Preživjeli srebreničkog genocida godinama upozoravaju da su na slobodi mnogi za koje znaju da su učestvovali u egzekucijama Srebreničana julskih dana 1995. godine.
Emir Skenderagić 10 Jul 2021
“Sat, koji je prestao raditi 14. jula 1995. u 12 sati. Narukvica mu je vezana koncem na jednom mjestu – to bi moglo pomoći da utvrde čiji je kad ga izložimo u muzeju. Mali crni češalj. Obuća i odjeća koja se raspala. Čarape i kapa nisu, jer su vunene”, govori Ramiz Nukić.
Lične stvari Srebreničana koje su im ostale na Kameničkom brdu 12. jula 1995. godine pokazuje nam Ramiz Nukić, jedini stanovnik obližnjeg sela. Pronalazi ih i 26 godina kasnije. Na Kameničkom brdu je Vojska Republike Srpske napravila najveću zasjedu Srebreničanima dok su se pokušavali probiti do teritorije pod kontrolom Armije Bosne i Hercegovine nakon pada Srebrenice. Prema procjeni preživjelih, tu je ubijeno najmanje 1.000 ljudi, a isto toliko ih je zarobljeno. Ramiz je preživio, a dva brata i otac su mu ubijena na ovom mjestu.
“Svaki put kad hodam kroz ovu šumu vrate mi se slike. Kao da čujem ljude koji umiru i traže pomoć. Drugi su bježali, a da nisu znali kuda idu. Neki su direktno otišli u ruke Vojske RS-a. Ja sam uvijek zadnji metak čuvao za sebe.”
Ramiz je obišao lokaciju nekoliko dana prije nego će tim putem proći učesnici Marša mira na trećoj – posljednjoj etapi, kako bi se uvjerio je li prohodna. Dugo je bila nepristupačna, pa se tek posljednjih godina na ovom terenu pješači autentičnim putem kao u julu 1995. godine.
Blizu 3.000 učesnika ovogodišnjeg Marša mira stiglo je na Kameničko brdo u isto vrijeme koje već 26.godina pokazuje sat koji je na ovom mjestu prestao raditi u julu 1995. godine.
“Nermineee, hajde dolamo, ja sam dolamo. Slobodno kod Srba, svi hajte…”
Sa zvučnika na Kameničkom brdu odzvanja glas Srebreničanina Rame dok doziva sina Nermina da se preda pripadnicima Vojske RS-a u julu 1995. godine. U toku je čas historije za učesnike Marša mira. Mnogi su već vidjeli i videosnimak Rame dok doziva Nermina. Zarobljenog su ga snimali naoružani pripadnici Vojske RS-a, koji su mu govorili šta da kaže.
Strijeljali su i Ramu i Nermina ubrzo nakon toga. Posmrtni ostaci su im pronađeni u masovnim grobnicama. Tako je završila većina Srebreničana koja se predala, a mnogima ništa drugo nije ni preostalo osim da se predaju tokom zasjede na Kameničkom brdu, pričaju preživjeli.
“Ja sam ovdje stajao 12. jula 1995. Oni su bili 30-ak metara od nas. Mogli su nas vidjeti. I onda su počeli pucati iz pješadijskog naoružanja. Sad vi zamislite: ovdje je 10.000 ljudi, svi stoje. Ja sam imao sreću da sam sjedio i kad je počelo pucati, ja sam samo legao nazad i ostao sam tako dok nije prestalo. Pucnjava je trajala možda pet minuta. Oni su ispucali sve što su imali municije i oni su se povukli. I onda je počela artiljerija sa asfalta: tenkovi, transporteri, prage… Imaju ti snimci na YouTube kad pucaju prema šumi. Imate situaciju da nekoliko hiljada ljudi počinje da bježi u svim pravcima. Znači, nastala je ogromna panika. Ja gledam: ljudi čak trče gore prema njima odakle oni pucaju. Znači, ljudi bježe u svim pravcima”, kazao je preživjeli Srebreničanin Muhizin.
“Ovdje se možemo suočiti s monstruoznim zločinima koje je agresor učinio na bosanski narod i bosansku državu. Svaki od tih spomenika žrtvama genocida nad podsjeća da borba s fašizmom nije još uvijek završena na ovom prostoru”, poručuju učesnici Marša mira 2021.
“Kad su prestali pucati na nas, počeli smo skupljati ranjene. Bilo ih je blizu 1.000. Mislili smo da ćemo ih nositi do slobodne teritorije. Nismo pronašli sve ranjenike, jer je bila noć kad smo krenuli, pa ih nismo ni vidjeli. Vraćali smo se ovdje nekoliko puta i dozivali ranjenike. Pronalazili bismo one koji bi se javili. Krenuli smo, a pred zoru smo doživjeli drugu zasjedu. Tu su pobijeni svi ranjenici”, dodao je Muhizin.
“Učešće na Maršu mira za mene je sveta stvar. To je najmanji doprinos koji mogu dati svojoj domovini i svim srebreničkim žrtvama. Srebrenica nije nešto što se tiče Srebreničana i Bosne. Srebrenica se tiče cijelog svijeta”, kaže jedan učesnik Marša mira.
“U ovim cipelama sam prešao. Bile su mi tri broja veće. U ratu smo ih zvali mrtvačke, ili mrtvare”, govori Srebreničanin Mefail.
Mefail nam pokazuje raspadnute cipele u kojima je kao 14-godišnjak hodao šumom kojom sada prelaze učesnici Marša mira. Preživio je i zasjedu na Kameničkom brdu.
“Počela je pucnjava i haos. Meni se učinilo da se obrušilo cijelo brdo. Sakrio sam se iza jednog drveta.”
Mefail je nakon zasjede zarobljen, zajedno s ocem. Njega su, s još dva dječaka, pripadnici Vojske RS-a prebacili u autobuse sa ženama i djecom, a otac mu je ostao. Godinama kasnije mu je pronašao posmrtne ostatke u masovnoj grobnici kod Nove Kasabe.
“Najteži mi je bio rastanak s ocem. Rastali smo se samo pogledima. U tim pogledima je bilo toliko tuge.”
Da nije bilo ni zasjede i genocida, da li bi mali crni češalj, vunena kapa i čarape, umjesto u šumi na Kameničkom brdu, bile u nečijem porodičnom muzeju? Ili bi ih neko naslijedio, kao vrijedne uspomene i ručni rad? Na čijoj bi ruci bio sat koji je prestao raditi 12. jula 1995. godine? U kojoj bi vremenskoj zoni pokazivao tačno vrijeme? Postoji li i u jednoj vremenskoj zoni šuma u kojoj je pobijeno više ljudi nego životinja, poput ove na Kameničkom brdu? Kako bi izgledali razgovori Rame i Nermina?
“Na nama je da idemo, da koračao, da se borimo, da se sjećamo i da ne zaboravimo”, govore učesnici Marša mira.
Ramiz nam je na Kameničkom brdu pokazao i jedan od projektila koje je pronašao, a kojim su ubijani Srebreničani na tom mjestu u julu 1995. godine.
Uoči polaska na treću etapu Marša mira, razgovaramo o kojoj vrsti se radi. Jedni misle da su ostaci svijetleće rakete, drugima se čini da je granata bestrzajnog topa, treći sumnjaju da je tromblon.
Ko ga je ispalio?
Koliko je ukupno projektila ispaljeno tog dana na ljude koji su na ovom mjestu htjeli nastaviti život?
Koliko ljudi je učestvovalo u ubijanju?
Ko je od njih osuđen zbog toga?
S tim pitanjima završava i ovogodišnji Marš mira. Njegov cilj je, između ostalog, da animira pravosuđe u Bosni i Hercegovini da procesuira sve odgovorne za genocid počinjen u Srebrenici. Preživjeli godinama upozoravaju da su na slobodi mnogi za koje znaju da su učestvovali u egzekucijama Srebreničana julskih dana 1995. godine.IZVOR: AL JAZEERA
