Nisu tenkovi za djecu, nego more, planina, muzej…

Danas imamo situaciju da Vučić sokoli javnost da nema boljeg prizora nego da mališani vide tenk.

03 Jul 2021

Svako vojno prikazivanje Vučić iskoristi da uputi političke poruke i uvrede na račun svojih protivnika (EPA)
Svako vojno prikazivanje Vučić iskoristi da uputi političke poruke i uvrede na račun svojih protivnika (EPA)

Srbija kao da živi u svojevrsnom „deja vu“ modu. Stalno se ponavljaju neki događaji koji su bukvalno prepisani iz bliske prošlosti. Tako je i sa ko zna kojom po redu vojnom vežbom koja je nedavno prezentovana na istom mestu na kojem su bile i neke prethodne – Pešteru.

I uvek isti ljudi. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić je, naravno glavni. Od situacije zavisi da li je desno od njega Aleksandar Vulin ili Nebojša Stefanović, ali sa njegove leve strane je uvek jedna te ista persona – Milorad Dodik. Govornik je uvek isti, a i njegova priča do u tačku istovetna. Srbija nikada nije bila vojno jača, nastaviće da obnavlja naoružanje, materijalni položaj biće bolji, nikome ne pretimo, nikoga nećemo da napadnemo, ali eto, malo se pravimo važni.

Naoružanje trgovaca oružjem

Poslednja vojna vežba na Pešteru je donela nešto zanimljiviju priču od prethodnih. Prikazano je, sve se glasnije govori,  i naoružanje trgovaca oružjem, a ne samo ono kojim raspolaže Vojska Srbije. Odavno je poznata sprega države, proizvođača i trgovaca oružjem, pa nije zgoreg napraviti im malo marketinga koji će svakako da završi kao benefit u Vučićevoj konstantnoj kampanji zarad opstanka na vlasti.

Najinteresantnije je zapitati se, protiv koga to Vojska Srbije može da udari. Možda je ko zna, toliko testosterona u vojsci da jednostavno mora negde da pukne, a bolje je da pukne na vežbi na Pešteru, nego ko zna gde. Ali, neće da je baš tako.

Srbija je okružena NATO članicama sa svih strana. Čak i činjenica da Bosna i Hercegovina nije u ovoj grupaciji, nije neka prevelika olakšavajuća okolnost. Ako bi mu, kojim slučajem, palo na pamet da bilo šta uradi van granica svoje zemlje, pa čak i u okviru granice u kojima on vidi Srbiju, teško da bi od svega toga ostao kamen na kamenu, upravo zbog tog NATO-a.

Znači, susedi otpadaju, iako ne smemo takvu ludost da olako sklonima sa spiska. Vučić bi svu tu moć i silu koju malo-malo pa pokazuje, najpre mogao da iskoristi u obračunu sa svojim narodom koji će u jednom trenutku morati da krene u osvajanje slobode koliko god to nekome zvučalo opasno. Ti prikazi po Pešteru, Pasuljanskim livadama i ko zna gde sve, imaju za cilj da pokažu susedima da eto Srbija ima nešto, ali pre svega da bi pratila njegovu priču o uspešnoj, jakoj, cenjenoj i stabilnoj Srbiji.

Koliko god se to nekome činilo kao neprimerena kritika trenutnog stanja, Srbija je sve samo ne jaka, stabilna i cenjena. Koliko je jaka govori i podatak da je Vidovdan slavila u Kruševcu, a ne na svetoj srpskoj zemlji. Da je uticajna, taj svet koji joj se divi valjda bi omogućio da se barem predsednik Srbije pokloni senima velikih kosovskih junaka čije su kosti i duše rasejane po slavnom Kosovu Polju i Gazimestanu. A, da je stabilna, dovoljno govori činjenica da je i sam predsednik na stalnoj ivici nekakve tuče i linča koje gotovo  svakodnevno priziva sa svojim političkim protivnicima.

Vojska uvijek ulijevala nadu, današnja ne

Vojska je, nekako, oduvek u ovim krajevima ulivala neku nadu i poverenje. Ova današnja u Srbiji to svakako nije. To što je Beograd nabavio neke polovne avione od Rusije i Belorusije ne znači da je ta Vojska jaka i snažna. A, trebalo bi da bude, ako je već vojska. Modernizacija i osavremenjivanje ne podrazumevaju nabavku polovnog, već novog. Ima tu i nekih novih i savremenih stvari, ali daleko je to od NATO standarda. Da je bilo pameti i razuma devedesetih godina, čemu su u mnogome doprineli upravo glavni vinovnici današnje vlasti u Srbiji, situacija bi bila bitno drugačija.

Danas tako imamo situaciju da Vučić ubeđuje javnost da nema lepšeg prizora nego da dete vidi tenk. Možete misliti o kakvoj je milini reč. Mnoga deca zahvaljujući tom Vučiću imala su priliku da vide tenkove iz neposredne blizine i u punoj borbenoj snazi. To su košmarni, a ne prizori od miline. Postoji neko, ko je uz to i predsednik države, koji veruje da je lepše da dete vidi tenk, nego more, jezero, planinu, selo, muzej, neku životinju u prirodi…

Svako vojno prikazivanje Vučić iskoristi da uputi političke poruke i uvrede na račun svojih protivnika. Sve to u direktnom prenosu prate sve televizije koje se nalaze pod neposrednom njegovom komandom. I kada se sve to upakuje u jedan paket, dobije se savršen PR proizvod za njega i njegovu vlast. Da bi sve to bilo kako treba, valja obezbediti i publiku. Nije nemoguće da, ukoliko se ovako nešto ustali, uskoro put Srbije na vojne vežbe ne dolazi samo Dodik, već i autobusi sa publikom iz Republike Srpske. Nije u redu da na ovim vrućinama obavezu pojavljivanja imaju samo građani Srbije i Dodik. U Kragujevcu su pre neki dan morali da, kako su znali i umeli, obezbede i tu decu koja bi se ,,divila,, i ,,uživala,, u prikazu tenkova i svega ostalog. Neka i Dodik malo zavrne rukave i dovede narod iz RS da se i on divi svom tom naoružanju, ako su slučajno zaboravili kako to izgleda. Za sada, sva ta teška i oklopna mehanika radi u leru.

Srbija i dalje svakodnevno šalje pogrešne poruku svetu oko sebe. Nema neke velike sreće u tome da se vidi tenk. Uostalom, deca, a i odrasli, više vole da igraju onu video igru sa tenkovima, nego da im je u blizini. Tako bi trebalo da bude. Ima ko je zadužen za tenkove. Srbiji su potrebni iskreni i pravi prijatelji, a oni se ne stiču tenkovima i avionima. Do poštovanja i autoriteta se u 21. veku dolazi dobrim delima, razumom i razumevanjem. Poneko dobro delo i krene put Srbije u svet, a razum i razumevanje nikako da se prime.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.IZVOR: AL JAZEERA

Komentariši