Veličanje zločina kao domoljublje

Kako predsjednik i njegova svita grade svoje utvrđenje, ne bi li sebe imunizovali od genocida i ratnih zločina, a narod kolektivno zarazili idejom iz devedesetih.

15 Jul 2021

Pred izricanja pravosudne presude Ratku Mladiću, Vučić je predočio da će to biti težak dan za Srbiju (EPA)
Pred izricanja pravosudne presude Ratku Mladiću, Vučić je predočio da će to biti težak dan za Srbiju (EPA)

Od svih definicija patriotizma najprikladnijom mi se u ovom trenutku čini ona koju je izrekao američki predsednik SAD Džo Bajden. Šef Bele kuće pozvao je svoje sunarodnike da „budu rodoljubi“ i da se – vakcinišu.

Podela ljudi na one  koji žele da se vakcinišu i one koji to odbijaju i njihovo izjednačavanje sa patriotama i izdajnicima ima svoje opravdanje. U ovim ratnim uslovima, dostupno oružje protiv neprijatelja je vakcina.

Ako si spreman da zaštitiš rod, narod i državu, spremi što brojniju vojsku da zavrneš rukav i odbraniš  sebe i druge od ovog agresora koji napada ceo svet. Postaneš rodoljub, a ne boli. I pride dobiješ džoint kanabisa (u državi Vašington), gajbu piva (u Argentini), tri hiljade dinara (u Srbiji), putovnicu (u mnogim zemljama Evrope), pravo na zagrljaj… Ulaziš u novi svet gde se patriotizam izjednačuje sa čovekoljubljem.

Sedam jakih doza militarističkog patriotizma

U Srbiji, to nikako da se desi. Vakcina na pretek, a vakcinisanih patriota malo. Na začelju Evrope po vakcinalnom rodoljublju. Te se onda odlučuje da se vratimo na onu staru Miloševićevu kletvu još od predratnog Vidovdana: Ako ne znamo da radimo, znamo da se bijemo.

Eto nama u Srbiji, na Vidovdan, nagomilane smotre tenkova, minobacača, granata, zolja, mitraljeza. Unapred je direktorima škola izdiktirano da uprkos raspustu organizuju dolazak na vojnu smotru: najmlađi osnovci od prvog do četvrtog razreda sa roditeljima.

Učenici starijih razreda sa nastavnicima, srednjoškolci da se organizuju po razredima. Neki su protestovali zbog “prisiljavanja”. Predsednik Srbije je odmah reagovao: “Šta ima lepše i za ljude i za decu… da dođu da vide kako izgleda Pancir, da uđu u te mašine…da vide kako izgledaju modernizovani tenkovi.”

I tako je u Kragujevcu na 38 stepeni, usred raspusta, održana “rekreativna nastava” iz srpskog militarističkog patriotizma. Od početka godine Srbija je sedam puta kroz samostalne vojne vežbe i prikaze demonstrirala naoružanje i vojnu opremu, pokazuju podaci sa sajta Ministarstva odbrane Srbije. Ima li šta lepše, kaže Vučić.

Sedam jakih doza za nadogradnju militarističkog rodoljublja! I svaka puca u prazno kada je odbrana od korone u pitanju. Ne mogu nam vojne parade izgraditi borbenu gotovost protiv ovog osvajača.

Kako stvari stoje u Srbiji? Ako bi se priklanjala klasifikaciji vakcinalnog patriotizma, vlast bi morala da se osvesti kako u Srbiji velika većina mladih ljudi nisu rodoljubi.

Možda, delimično i zbog toga što su školovani na namerno pomešanim lončićima decenijama u svest ugrađivana dogma o srpskim herojima koji su zapravo dokazani zločinci. Pa se sada u Kragujevcu šepure da će uvek ratovati za Srbiju, a boje se običnog šprica.

Primera o tome kako predsednik i njegova svita grade svoje utvrđenje, ne bi li sebe imunizovali od genocida i ratnih zločina, a narod kolektivno zarazili idejom iz devedesetih, ima na pretek.

Zašto je pravosnažna presuda težak dan

Evo nekih novijih, najbizarnijih poruka sa vrha vlasti:

Pred izricanja pravosudne presude Ratku Mladiću, Vučić je predočio da će to biti težak dan za Srbiju. Zašto bi dan kada je bivši komandant Vojske Republike Srpske Ratko pravosnažno je osuđen pred sudom u Hagu na doživotni zatvor zbog genocida i zločina protiv čovečnosti nad nesrbima tokom rata u BiH bio težak za sve nas Srbe? Naprotiv, to je lak dan, pao je veliki teret sa pleća naroda.

Onda je Vulin, ministar policije, a pravnik po obrazovanju, preko nacionalnih frekvencija ocenio da “nije reč o presudi, već o osveti”.  Horski je svita sa ove i druge strane Drine ponavljala da je sud u Hagu “antisrpski”. Znači li to da su ljudi koji osuđuju genocid izdajnici?

Nedugo zatim Crna Gora i Priština usvojile su rezolucije o osudi genocida u Srebrenici. Na sav glas vlast se obrušuje na njih. Crna Gora i kosovski Albanci nabeđuju se da su tim činom “uperenim protiv vitalnih interesa” stavili “kolektivni žig na srpski narod“. Obrnuto, genocid je suprotnost životu. Ne osuditi genocid uništava vitalnost naroda.

Vulin, dojučerašnji ministar odbrane, bez odsluženog vojnog roka, traži “zabranu ulaska u Srbiju“ onima koji su glasali za osudu genocida. U vreme kad desetine hiljada turista iz Srbije letuje u Crnoj Gori, Vulin poručuje da bi one koji su osudili genocide trebalo “ispisati iz srpske nacionalnosti” a Vučić poručuje da su rezolucije o osudi genocida “iživljavanje nad Srbima”.

Ergo, oni nam poručuju da je narod počinio genocid. I da se naše komšije nad nama iživljavaju zbog toga. Kakva prostačka manipulacija. Ako tu dozu primimo, od nje nas ne može odbraniti ni teško ni lako kragujevačko naoružanje.

Zašto se zaboravlja ‘100 za jednog’, a pamte plastične flaše

Sledi godišnjica genocida u Srebrenici. Tu se istakla premijerka Ana Brnabić – u osudi zločina nad nekadašnjim premijerom a sadašnjim predsednikom Aleksandrom Vučićem: “Dok se ne privede pravdi svako ko je napao predsednika Srbije Aleksandra Vučića, tada premijera, koji je otišao u Srebrenicu da izrazi poštovanje prema žrtvama i bošnjačkom narodu ja ne vidim da je nama zvaničnicima mesto tamo”, rekla je Brnabić za TV Prva.

Kao da je cela Srbija pod skutom Aleksandra Vučića pa treba da pamti da su ga pre šest godina neki iz publike na obeležavanju genocida u Srebrenici, gađali plastičnim flašama.

I da je zbog toga vlast naložila funkcionerima da ne idu tamo gde su se okupili zvaničnici iz celog sveta i regiona. U znak žaljenja, poštovanja i poruke da se genocid ne ponovi.

Brnabić traži da se počinioci “privedu pravdi” . A oni bi možda pred sudom pokušali da u odbrani navedu da je Vučić svojevremeno, kao pripadnik ekstremno desne Srpske Radikalne Stranke pretio da će za svakog ubijenog Srbina stradati 100 Muslimana.

Doslovce:

“Pa vi bombardujte, ubijte jednog Srbina, mi ćemo stotinu Muslimana, pa da vidimo sme li međunarodna zajednica ili bilo ko drugi da udari na srpske položaje, može li se tako ponašati sa srpskim narodom”, reči su Aleksandra Vučića iz priloga RTS-a o skupštinskoj sednici 1995. godine.

Predsednik ne voli kad mu se iz biografije vade ovakvi citati. Istrgnuti su iz konteksta, kaže. Iz kog konteksta? Iz onog kad su u Kragujevcu fašisti streljali djake kao osvetu za jednog ubijenog iz njihovih redova? I gde se, pre neki dan deca pozivaju da uživaju u tenkovima, pardon Panciru, ma šta to značilo.

A kakav kontekst Srbiji priređuju glasnogovornici militantnih nacionalista na vlasti kad naopako presuđuju da je da su osude genocida, jednake etiketiranju Srba kao genocidnog naroda.

Kad govoriš o masovnim grobnicama, ti si izdajnik

Ko je ovde izdajnik a ko patriota? Posledice su katastrofalne. Reč je, kako je to nedavno ukazao Dinko Gruhonjić, docent na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, o transgeneracijskoj zarazi. Ima puno mladih ljudi, koji slave Ratka Mladića kao heroja, a nisu bili ni rođeni kada je počinjen genocid. Društva koja ne prave razliku između dobra i zla opasna su po sebe i okolinu.

U mnogim se zemljama manipuliše sa pojmovima izdaje i patriotizma. Ali forsiranje izopačenih vrednosti u Srbiji se sistemski provlači kroz sve pore društva.

Kad neko govori o zločinima nad Bošnjacima, Hrvatima ili Albancima, on je automatski izdajnik. Kad se govori o masovnim grobnicama u Batajnici, ili na drugim mestima, to je autošovinizam.

Kad se posle odslužene kazne osuđenik iz Haga vrati u zemlju, taj biva odmah postavljen u rukovodstvo neke stranke. Najčešće iz vladajuće koalicije, ali dešava se da zauzme fotelju i u opoziciji.

Kad je glumica Jelisaveta Sabljić rekla da je domovina za nju tamo gde je dobro, a ne gde je sarma, malo je falilo da je poslanici Skupštine Srbije isteraju iz zemlje. A kad Palma, koji je političku karijeru sa Arkanovom Strankom srpskog jedinstva, devedesetih priređuje terevenke i deli ljudima pare iz džepa (svih nas) po sopstvenim procenama, on je dobar domaćin.

Kad Arkanovu ženu dovede Vučić na predizborni skup žena koje podržavaju Naprednu stranku, ona je Srpska majka. Ali kad novinari ili nepodobni lekari kritikuju vlast što je dozvolila da se hiljade stanovnika Indije šetkaju po Beogradu, dok ceo svet muku muči sa širenjem delta virusa, onda ih Vučić proglasi ksenofobima, koji lažu da su kosmopoliti. Kad u fudbalu navijaš za Hrvatsku, ludak si, čak i kad si Novak Đoković. Jer protivnik Hrvatske tada je bila Rusija. A na stadionu su tada neki navijači iz Srbije nosili majice sa likom Ratka Mladića.

Ko se izvuče iz ovog šizofrenog patriotizma, svaka mu čast. Taj će možda moći da pogleda “Srebrenicu: kada mi ubijeni ustanemo” ili izložbu fotografija “Duša Srebrenice” ako policijski kordoni uspeju da odbrane ovu pozorišnu predstavu od mladih patriota u crnim uniformama, spremnih da Hitlerovim pozdravom brane svoju mržnju.

A eto desilo se i ove godine, da je grupa aktivista iz organizacije mladih za ljudska prava uspela da zapali pred zgradom Predsedništva 400 sveća u znak sećanja na žrtve genocida u Srebrenici. I niko se iz režimskog utvrđenja ni tu nije pojavio.

IZVOR: AL JAZEERA

Komentariši