog izazivanja osjećaja neprijatnosti kod one druge strane”, konstatuje Halilović.

Zakazali prema civilizacijskim tekovinama

Priznaje da kao udruženje imaju odličnu saradnju s građanima Srebrenice, ali da izostaje podrška od strane lokalnih vlasti.

“Uglavnom su aktivnosti, a najčešće javni događaji koje organiziramo, prihvaćeni i posjećeni od strane stanovnika. Naravno, postoje uvijek i oni koji nisu zadovoljni narativom ili temama koje obrađujemo, te imaju osjećaj da smo politički ili nacionalno orijentirana organizacija što, naravno, nije slučaj. Što se tiče lokalne samouprave, saradnja skoro i da ne postoji, ali mislim da je to slučaj sa svim slobodnim nevladinim organizacijama u našoj zajednici. Svjedoci smo loših primjera koji produbljuju podjele među stanovništvom Srebrenice, a koji nerijetko dolaze od najviših općinskih autoriteta, što se sukobljava s misijom djelovanja naše organizacije”, jasan je predsjednik Skupštine udruženja “ADOPT Srebrenica”.

Smatra da je tužno što se 26 godina od zločina genocida u Srebrenici žrtve derogiraju i omalovažavaju, te im se osporava trauma koju su doživjeli.

“Iako će sama izmjena Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, a koja se odnosi na negiranje genocida i drugih ratnih zločina, pomoći žrtvama da se bore sa stečenom ratnom traumom, a ne s negatorima onog što su preživjeli, tužna je činjenica da je ova izmjena Zakona trebala biti nametnuta od strane odlazećeg visokog predstavnika Valentina Inzka. Tužno je i to što smo kao društvo zakazali prema osnovnim civilizacijskim tekovinama. Vjerujem da je Odluka visokog predstavnika ohrabrenje, prije svega, svim žrtvama ratnih zločina i zaštita od potencijalnih uvrjeđujućih i omalovažavajućih narativa koji često dolaze od visokopozicioniranih članova društva. Ono što ostaje pred nama jeste proces provedbe ove zakonske norme, za koji mislim da će biti izuzetno zahtjevan i težak, ali, u konačnici, smatram da će promjena koju nudi značajno pomoći da trauma žrtava ne bude vrijeđana”, mišljenja je sagovornik.

Poručuje da “ADOPT Srebrenica” i u budućnosti planira realizirati mnoge ideje.

“Fokus bi u narednom periodu svakako trebao da pripadne mladim osobama, a najviše u procesu sticanja neformalnog obrazovanja, ali i mogućnosti da svoju budućnost i razvoj koncipiraju prema zajedničkim civilizacijskim vrijednostima. Srebrenica kao mjesto treba da predstavlja inkubator procesa koji će spojiti prošlost s budućnošću, zatim mlade s prilikama koje iskreno zaslužuju”, zaključuje Halilović.IZVOR: AL JAZEERA

Komentariši