Lista nije zaključena…

Srpski član Predsedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik ponovio je da se u Srebrenici nije desio genocid.

23 Jul 2021

Član Predsedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik (Dado Ruvić/Reuters)
Član Predsedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik (Dado Ruvić/Reuters)

Čemu sad ovo?! Srpski član Predsedništva Bosne i Hercegovine (BiH) Milorad Dodik je ponovio n-ti put da se u Srebrenici nije desio genocid. Rmpalija iz Laktaša to nije rekao tek tako nego je, zapravo, saopštio da je to utvrdila fantomska Međunarodna komisija za Srebrenicu, koju je formirala Vlada Republike Srpske.

Posle Brisela, Njujorka, Ujedinjenih nacija, Saveta bezbednosti, Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju… svet je zamolio Dodika da oformi komisiju iznad vascelog dunjaluka. I da, narodski rečeno, njena bude zadnja.

Nije šala, okupila banjalučka vlada „najeminentnije stručnjake za holokaust i genocid iz Nemačke, Sjedinjenih Država, Izraela, Italije, Јapana i Srbije. Baška stručnjaci iz ove poslednje čiji su eksperti, ako ustreba, u stanju da opovrgnu i da, recimo, Zoran Đinđić nije ubijen ili da „dokažu“ da ga je smakao neko „sa strane“, možda baš neki Bošnjak iz Zavidovića recimo.

Srpska i Dodikova istina

Agencijska vest iz Banja Luke nema podrobnijih podatka ko su članovi komisije iz navedenih, značajnih zemalja, bez Rusa i Kineza(!). Ima u Dodikovoj besedi nekoliko teško shvatljivih/svarljivih tvdnji. On autoritativno veli “To je naša istina o tome“. I odmah da kažem: Za ovo nije trebalo hrabrosti nego da se sedne na obraz. Potom Milorad reče: Mi prihvatamo izveštaj, iako on nije nimalo lak za srpsku stranu, jer je tamo rečeno na koji način su neodgovorni pojedinci počinili zločine. Tamo se zaista desio zločin, ali je isto tako presuđeno za to”.

Nećeš valjda, brate Milorade da sumnjaš u nalaz svoje komisije. Dobro si uradio što si prihvatio izveštaj. Jer, prosečno razuman Krajišnik recimo ubeđen je da si ti relevantnima uradio spise a oni to samo parafirali. Ima tu i dobrih strana. Sada, valjda, Bošnjaci više neće 11. jula svake godine da pohode Potočare, Žepu i Srebrenicu i dodavaju poneki tabut i optužuju Srbe pred ex-yu, evropskom i svetskom javnošću. Kažeš: „Svaki Srbin, za koga se utvrdilo da je imao ulogu u Srebrenici, priveden je ili Haškom sudu ili Sudu BiH“. Ovde si malo falio. Nisi baš morao da kažeš ovo „za koga se utvrdilo…“. Pitaj brata Aleksandra kako se u „majčici Srbiji“ laže i negira, ne samo genocid nego sve srpske krivice i bedastoće. Što ne reče, čoveče, da su svi koji su sputanih ruku odvođeni u Hag ili u Sarajevo bili – nevini. Ništa te ne košta, plus donosi glasove.

Ponavljaš da je to za „vas“ (tamo, od Drine do Une i od Save do podno Leotara) završena priča. Je li baš tako?! Naravno da nije i pre će biti da ti uskoro završavaš svoju priču. Još jednom: a gde su baćuške. To ti je težak kiks, mogao bi da ti zameri brat Aleksandar. Ne razumem zašto tvrdiš da se u Srebrenici nije dogodio „ni pojedinačni zločin genocida”,  “niti genocid uopšte”. Ne razumem, Mile, šta znači “pojedinačni zločin genocida?“.  Ako nije da ste sve smakli u nekom zaseoku gde je živela samo jedna porodica?  „Relevantni stručnjaci” su konstatovali da je “hiljade ljudi u Srebrenici ubijene na najstrašniji način” i da odgovorne za te zločine treba kazniti. Ti bi, izgleda, kažnjavao one kojima ste – zarad te pogane, neljudske rabote – davali imena ulica, studentskih domova, one koje slavite kao srpske junake i patriote.

Prst obraza

Istina je, Mile, sasvim drukčija. Podsećam te na Memorijalni centar Komičani u Kozarcu kod Prijedora.  I na Korićanske stijene, Tomašicu, Hrastovu glavicu. Da je 3.176 Prijedorčana stradalo od srpske kame ili puške, među njima 102 dece i 250 žena. Kako ćemo to opravdati, možda nalazom neke nove komisije koju biste formirali Aleksandar Vučić, Vladimir Vladimirovič Putin i ti?! Ili činjenicu da je kroz Keraterm prošlo oko 4.000 zatočenika bosanskih Muslimana i Hrvata, gde sam inače zavirio tokom rata, potom logor Trnopolje (aktivan od 25. maja do 30. septembra 1992. godine…

Kolega Bojan Tončić u juče objavljenom tekstu na portalu XXZ navodi da se pukovnik Branko Basara (1939), komandant Šeste krajiške brigade, penzionisao na sopstveni zahtev sredinom decembra 1992. Nakratko je bio ponovo aktiviran kao komandant operativne grupe u Prijedoru između marta i avgusta 1993. godine, a potom se povukao u penziju i otišao u Beograd. Tužilaštvo BiH je 2014. godine podiglo optužnicu protiv Basare i protiv komandanta TO Sanski Most Nedeljka Aničića za zločine počinjene u Briševu i Sanskom Mostu. Krajem 2019. godine, predmet je ustupljen pravosudnim organima Republike Srbije, Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije podnelo je 25. marta 2021. godine optužnicu na potvrđivanje Višem sudu u Beogradu. Basara i Aničić žive u Beogradu.

Prijedor je poznat i kao „grad bijelih traka“. Od 31. maja 1992. vlasti bosanskih Srba su putem lokalnog radija izdale su naredbu  kojom se nesrpskom stanovništvu naređuje da obeleži svoje domove belim zastavama ili čaršafima, i da pri izlasku iz kuća stave bele trake oko rukava. Tada je počela  kampanja istrebljenja u kojoj je ubijeno ili proterano 94 odsto Bošnjaka i Hrvata sa teritorije opštine Prijedor, navodi Tončić.

Incku prekipilo

U ovom našem zanatu događaji se ređaju kao na kompjuterizovanoj proizvodnoj traci. Taman kad sam se obrušio na međunarodni faktor, posebno ovaj u BiH koji je, zapravo, tu da upravlja i presuđuje, a dosad se retko pačao u svoj posao, nešto kao srpska premijerka Ana Brnabić, gospodin upravnik, Valentin  Incko lupio je pesnicom o ‘astal.

Čoveku je prekipelo i kao što reče jedan b/h političar bolje ikad nego nikad. Prisetio sam se januara 1998. godine kada je Dodik na predlog Biljane Plavšić u bijeljinskom Domu kulture na maratonskoj sednici izabran za premijera. Kao reporter Naše Borbe tu sam sednicu pratio usputno, pošto sam ranije ugovorio intervju sa tadašnjim prvim parlamentarcem Draganom Kalinićem. Njegov SDS je napustio sednicu, Kalinić je uzeo onaj kovčežić sa čekićem i otišao put zgrade bijeljinske Opštine, a Plavšićeva me je bukvalno za rukav odvukla nazad u salu. Ne jednoj od brojnih pauza ispijao sam čaj sa Špancem Karlosom Vestendorpom, tadašnjim šefom Ureda visokog predstavnika. On se držao za glavu i na papiriću zbrajao glasove, jadikujući „Nasa Borba, imam problem!“ Nedostajao je jedan glas i neko se setio da u gluvo doba noći helikopterom ode po jednog Bošnjaka i na ulazu u Bijeljinu, iako je bio pod visokom temperaturom, pretrpa ga u automobil i dovede u salu. Tako je sudbina od bivše reformiste napravila nacional-šovinistu, mada sam siguran da nikad nije ni jedno ni drugo.

Šta kaže Latinka Perović

„Ne verujem da neko, ko je prosečne građanske da ne kažem pameti, kulture, nakon svega može da kaže: pa, stvarno, to nije bio genocid. Jeste strašan zločin, kažu, ali šta znači to strašan zločin? Imate tamo ogrmnu grobnicu zasejanu maloletnicima. Ko je to proizveo! I kako mi možemo da se zaklanjamo!? To rade svi narodi, niko neće da preuzme odgovornost za tako teške zločine, ali to je neizbežno ako mislimo da opstanemo kao civilizovani demokratski narod, kao humani ljudi ako hoćete“, rekla mi je gospođa Perović u obimnom intervjuu koji će narednih dana da se pojavi na portaluforum.rs.

Stoga Dodiku predlažem da se batali ćorava posla i zahvali inostranim ekspertima, to njih ne dotiče, i za Srebrenicu i mnoge druge „pojedinačne zločine genocida“, i genocidiće zatraži mišljenje od: Latinke Perović, Dubravke Stojanović, Zorana Pusića, fra Drage Bojića, Žarka Puhovskog, Mirjane i Igora Galo, Dragana Bursaća, fra Mile Babića, Zdravka Bazdana, Zorana Vuletića, Mirsada Tokače, Bojana Tončića, Sonje Biserko, Andreja Nikolaidisa, Viktora Ivančića, Heni Erceg, Radeta Veljanovskog, Borisa Dežulovića, Štefice Galić, Marka Vešovića, Ivice Đikića, Žarka Koraća, Nenada Prokića, Filipa Davida, Ive Josipovića, Stjepana Mesića…

Lista nije zaključena!

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.IZVOR: AL JAZEERA

Komentariši